Zašto je nepotizam toliko raširen u Bosni i Hercegovini, Omer Karabeg je razgovarao sa Esadom Bajtalom, filozofom iz Sarajeva, i Mladenom Mirosavljevićem, stručnjakom za javno mnjenje iz Banjaluke.
Esad Bajtal: Ovo je privatna država, a tamo gdje vladaju privatne veze nema potrebe za pravom, nema potrebe za normativima, nema potrebe za pravnom legislativom. Sve se rješava po minder principu, na sijelima i u noćnim kafanskim dogovorima.
Mladen Mirosavljević: Činjenica je da smo se mi saživjeli sa nepotizmom, kao što smo se saživjeli i sa korupcijom ili sa činjenicom da se veliki broj ljudi učlanjuje u vladajuće političke stranke da bi lakše došli do posla, pri čemu se podrazumijeva posao u javnoj upravi ili u preduzećima pod državnom kontrolom. Nepotizam je postao dio naše svakodnevne kulture.
Bajtal: Ako ste funkcioner, možete raditi šta želite, što vam je volja i što vam najviše odgovara, jer u odsustvu pravne države prava i odgovornosti ne idu zajedno. Ovdje niko ni za šta ne odgovara, niko se ne osjeća obaveznim položiti račun za svoje postupke. Zašto bi neko razbijao glavu kako da zaposli djecu i suprugu, zašto bi dozvolio da njegova familija dijeli sudbinu običnog naroda, kada svoje porodične probleme može da rješava preko državnih firmi i javnih preduzeća.
Mirosavljević: Danas mnogi uticajni direktori državnih institucija i javnih preduzeća ne samo da u svojoj firmi zapošljavaju članove svoje uže porodice, nego se to počelo smatrati pitanjem časti. Ako nekoga od tih ljudi upitate kako imaju obraza da čine tako nešto, gledaće vas sa podsmijehom kao na nekoga ko nema pojma u kom vremenu i prostoru živi.
Bajtal: Ako je kriterij porodičnog pripadanja najvažniji kriterij prilikom zapošljavanja ili rješavanja bilo kojeg personalnog ili stručnog problema, onda stvari počinju da izgledaju, da se tumače i interpretiraju logikom dinastičkih odnosa. Riječ je o načinu rješavanja problema srodnika kakav se ne sreće u pravnim državama.
Mirosavljević: Nepotizmu niko ne posvećuje pažnju. Ako ga neko i pomene to je više da bi nekoga kritikovao, a ne da bi se pozabavio ozbiljnim društvenim problemom sa kojim se treba uhvatiti u koštac.
Bajtal: Građani šute i ovako rezonuju - ako šutim i ako se ne bunim, možda ću imati šanse da nađem neku vezu da zaposlim dijete ili da ga upišem na fakultet. Tako se zatvara magični, iracionalni krug.
Mirosavljević: Kada je jednom prilikom nekadašnji premijer Federacije Nermin Nikšić kritikovao Bakira Izetbegovića zbog nepotizma, ovaj mu je hladno poručio - nemoj samo ti da se javljaš i onda iznio primjer njegovog nepotizma. To je karakteristično i za sve ostale političare. Svako od njih ima svoj vlastiti feud u kome je on neprikosnoven i radi šta hoće.
Bajtal: Pričamo o nepotizmu u politici, sudstvu, školstvu, ali ima ga i na fakultetima, u akademskoj zajednici koja bi morala biti savjest društva. Ako se to događa u akademskoj zajednici, šta onda očekivati od drugih dijelova društva. Šta oni mogu da poduzmu, ako su se vlastite savjesti odrekli oni kojima je zadaća da tu savjest njeguju, da je šire i da prenose znanje o tome šta je etično i moralno. Na ovim prostorima vladaju etnoideologije, etnopolitike i etnologike. One su uspjele razbiti ovo društvo, a kada ga razbijete onda možete uspostavljati životne matrice na način koji odgovara vašim stranačkim i porodičnim interesima. Javni interes u Bosni i Hercegovini je potpuno šutnut u stranu.
Mirosavljević: Mladi ljudi sve više traže šansu van Bosne i Hercegovine. Postoji podatak da je prošle godine 68.000 stanovnika napustilo ovu zemlju. Čitav jedan gradić otišao je iz Bosne i Hercegovine. Odlaze misleći ljudi, odlazi cvijet naše mladosti, odlaze svi oni koji bi trebalo da doprinesu promjenama nabolje.
Karabeg: Može li se BiH izvući iz tog magičnog kruga nepotizma.
Bajtal: U ovom trenutku ta borba nema nikakve šanse.
Mirosavljević: Ja trenutno ne vidim političke snage koje sadašnju situaciju u zemlji mogu promijeniti nabolje.
(Radio Slobodna Evropa)
No comments:
Post a Comment