Velika sala onog našeg Doma kulture puna. Bila neka
svečanost, u prvom redu političari pa onda ostali. Tu su i banjalučki pjesnici.
Organizatori pitaju Jocu šta će govoriti.
‘Ne odgovaram na takva pitanja!’ I popnu se na binu.
Kad se utišao aplauz Joco ukloni mikrofon i malo zatim
dvoranom se prolomi karakterističan pjesnikov glas.
U foajeu čestitke. Neki su prihvatili provokaciju: ‘Dobro ti
ono reče!’
Pjesma ‘Moć’ je napisana prije četrdesetipet godina. Danas pjesničke
provokacije ne dolaze do moćnih.
(mm)
***********************************
MOĆ
Moći,
moćno zvoniš,
al' se ne moliš;
čekam tvoje klonuće.
Jedno veče ću otići i razapeti
sebe
između oblaka,
pred tutanj nebesa.
Ja s brda vidim kako oblaci odlaze,
i one dolje
koji se dave u svom spasu.
Zar mi je potreban neko na ovom brdu?
Možda prijatelj,
koji ode još dalje.
Jovan Joco Bojović
Moći,
moćno zvoniš,
al' se ne moliš;
čekam tvoje klonuće.
Jedno veče ću otići i razapeti
sebe
između oblaka,
pred tutanj nebesa.
Ja s brda vidim kako oblaci odlaze,
i one dolje
koji se dave u svom spasu.
Zar mi je potreban neko na ovom brdu?
Možda prijatelj,
koji ode još dalje.
Jovan Joco Bojović
No comments:
Post a Comment