Nakon takvog hladno depresivnog perioda konacno je i nama u Torontu malo ugrijalo - plus dva!
Jos od ranog jutra razmisljam kako cemo u setnju. Sacekasmo da se temperatura podigne do tih plus dva, i odosmo nasom uobicajenom stazom.
I gle,odmah na pocetku staze prilazi nam jato gusaka. Ne mozemo vjerovati, ko da su pripitomljene. Mi ih slikamo one prilaze sve blize. Poziraju.
Primjeticete razliku izmedju muzjaka i zenki. Perje muzjaka je u divnim bojama koje se prelijevaju. Perje zenki guski je nekako monotono i, za razliku od nekih evolucijski visih zivotinskih vrsta, muzjaci su mnogo ljepsi.
Okruzile nas i vjerovatno ocekujuci hranu. Na zalost u setnju smo posli nespremni. Odlazeci, obecavamo im da cemo im sutra donijeti da nesto pojedu, ali ne i kruh koji prvi pada na pamet. Jer kazu, ovdje u Kanadi, da guske ne treba hraniti kruhom, jer im od njega oboljevaju krila!
Pod uticajem okrutno niskih temperatura prethodnih dana, dobro smo se i obukli i podobukli. Predobro. Na povratku smo se, pod slojevima odjece koju smo nabacili na sebe, poceli znojiti.
I kod nas ovdje na Vrbasu ima takvih ptica. Lijepe su, mi ih zovemo patkama. Kod vas ih je ipak više...
ReplyDeleteUživajte u šetnji, pozdravlja vas Ljilja M.
I meni se cini da su ovo patke. Imaju kratke vratove. Ali, kad sam priupitao, receno mi je da su guske, pa sam to prihvatio. Patke ili guske, pitome su...
ReplyDelete