Saturday, February 14, 2015

Sretno Valentinovo!


Dan zaljubljenih i Dan žena

(Da li je u pitanju moja neizmjerna nostalgija ili neprilagođenost novim trendovima, ali, oduvijek sam bio osjetljiv na Dan žena, 8. mart. Uvijek su me za taj dan vezivale lijepe uspomene, dragi ljudi a posebno žene. Ovdje, na zapadu, primjećujem kako se nikako ili sasvim malo pažnje posvećuje tom danu a najviše Valentinovu. Na svakom koraku, gdje god pogled odluta, svugdje reklame što naprosto bodu oči. A znam, kada dođe 8. mart, maltene, niti znaka. Od svega mi dođe pomalo muka, a posebno kada vidim i naš svijet koji odjednom zaboravlja na neke davne dane i proslave.)
Neki dan sam čuo zanimljivo zapažanje jednog poznanika. Kako simpatično, a pomalo i nostalgično ustvrdi: Evo, polovina je februara, utom će i mart a s njim i proljeće, pa "put pod noge” i pravac - Bosna. Dodao je kako su svi planirani troškovi "ispucani", ali i da još preostaje 8. mart koji nikada ne zaboravlja. I tako, iz godine u godinu, bez obzira na vremenske prilike ili neprilike, čeznutljivo se baca pogled na kalendar, baš kao što smo to nekada znali raditi kao vojnici, čekajući na ponovni susret sa rodbinom, prijateljima, izabranicom srca svoga, rodnim krajem. Ali, vojska je bila vojska, jer tačno se znalo koliko traje a poslije je slijedio siguran povratak. Sa druge strane, ovdje su zaista rijetki oni koji znaju kada će se i hoće li se vratiti u svoj kraj, za razliku od mase naših ljudi koji to tek priželjkuju, živeći, iz dana u dan, u nekom muklom iščekivanju, prepunom nemirnih snova. Još kad tim, mahom starijim ljudima, neko podgrije nadu u neki humani povratak i bitisanje u svojoj zemlji lišen razmišljanja o tome šta će sutra jesti, e, onda se čovjek zaista mora zamisliti.
A što se tiče onih junaka s početka ovog priloga i njegovom trošku još samo za 8. mart, njemu je još i lako, jer mlade čeka i Dan zaljubljenih, odnosno Sveti Valentin. E, sad ne znam da li je još zaljubljen u svoju hanumu, ali očito sa odlaskom starijih generacija sve je manje štovalaca Klare Cetkin i njenog djela a sve više biskupa Valentina iz trećeg stoljeća.
Naravno da nas ima dosta koji nikada nismo čuli za Dan zaljubljenih, odnosno Valentinovo. Ovaj blagdan je u naše krajeve, kao po nekom nepisanom pravilu, opet sa zapada, polako ali sigurno krenuo ulaziti tek sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća i tako počeo istiskivati 8. mart, kao nekadašnji simbol praznika žena. Sve u svemu, bilo da je riječ o jednom ili drugom danu koji je posvećen osobama nježnijeg pola, bili su to ujedno dani kada muškarci dobrano "odriješe kesu". Valentin je bio u narodu omiljen sveštenik koji je živio u vrijeme imperatora Klaudija u Rimskom carstvu. Klaudije je, opet, bio poznat po stalnom vođenju, mahom neuspješnih, ratova.
Vremenom su mladići sve više izbjegavali vojnu obavezu a Klaudije je odlučio da takve kazni zabranom sklapanja brakova. Mislio je tada, po drugoj priči, taj imperator da će njegovi legionari biti slabiji vojnici ako su oženjeni. Sveštenik Valentin je to smatrao nepravdom i počeo je vjenčavati parove u tajnosti. Saznavši za to, Klaudije ga baca u tamnicu gdje ovaj i umire.
Postoji i priča da se Valentin u tamnici zaljubio u kćerku jednog stražara i da joj je pisao pisma s potpisom: "Od Tvog Valentina". Modifikovana verzija kaže da je Valentin dopao robije zato što je pomagao tada proganjanim hrišćanima. Dok je bio u zatvoru, izliječio je pomenutu stražarevu kćerku od sljepila, zbog čega je Klaudije shvatio da nije bio u pravu, te je naredio da Valentina izbatinaju a zatim i da mu odsijeku glavu.
Zna se da je Valentin bio biskup i mučenik. Pogubljen je 269. godine. Car Julije I u četvrtom stoljeću nad njegovim grobom podiže baziliku, te se od tada taj svetac počeo poštovati među hrišćanima, a u XV vijeku je povezan sa blagdanom zaljubljenih. Tako je bilo svakog 14. februara sve do 1969. godine kada je izbrisan iz katoličkog kalendara kao svetac u nedostatku vjerodostojnih dokaza o njegovom radu i djelu...
I tako, dok se zahuktala reklamna mašina udobno smjestila u sve moguće izloge, na novinske stranice, te na televizijske ekrane, obavještavajući sve zaljubljene ovog svijeta o dolasku predstojećeg blagdana pa, samim tim, i potrebi da se voljenoj osobi kupi prikladan poklon, nekako tiho i pomalo tužno u zaborav odlazi Dan žena, 8. mart ili Majčin dan, kako ga neki nazivaju. Zapravo, nemam ništa protiv Valentinova, odnosna Valentina, koji označava njegovu želju da pomogne mladim zaljubljenim ljudima, pa ih vjenča i tako zauvijek postane simbol ljubavi među mladima. Sama činjenica postojanja ljubavi a time i zaljubljenosti, po mom skromnom mišljenju, više pripada nečemu što je kao na nebesima. I što je, sudeći po ovom blagdanu, u trajanju od samo jednog dana! Sumnjam da zaljubljenost, ili zacopanost traje samo jedan dan, već duži period, a da voljenoj osobi svakog dana podarimo, ako ne cvijet, a ono barem iskren i pun ljubavi i poštovanja osmijeh. Volim biti nekako prizemljen, a možda i malo konzervativan, pa kazati da me djelo Klare Cetkin, čijom izravnom zaslugom, otkad znamo za sebe, obilježavamo Dan žena, daleko više doima nego ono sveštenikovo. Jeste da je činio nešto vrijedno poštovanja za sve one koji su zaljubljeni i vole, ali ono što se događalo tog 8. marta 1909. u Čikagu, ima daleko veće značenje u istoriji. Posvećujemo ga majkama, bakama, sestrama, kolegicama, u nastojanju da već jednom shvatimo da bi žene trebale biti izjednačene u svojim pravima s muškarcima. Nažalost, odvajkada, pa tako i danas, doduše u daleko manjoj mjeri, žene su na istom radnom mjestu manje plaćene, u politici ili na šefovskim mjestima nisu ni približno izjednačene s muškarcima, a na poslu ili i kod kuće se često predmet iživljavanja i maltretiranja. Ukratko rečeno, pripadnice nježnijeg pola su u pravu kada govore o neravnopravnosti. Sve ovo moram priznati, mada zvučim kao pripadnik nekog feminističkog pokreta, ali isto tako valja imati na umu da onaj buket ruža i ona bombonjera što ih često poklanjamo za 8. mart, bi trebalo značiti ne nešto formalno, već nezaobilaznu činjenicu da su žene jednake sa nama. Tek, valjda, shvatajući ovu stvar - shvatićemo i bit praznovanja Dana žena. I ne samo tog dana!

Ozren Tinjić
(‘Bosanski 25. Sat’)
(10. II 2006.)

No comments:

Post a comment