Cak ni Kuba!
Pricao sam nekada o nasoj ljubavi prema Kubi, prelijepim i nepreglednim pjescanim plazama, prelijepim bojama okeana, ljudima, njihovom gostoprimstvu, zahvalnosti za poklonjeno, siromastvu - ali i ponosu, svakodnevnoj borbi da se prezivi - ali i optimiznu, ljubavi, pozitivnoj energiji koja se sretala na svakom koraku...
Mijenjali smo te karibske drzavice, uvijek ih poredeci sa Kubom i uvijek se vracali Kubi jer smo se tu osjecali dobrodoslim i najsigurnijim... Bas to - dobrodoslim! Nisu nas Kubanci gledali samo kroz dolar kojim im placamo uslugu. Zeljeli su da nas upoznaju, da pricaju s nama a jos kad bismo rekli da smo iz Kanade, pa jos i iz bivse Jugoslavije, bili bismo pocasceni iskrenim osmjehom koji je izrazavao dobrodoslicu i bliskost.
Na zalost, ni Kuba nije kao sto je bila.
I dalje je do bola siromasna, ali se osjeti i priliv dolara. Obnavljaju se oronule zgrade, ni automobili nisu u onako jadnom stanju kao nekada, sve je vise i novih, uglavnom koreanskih ili kineskih. I to je dobro zbog dobrih ljudi - kubanaca. Oni vjerovatno, bolje od nas, gostiju, osjete olaksanje i poboljsanje svog svakodnevnog zivota. Nije to poboljsanje vidljivo onima koji u Kubu dolaze prvi ili drugi put. Njihov utisak o zivotu na Kubi je vjerovatno slican nasem kada smo je posjetili prvi put...
Medjutim, ima nesto sto razocarava. Kubanci, bar oni koje mi srecemo u hotelima, restoranima i resortima, kao da vise ne zive sa svojim gostima. Ne osjeti se vise kao sto se nekada osjetila dobrodoslica, radoznalost, zahvalnost, toplina.. Kao da su poceli odradjivati svoje smjene, hladnije nego nekada. Mozda smo do ovakvog utiska dosli i zato sto smo ovog puta komunicirali sa recepcionarima, konobarima, cistacicama ciji engleski je mnogo losiji od engleskog kojim su se, u istom resortu, sluzili njihovi prethodnici prije 12-13 godina... Mozda... Ali tada gost nije mogao dozivjeti ga konobar skoro uopste ne razumije engleski, da kad gost trazi konjak sa vodom, u velikoj casi dobije konjak i vodu - izmijesane, da se recepcionar pretvara da telefonom poziva sluzbu odrzavanja i kaze da neko odmah dolazi u sobu da popravi kvar, a da taj neko ne dodje ni sutradan... Sve to nekako izgleda da bi se smjena "preplivala" i problem prenio na slijedecu...
Bilo kako bilo - divno je sto stanovnici Kube u svom svakodnevnom zivotu osjete olaksavanje americkih sankcija i sto im zivot postaje laski. Ali nije dobro sto, prvo sto mijenjaju je zanemarivanje svojih obaveze i sto pocinju da se prema gostima ponasaju kao da ce oni dolaziti bez obzira kakvu uslugo dobili.
Kanada i kanadjani su u decenijama cvrstih americkih sankcija spasili Kubu od gladi. Kubanci su to znali i uzvracali im iskrenim i toplim gostoprimstvom.
Danas, kada se to mijenja, kada dolaze i drugi, evropljani, pa i amerikanci... mijenjaju se i kubanci. Prvo sto mijenjaju su, na zalost, dobrodoslica i obaveze prema gostima od kojih zive.
Prije 12 ili 14 godina, to se ne mozemo dogovoriti, bili smo na istom mjestu, u istom rezortu sa Ljiljom i Zlatkom Cotom
No comments:
Post a Comment