Emir Ibrahimbegovic
1947. - 2016.
Ponovo tuzna vijest.
Ponovo jedan nas banjalucanin, jedan iz kosarkaske porodice, dobar i drag covjek, prijatelj...
U prvi mah nisam htio da povjerujem nadajuci se da je greska.
Na zalost, potvrdjena je. Nakon kratke i teske bolesti Emir otisao u bolji svijet od ovog naseg. Jer da ovaj svijet nije takav kakav jeste, mi bi se i u poslednjih dvadeset i vise godina sretali i druzili u nasem gradu, radovali jedni drugima, savjetovali jedni druge, hrabrili kad je tesko... Ako nista drugo, bar bismo ispracali jedni druge, i ne bi nam ovakve vijesti stizale sa jednog na drugi kraj planete.
Emira pamtim i kao sportskog entuzijastu, kosarkaskog trenera neogranicene snage, volje i energije. I sada mi u usima odzvanja njegov promukli glas kojim je tokom utakmice savjetovao svoje igracice.
Voljom sudbine, za njim danas tuguje cijela Planeta, jer svi oni koji su imali srecu da ga upoznaju rasuti su danas po svim kotinentima Planete.
Tugujem danas za Emirom. Sjecacu ga se po dobru dok sam ziv.
Emirovoj porodici moje najdublje saucesce.
Pocivaj u miru, prijatelju moj.
Emir mi je bio prijatelj jos iz skolskih dana.Jednom sam ga posjetio u Wedelu kod Hamburga .Nisam znao da je bolovao.Jako mi je zao. Mandi , djeci i cijeloj familiji najiskrenije saucesce !
ReplyDeleteSejo i familija Bahtijarevic