"Sjecanja na Bosnu", knjiga zapisa austrougarskog zandara Frantiseka Valouseka

Moj, a vjerujem i vas, utisak je da stranci veoma malo znaju o nama; nedovoljno, cesto povrsno, a najcesce zavisno od uticaja sredine i osoba koji su im pomagali u otkrivanju nase istine.

To je jedna strana medalje.
Ona druga je kako mi, rodjeni i odrastali u nasoj Bosni i na Balkanu, vidimo i tu Bosnu i Balkan.
U jednome se svi slazemo. Prirodne ljepote i klima su prelijepi. Jer to e nepobitna cinjenica.
U svemu drugome nas vidjenj se razlikuju, zavisno od sredine u kojoj smo odrastali, porodice, skole, nacije, vjere, sporta... i do bola je subjektivno. 

Cak i dva knjizevna genija, kakvi su I. Andric i S. Kulenovic, koristeci sve najljepse knjizevne figure i tehnike docaravaju Bosnu, njene narode i istoriju onako kako su oni o njoj naucili i kako su je licno dozivjeli. 

Domaci istoricari, koliko god se trudili, ne uspijevaju biti nepristrasni. Jer da nije tako, ne bi se sada ucile najmanje tri (zapravo mnogo vise) oprecne istorije Bosne i Balkana, koje su svaka za sebe, potkovane naucnim  i istorijskim dokazima!? 

I na kraju, citajuci sve te izvore, uporedjujuci ih sa svojim iskustvom i spoznajama, dolazim do apsurdnog zakljucka, da radije citam i lakse povjerujem u zapazanja stranaca o nasoj zemlji, nego li u nasa. 

Prije par nedjelja mi Toni, Sarajlija, prijatelj i komsija ovdje u Torontu, porijeklom Ceh, ali Sarajlija, onakav kakve sam uvijek volio, pokloni knjigu "Sjecanja na Bosnu", izdanu na osnovu zapisa Ceha Frantiseka Valouseka zandara koji je od 1902. do 1918. sluzbovao u Bosni i pri tom svakodnevno vrijedno vodio dnevnik. Na osnovu tog dnevnika, a uz pomoc njegove kcerke, izdana je knjiga njegovih sjecanja. Veoma zanimljiva knjiga! Rekao bih, i danas aktuelna, jer istorija se u Bosni i na Balkanu ponavlja u ciklusima. Neki dogadjaji iz novije istorije Bosne svoj uzrok vuku iz vremena o kojem Valousek pise. Ako imate sansu, preporucujem vam da procitate ovu zanimljivu i autenticnu knjigu. Pisac dolazi u Bosnu o kojoj ne zna skoro nista i nije ga sramota to ne priznati. Uceci, on nas uvodi u predjele, ljude, dogadjaje, narode, odnose... I ne samo to, uceci kroz praksu, on ucestvuje u nekim dogadjajima; rjesava probleme koji se dnevno ispreplicu na svoj nacin. Pri tom komentarise, poredi nasu sredinu sa onom iz koje je potekao...

Uostalom, da ne duzim, pronadjite tu knjigu i procitajte je. Bice vam zanimljiva, jer cete u njoj nauciti nesto vise o nasoj sredini i o nama samima.