Dvojezični
plakat koji poziva čikaške
radnike na miting, ne sluteći krvoproliće
Istorija proslavljanja Prvog maja kao praznika
rada stara je više od stotinu godina. Predistorija je, međutim, mnogo starija.
Tomas Mor se još
u svojoj 'Utopiji' (1516. g) zalagao za šestočasovno radno vrijeme, a prvi
tvorac ideje o tri osmice (osam sati rada, osam odmora, osam kulturnog
uzdizanja) je malo poznati francuski književnik Deni Vera koji je o tome pisao
još u 17. stoljeću. Robert Oven je kasnije u svom 'Katehizmu' obrazložio zašto
je osmosatno radno vrijeme idealno. Još kasnije se za osmicu zalaže i Karl Marks
(1868.), pa Prva internacionala... A sam praznik predstavlja sjećanje na 1. maj
1886. kada je američka Federacija strukovnih sindikata pokrenula široke štrajkove
poznate kao 'tri osmice'. Najširi zamah dostigao u Čikagu, gdje nije bilo samo
masovno nego u pravom smislu riječi i krvavo. Ti događaji su pokrenuli radničku
solidarnost širom svijeta. Brojnim demonstracijama i štrajkovima izboren je dan
odmora, ali ideja 'tri osmice' nikad nije zaživjela u cijelom svijetu. Jer, Veliki
meštri su dobro uvježbali različite metode stišavanja atmosfere radničkog
poleta.
Gdje su danas čuvene 'tri osmice'? U vrijeme kada
su sve ekonomije nezasite porasta kurentnosti?
Danas, kada fondovi traže produžavanje a futuristi predviđaju drastično
skraćivanje radnog staža? Danas, kada se širom svijeta krše i ona elementarna
humana prava zaposlenih? Kakvo tek mišljenje o 'tri osmice' ima nezaposlena, radno sposobna osoba...? Kakve
boje je 1. maj onome ko radi 'na crno'?
Prvi maj u Regionu? 'Nema se, ne može se', al'
običaj je običaj, pa mora biti makar za mezu pod beharli granom!
Mario
No comments:
Post a Comment