*****************
Nema nekih narošitih priča, Predraže, bila je to kratka posjeta centralnom kantonu Federacije. Osjećam da bih trebao češće putovati po BiH, ustvari ti me samo podsjećaš da sam penzioner i da to moram. Uvršten je najzad moderan voz (pisalo se o tome, uvezen iz Španije za velike pare...), brži je, povezani su Banjaluka, Tuzla, Mostar sa Sarajevom, ali još se nisu obnovile želj. veze sa Hrvatskom (nema voza za Zgb ili Ploče recimo. Puno politike). Vrijeme vlažno, nebo mutno, pa se ni bosanski pejsaži nisu uspjeli pomjeriti iz monohromije, nisu mi promijenili osjećaj neke ravnodušnosti.
Srećom, ponesoh knjigu a ne novine tako tokom puta dobih prostor za bijeg (a dobre knjige imaju kvalitet da ne moraš provjeravati istinitost napisanog). Povremenim pogledima kroz prozor provjerim da se slučajno nije napravio neki dimnjak (više se ne ''dižu bezbrojni dimnjaci'' ni u Zenici... niti se tamo ''nebo pali''). Voz više prazan, vožnja kratka, a Zenica nekako praznija... da nije prijatelja bila bi tužna.
Pozorište još uvijek dobro ali nisam 'dohvatio' neku nagrađenu predstavu. I hvaljenu. A volio bih jer imaju talentovan mlađahni ansambl i zanimljiv repertoar. U prolazu navratim u knjižaru i kratko: doživim poraz... doduše, malo je knjižara i u drugim centrima koje nemaju izgled opljačkanog granapa.
Zato su prijatelji prvoligaški, veseli, lako nastavljamo priče prekinute koju godinu ranije... Sve se zna, imamo kablovske TV kanale i mi i oni... Mnogo se uči njemački kao i u RS, treba zbog posla. Mi se razumijemo na našim jezicima ali ima iznenađenja, recimo čovjek iz nekih 'zajedničkih službi', revnosan, koristi neki 'novi stil' izražavanja... kao... ''oni nam još u junu-lipnju dostavili hiljadu-tisuću nekih uslova-uvjeta...''. Tu je na djelu ta 'jednakopravnost' jezičnih varijanti u Federaciji. Čovjek se ne može ni u privatnom razgovoru osloboditi 'pravila službe'. Slušajući ga bilo mi baš mnogo smiješno pa naglas priupitam kako se zove taj novi jezik... Kasnije se svi smijali i udarili po vicevima. Inače, doživjeh da me priupitaju za nove izbore (Gdje mene nađoše?). Ali povezaše me, odnosno Banjaluku sa Mirsadom Hadžikadićem (Poznaješ ga i ti sigurno). Naš kolega (sada u USA) na jednoj ovdašnjoj lok. TV se koji dan ranije predstavio kao kandidat za člana Predsjedništva (kaže se: iz rada Bošnjaka). Poznam kolegu, mislim da je sposoban i sasvim na mjestu, ali ne znajući šta će mu to ostadoh prilično škrt na riječima. Namjerava on valjda nastupiti kao 'nezavisni kandidat'. Pitanje je da li on zna da nacionalne/nacionalističke stranke u našoj državi imaju dobro razrađenu logistiku u svakom selu? Kažu mi da bi se u kampanji koristio fer sredstvima i tako namjerava da... Ma, došlo mi da uzmem dovoljnu dozu sedativa i da sljedeću godinu budem u čvrstom snu. Shvataš me sigurno, nisam ja za jezik ulice i jalije, nemam ništa ni protiv istine i realnih projekata, ali žao mi ovog našeg Mirsada. Osjetim da će doživjet' razočarenje koje će se zatim preliti i na ono malo imunih na nacionalizam!
Inače, ostale priče, meze i vino su bili vrhunski!
Toliko sa ovog izleta. Pozdravljam te,
Mario
(sutra, moj odgovor na Marievo pismo)
No comments:
Post a Comment