Evo me opet malo... nadam se da ste dobro. Voljela bih da se javljam lijepim povodom, kao onda kada sam se javila nakon promocije Kamenog spavača u Banjaluci... ali, iako povod nije lijep, ipak slavi dobrotu, koja nije posve nestala u ovom nepravednom i suludom svijetu. Nažalost, dva mjeseca nakon Mile i moj dobri i dragi suprug je izgubio bitku sa bolešću, koja je bila jača i od sve naše želje, volje, ljubavi... teško je i znam da će tek biti, ali smogla sam snage da neki dan napišem blog za Buku jer ne samo da je moj suprug to zaslužio, nego mislim da nam svima nedostaje tih toplih priča o pravim vrijednostima, ljudskosti, o onom malom i običnom čovjeku. Poslaću link, ne znam koliko će (i da li će uopšte) to biti priča za vaš i naš Parkić, ali voljela bih da i ova slova Parkićem prošetaju... jer, ma koliko bili umorni od loših vijesti, pogotovo naši ljudi rasuti po cijelom svijetu, kojima je sigurno sve teže prihvatati da mnogi odlaze, ipak je ovo priča koja govori o dobroti jednog čovjeka, čovjeka koji je živio cijeli život u Banjaluci, uz Vrbas, pa i kroz parkić.... znam da ćete najbolje procijeniti da li treba i na Parkiću pustiti, ako je i ne pustite, naravno da ću razumjeti, a tek neću zamjeriti.
http://www.6yka.com/blogovi/blog/23500/slovo-o-covjeku
Svako dobro i srdačan pozdrav,
Maja
No comments:
Post a Comment