Postoje trenuci i ljudi koje povrsno, ponekad gotovo i da ne poznajemo, prolaznici u nasim zivotima, ali istovremeno ljudi koji u nama pobude najdublje emocije. Pamtim, danas neka davna, vremena, kada sam kao mladji ljekar, znao da od neke bakice-pacijentice, dobijem priglavke. Vremenom su te bakice odlazile zauvijek, kao i njihove vjestine pletenja. Vec izvjesno vrijeme ne zivim u Banjaluci, ali povremeno dodjem, pregledam svoje "stare" pacijente u jednoj od ordinacija.
Juce se pojavila jedna bakica, gotovo sam je i zaboravio, na posljednjoj kontroli je bila prije 10 godina. Onako sa vrata mi rece: " Čula sam doktore da si otiso daleko, ja sam hvala Bogu dobro. Ne mores ti mojih 89 godina izlijeciti. Djeca me nacerala da dodjem, da ne kazu umrla baba, a nisu je doktoru vodili. Dosla ja samo da ti dam ove priglavke da te griju u tudjini, a i rumenu jabuku, valja se za zdravlje"
No comments:
Post a Comment