Mario M.: U centru je Knjiga

Gdje pobjeći od sivog neba u oktobru? Dobra kafana bi bila idealno mjesto, ali ako ste u Beogradu onda je to besumnje Sajam knjiga. Svake godine knjige su sve šarenije, izazovnije, zavode sve generacije, od sedmogodišnjaka do, prema viđenom, 90+. Atmosfera je razdragana ali još je ugodnije ako izbjegnemo gužvu. Najbolje je izvršiti pripreme kod kuće u smislu selekcije naslova, zatim krenuti ranije i doći prije 'horde' đaka... I drugi gradovi priređuju sajmove, ali u Beogradu je najveći te tako i najveća knjižara na našim prostorima (na kojima se sve češće knjižare pretvaraju u piljare). Organizuje se vrlo jednostavno: izdavači nakrcaju knjigama nekoliko sajamskih hala (što novih, što starijih), snize im cijene i - 'navali narode'. Ne treba tu ni velika reklama, jer događaj se ponavlja baš svakog oktobra. Pun pogodak, jer pravo je to doba za obezbjeđenje zimnice! Dakle, od nebrojeno mnogo naslova treba odabrati one s kojima ćemo skratiti zimu. Ima tu i naučnih i zabavnih, i vrhunskih ali i loših da ne kažem direktno – smeća. Ponuđene su knjige na različitim jezicima, kako na našim tako i na stranim... Ove godine istaknut je program 'Četiri zemlje jedan jezik' (4 Lȁnder 1 Sprache) u okviru kojeg su gostujući književnici iz Njemačke, Švicarske, Lihtenštajna i Austrije demonstrirali sličnosti i razlike u savremenom njemačkom književnom jeziku. To su zemlje odakle su oni pismeni uputili i poneku direktnu aluziju na književnost i jezik(e) četiri 'razjedinjene jugoslovenske državice'. Eh, kada bi oni moćni, mislim oni naši političari znali slušati...
Najveća ponuda knjiga bila je na 'jugoslovenskim' jezicima, dobro ako neko baš želi: daleko najviše je knjiga bilo je na srpskom jeziku. Ali se dalo primijetiti da je princip '4 zemlje 1 jezik' na ovogodišnjem Sajmu masovno prihvaćen i na Balkanu. Eh, kada bi toga bili svjesni jezikoslovci i oni urednici 'naših' nacionalnih institucija...

Jedna od konstanti beogradskih sajama je Ivo Andrić, opet jubilej: 125 godina rođenja! I poznato pitanje: Čiji je Andrić (?), mislim na ono srpski, hrvatski, bosanski... Pitanje teško, ali lak je odgovor: On je naš. Više ili manje ga vole ali ga štampaju, svi romani u jednoj knjizi, a priređuju i sve priče u jednoj knjizi, tu su pisma, slike Andrićeve, reprinti, sjećanja, razgovori, zablude... Provociram književnika Vladimira lijepog hercegovačkog prezimena Pištalo:
''Imate li nešto novo od Andrića?''
''Imam pismo Andriću. Da, to je moja nova knjiga!''
Jedan od naših najznačajnijih savremenih pripovjedača, Vladimir Pištalo (Sarajevo, 1960.) autor je jednog od hitova ovogodišnjeg Sajma knjiga u Beogradu ''Sunce ovog dana'' (Pismo Andriću). To je knjiga koja bi nam mogla poslužiti kao uvod u ponovno čitanje Andrića.

Mario M.