Friday, February 27, 2015

Kombi nade i smrti


Ne znam koliko je vas, a mene je veoma, potresla vijest  o pedeset cetiri tamnoputa stradalnika iz Africkih i Azijskih zemalja koje je, negdje kod Leskovca, otkrila tek teska saobracajna nesrece. Vijest objavljena prije dva dana, da su pedeset cetiri covjeka natrpani u jedan kombi u pokusavaju da pobjegnu iz svoje bijede, da li ratne ili ekonomske i  domognu se neke od obecanih zemalja zapada , dozivjeli kraj svojih snova.
Pedeset cetiri covjeka spremna da rizikuju zivot da bi se domogla boljeg zivota. Vecina njih nikada nece vidjeti svjetla zapada . Neki,  ako i prezive,  nikada nece prohodati. Muka ljudska. Muka na kojoj neljudi zaradjuju. Kako je neko mogao natrpati 54 covjeka u jedan kombi , uzeti im pare i obecati novi zivot?!

Podsjetio me je taj kombi na onaj koji je mene, Biljanu i nase dvije djevojcice prevezao od Beograda do Budimpeste u nasem bijegu od rata ka normalnom zivotu tamo na zapadu, tamo gdje nema rata. Naravno, taj kombi je imao dovoljan broj mjesta za sviju nas. Vozio ga je izbjeglica iz Mostara za nekog gazdu koji je osjetio trenutak i mogucnost zarade. Nesreca kombija sa 54 africka azilanta ne podsjetila na kombi koji je nas doveo do Budimpeste ali i na dva sata zadrzavanja na granici izmedju Srbije i Madjarske. Dva sata za koje je srbijanska policija ispitivala valjanost mojih papira i dva sata bila na vezi sa nekim koje je tamo negdje u gluvo doba izmedju tri i pet ujutro provjeravao moje podatke. Dva sata za koja sam ispusio skoro cijelu kutiju cigareta. Dva sata kombi i svi njegovi putnici su cekali i pogledali na mene i na svoje satove, pitajuci se hoce li zbog tog zadrzavanja zakasniti na neku svoju vezu. Sjecam se i rijeci utjehe vozaca kombija, koji me je pokusao tjesiti govoreci da ce sve biti u redu, da se to redovno desava. Kad sam ga pitao da li redovno pustaju ljude da prodju - nije odgovorio. .. Te trenutke i misli koje su mi tada prolazili kroz glavu nikada necu zaboraviti. I kad sam vec izgubio nadu, kad sam vec znao da cu Biljani predloziti da ide sa djecom ako mene skinu, pojavio se policajac i uz izvinjenje mi vratio sve nase pasose. Rekao je: " Izvinite, ali moramo provjeravati. Rat je. Svasta se danas desava. Sretno!.."

Ona pedeset cetiri stradalnika iz unistenog kombija u teskoj saobracajnoj nesreci negdje kod Leskovca nece nikada dobiti svoju sansu na zapadu...
Nakon dva dana, o stradlnicima u novinama koje citam - ni najkrace vijesti.
Danas je vijest u svim tim novinama da Dodik u julu zeni sina.

No comments:

Post a comment