Predraže, tvoj odgovor ne traži nastavak, ali ja dodajem:
Svaka dobra namjera kao i sve nove ideje u cilju pomjeranja aktuelnih bosanskih blokada imaju moju podršku. A kada ih, Predraže, nudi čovjek od povjerenja, uspješan i kreativan, naš poznanik širokih pogleda, onda moram biti radostan. Ali i skeptik. Jer, sumnjam da je Mirsadu poznata dubina ovog našeg ‘karakazana’? Evo ograničenja već u startu, on svoju prijavu mora registrovati a i kampanju voditi iz Federacije BiH. Može on biti Banjalučanin ali kao Bošnjak u Predsjedništvo države ne može biti imenovan iz RS. Tako je i sa Hrvatima. Iz reda srpskog naroda, prema Ustavu, bira se samo stanovnik RS. A pripadnici iz kategorije ‘ostali’ ne mogu ni slučajno tamo ‘priviriti’. Inače, to Predsjedništvo nema velike ingerencije (ograničen ‘domet’). Sve njegove odluke bi morale biti usaglašene, a kako su u tom tijelu redovito sujetne osobe kojima upravljaju nacionalne stranke (moguće su direktive i izvan državnih granica), te odluke su mučno spore… ili se odlažu unedogled. I kad god mogu (a mogu često) entiteti ignorišu to Predsjedništvo. A ekonomski iscrpljeno stanovništvo, u nacionalne torove satjerano je sluđeno raznim političkim trzavicama i prijetnjama moćnih političara… Pada zainteresovanost za Izbore, ljudi izgubili nadu glasaju iz straha za egzistenciju (podgrijanog propagandom stranačkih jastrebova), jer ‘oni tamo opet hoće nama’, ‘e ne može’, ‘nedamo naše’ I sl… Čudno, masa se još uvijek hvata na iste mamce: ‘mi smo bolji’, ‘mi smo najbolji’… Jer za dobar broj ljudi još uvijek vrijedi psihologija ‘stada’ (da to ne vidim, da sam negdje daleko, nikada ne bih povjerovao!).
Plašim se, Predraže, za našeg Mirsada! Plašim se da će se razočarati i u ljude i u ‘osnovne principe teorije sistema’. Ja kao pojedinac pružam mu ruku simbolično jer iz Republike Srpske nažalost ne mogu glasati za njega. Želim mu svaku sreću i uspjeh ali se pitam može li njegov entuzijazam neutralisati sve otrove kojima je kontaminirana naša Bosna i Hercegovina?
Sa željom da Mirsad pobijedi sve moje sumnje,
pozdravljam te,
Mario
No comments:
Post a Comment