Banjalučani koji su barem polazili školu prije Drugog svjetskog rata, dobro se sjećaju radnje Jove Misite, koja se nalazila pokraj knjižare Alije Germovića, u glavnoj ulici (nalazila se na, po prilici, mjestu poznate slastičarnice "Šukrija"). U radnji Jove Misite bili su na prodaji bicikli i motocikli Vanderer, jer je bio ovlašteni zastupnik, a jedan izlog je bio prepun izloženog oružja i municije, mahom lovačke. Međutim, vlasnik radnje bio je među Banjalučanima na glasu po zgodi ili nezgodi, kada je sjeo na motor, a nije imao položeni vozački ispit, ali znao je dobro voziti bicikl. Događaj se zbio u nepijačni dan ...
Motor je naglo krenuo i gazda Misita se, iako ustrašen, prepustio vožnji. Računao je da će mu majstor Robert Heler već reći kako se motor zaustavlja.
- Juri Misita na motoru, vidi se da je u strahu, prolazi prvi put pokraj majstora Helera, ali mu ovaj ništa ne govori, valjda računa da Misita uživa u vožnji, iako će prije biti da su htjeh malo smijati se uspaničenom vozaču. Vidio Misita da Heler ćuti, pa će, nakon vožnje u krug, prolazeći pokraj Helera povikali: "Gosn Helere kak..." motor ga je odnio dalje, pa ne dovrši svoj poziv. Tako bi dva, tri puta, jer je Heler odgovarao sa "Šta kažeš" ili "ne čujem te". Uskoro, u "zakazano" vrijeme novog prolaska, nema Misite, Heler se ne uzbuđuje, jer je znao da je samo malo benzina nasuo u rezervoar, za svaki slučaj, pošlo je odvažnih vozača bez dozvole bilo. Ipak, ubrzo je došao gazda Misita gurajući motor - za pokoru.
Otad Banjalukom kruži anegdota o njemu i Heleru, jednom od najsavjesnijih automehaničara u banjalučkoj istoriji.
Aleksandar Aco Ravlić (‘Banjalučke vesele anegdote’)
No comments:
Post a Comment