Prije tačno mjesec dana, delegati i delegatkinje Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine su na osnovu prijedloga Savjeta ministara BiH imenovali sedam članova Savjeta Regulatorne agencije za komunikacije (RAK). Prije njih su prijedlog sastava Savjeta odobrili svojim glasovima i poslanici i poslanice u Predstavničkom domu. A prije toga, Ad hoc komisija Parlamentarne skupštine BiH je provela postupak odabira i Savjetu ministara BiH proslijedila rang listu od četrnaest kandidata za članove Savjeta RAK-a. Nema u ovome ništa sporno niti čudno, jer je to zakonom propisana procedura kada je u pitanju imenovanje članova ovog tijela koje donosi veoma važne odluke za rad elektronskih medija u Bosni i Hercegovini.
Nije
sporno da procedura postojati mora, ali je sporno to što su njenim provođenjem
institucije Bosne i Hercegovine i ljudi koji u njima sjede iz, njihovim
političkim partijama znanih razloga, i ovaj put odlučili da ignorišu najmanje
tri važeća zakona i imenuju Savjet RAK-a u kojem će sjediti, raditi, odluke
donositi i naknade primati sedmorica muškaraca. Prije njihovog vakta,
sastav Savjeta RAK-a BiH je bio identičan, to jest, u njemu su takođe sjedili,
delali, a nesumnjivo i novce primali samo muškarci.
U
međuvremenu, početkom 2010 godine, poslanici i poslanice Parlamentarne
skupštine BiH su usvojili Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o komunikacijama
BiH. Ovaj zakon u više članova, i direktno, da direktnije ne može biti,
propisuje obavezu poštovanja ravnopravne zastupljenosti polova prilikom
izbora članova Savjeta. Osim njega, poslanici i poslanice usvojiše i Zakon
o ravnopravnosti polova BiH, koji takođe zahtijeva poštovanje principa
ravnopravne zastupljenosti oba pola u tijelima donošenja odluka. Usvojen je i Zakon
o zabrani diskriminacije BiH, koji zabranjuje svako različito postupanje,
uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti zasnovano
na stvarnim ili predpostavljenim osnovama prema bilo kom licu ili grupi lica, a
na osnovu, između ostalog i pola.
Pored
ove zakonske zavrzlame, koja vjerujem da mnogima nije ni upola zanimljiva kao
meni, postoji i (nemoguća) misija RAK-a BiH, u kojoj stoji da je ona u
potpunosti nezavisna u donošenju odluka, te da obavlja rad na državnom nivou i
u skladu sa opštim principima legalnosti, objektivnosti, transparentnosti i
nediskriminacije.
Otkako
je ova smrdljiva rabota izbila u javni prostor, čekam da vidim ko će Mariji
Milić, novinarki iz Banjaluke, drugoplasiranoj na rang listi za Savjet
RAK-a, i ženi koja je netragom nestala iz političke kombinatorike, dakle, ko će
joj objasniti da su od njenih prava jača prava sedmorice muškaraca? Šestorica
kandidata koji su ‘ladno prešli preko Marije Milić su imali manje bodova na
rang listi i očigledno lošije reference za mjesto člana ovog Savjeta. Sasvim je
logično upitati predstavnike i predstavnice zakonodavne i izvršne vlasti na
državnom nivou zašto su predlagali i usvajali ove zakone kada ih nemaju namjeru
poštovati u praksi? Jesu li ovi zakoni usvojeni, eto, ‘nako? Zato što su to
morali zbog nekih drugih kombinacija, pa neka se piše da pravila ima, a da
ničija prava ne štite. Tuži li vas Marija Milić (nadam se da jeste, i ako nije
da hoće) da li ćete biti u stanju javno objasniti onima što vam pune budžete od
kojih para ćete joj isplatiti naknadu štete? Ja bih, eto, baš to voljela da
znam. Bosna i Hercegovina već deset godina ima Zakon o ravnopravnosti polova i
otprilike isto toliko dugo niti jedna žena nije bila imenovana za ministricu
u Savjetu Ministara BiH. U Predsjedništvu BiH nema žena otkako ovo tijelo
postoji.
Stoga
mislim da bi bilo pošteno da se u ove i sve buduće zakone koji se tiču
ravnopravnosti ugradi još jedan član. On bi se mogao lijepo kopirati u sve
zakone bez ikakvih izmjena, kao što recimo zakonodavac prigodno štanca odredbu
o korištenju generičkih izraza u muškom rodu koji se odnose i na žene. Da se
neko slučajno ne zbuni. Taj novi generički član bi mogao recimo glasiti ovako –
Za provođenje odredbi ovog zakona koje se tiču oblasti ravnopravnosti,
odgovorne su isključivo žene. Odredbe ovog zakona ne obavezuju muškarce,
stoga ih oni ne moraju primjenjivati, a mogu, na dobrovoljnoj osnovi, ukoliko
procijene da time neće ugroziti svoje privilegije, kao i privilegije svih
drugih muškaraca. Time bi zakonodavac građankama i građanima transparentno
ukazao šta ovi zakoni zapravo u praksi znače i koliko obavezuju ljude koji su
ih usvojili.
Pišući
ove redove, pade mi na um kultni vesten 'Sedmorica veličanstvenih'
snimljen početkom šezdesetih, sa Steve McQueenom, Charlesom Bronsonom, Yulom
Brynnerom i ostalim mega zvijezdama onoga vremena. Stanovnici ugnjetavanog
meksičkog sela angažuju sedmoricu revolveraša da ih spasu od tiranije, a njih
sedmorica se bore kao da su sedam stotina pištoljdžija. Za lovu, naravno. Sve
dok potlačeni meksički seljaci ne shvate da su, u stvari, i sami dovoljno
snažni da se izbore sa nasiljem. Ostalo je legenda. I mamuzanje u zalazak
sunca.
Moja topla preporuka
da pogledate 'Sedmoricu veličanstvenih' ako već niste. Ako jeste obnovite.
Sigurna sam da ćete biti zadovoljni radnjom i glumom.
Ovu drugu sedmoricu i
njihove pomagače ionako nećete baš tako često viđati.
Aleksandra Petrić
(manjine.ba)
No comments:
Post a Comment