Sretnem u gimnastickoj sali komsiju - Kanadjanina. Tako mi zovemo one koji su rodjeni i zavrsili skolu u Kanadi. To je tako izmedju nas - nezvanicno. Zvanicno smo, naravno, svi mi Kanadjani. Nezvanicno - u zargonu, kad hocemo da istaknemo da taj neko nije imigrant u prvom koljenu, mi tako pravimo razliku.
Elem, jedini u sali za vjezbanje taj moj komsija i ja. Ne mogu reci da sam komsiju do sada zapazio i upoznao, ali osjetim da hoce malo da poprica sa mnom, a ni meni tog trenutka nije bilo mane...
I tako, ne znam ni ko je prvi zapoceo, dodjosmo do teme - demokratija! Vrlo brzo nadjemo zajednicke tacke o prividu demokratije i vladavini kapitala...Drzeci se te teme, dotaknemo se i legalizacije upotrebe i prodaje marihuane i stigosmo do bivse Jugoslavije!
Kada mu odgovorih da sam iz bivse Jugoslavije covjeku zacaklise oci.
"Sarajevska olimpijada je za mene najljepsa Olimpijada koju sam ikada u zivotu gledao! To je nesto nezaboravno! Zbog toga, moja supruga i ja planiramo obici Sarajevo i okolne zemlje. Mozes li mi preporuciti odakle da krenemo i sta da obidjemo!" "Dje me nadje!" mislim se.
Moj je odgovor malo potrajao, jer osjetih da covjek upija svaku moju rijec.
Kad se na obojici znoj vec poceo hladiti i kad osjetismo da nam je hladno, sto za nas uzrast nije preporucljivo, komsija obrisa znoj i kaze: "Idem odmah razgovarati s mojom boljom polovinom o putu u Sarajevo, Bosnu, Istru... slijedece godine!"
No comments:
Post a Comment