Pitanje naziva ulica oduvijek je plijenilo pažnju "običnog" (su)građanina. Kako je ono vrlo zgodno sredstvo manipulacije, kod nas ima i dodatni značaj. Ako izuzmemo austrougarski period, kada je postojalo svega par imenovanih banjalučkih ulica, relativno je lako zaključiti da su izvršene četiri temeljite promjene naziva ulica i trgova. Ima li banjalučkih ulica koje su, uprkos svemu, odoljele?
Rebrovac i Budžak imali status sela
Možda će mlađem čitaocu biti teško da se za trenutak "vrate" u grad iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, nije lako stvoriti viziju grada u vrijeme kada su, primjera radi, Rebrovac i Budžak imali status sela. U to vrijeme Banjaluka je bila podijeljena na pet kvartova, zadržavši takvu podjelu sve do ranih šezdesetih godina.
Prvi kvart je obuhvatao desnu i lijevu obalu Vrbasa, do Halil-pašinog turbeta, a imao je 24 ulice. Sve do danas, samo su Karanovac i Suturlija odoljeli promjenama. "Najranjivija" je u ovom kvartu bila Prestolonasljednikova ulica. Ustaše su je preimenovale u Sofi Mehmed-pašinu, a komunističke vlasti u Muhameda Kazaza. Danas je posvećena manjačkim ustanicima.
Znatno više ulica u prvom kvartu je potrajalo sve do naših dana: Alihodžića (danas Braće Grđić), Demirovića (Nikolaja II), Erbabska (Milovana Milovanovića), Žilića (Jaše Ignjatovića), Numanovića (Momčila Nastasijevića), Redžepovića (Nadežde Petrović), Semizova (Prote Vida Kovačevića), Halil-pašina (Bogdana Marića) i Školska (Manjačkih ustanika).
Česte promjene naziva
Drugi kvart je zahvatao područje od Halil-pašinog turbeta do Crkvene, istočno od glavne ulice. U njemu je za posljednjih 80 godina svoj naziv zadržala samo Šibalovića ulica. Najteže je "stradala" Vasilja Grđića ulica, koja je vodila od glavne ulice do Gradskog mosta. Svojevremeno su se u ovoj ulici skrasili Poreska uprava, Sresko načelstvo, Sreski sud, Gruntovnica i Katastar. U doba NDH dobila je ime po živom čovjeku, banjalučkom biskupu fra Jozi Gariću. Zašto komunističkim vlastima nije odgovaralo ime Vasilja Grđića, prvooptuženog u Banjalučkom veleizdajničkom procesu, ne znam, tek, oni ovu ulicu posvetiše danu ulaska partizanskih jedinica u grad (22. aprila), a onda je preimenovaše u Vase Butozana. Današnjim vlastima nije bio po ukusu ovaj poznati pančevački Banjalučanin, akademik, dok Veterinarski institut i danas, sasvim zasluženo, nosi njegovo ime. Kako god, danas je to ulica Patre.
"Razvojni put" pojedinih ulica
Sličan "razvojni put" imala je i današnja Karađorđeva (u doba Kraljevine Jugoslavije nosila je ime despota Stevana, u doba NDH Arnaut-paše, a od 1945. je nazivana Rudarskom).
Vrijedna je pomena i današnja ulica Braće Mažar i majke Marije, koja se u austrougarsko doba zvala Elisabethgasse, u doba Kraljevine nosila je ime kraljice Marije, za vrijeme NDH Džemaludina Čauševića, a u doba socijalizma Josipa Mažara Šoše.
U drugom kvartu, sve do naših dana, nazive je zadržalo više ulica: Dabulhanićeva (danas Kolubarska), Misirlića (Srpskih vitezova), Muhurdarevića (Sime Milić-Jorgić), Halalkića (Jovana Miloševića)...
Treći kvart je zahvatao područje od Crkvene do Poljoprivredne škole, odnosno sjevernu stranu glavne ulice. Promjenama naziva izmakla je samo Mažuranićeva.
Promjene uticale na imena
Brojne promjene "zakačile" su današnju ulicu Save Mrkalja. Ostalo je zapisano da se kratko zvala Sudska, po sudu koji se, sve do zemljotresa, nalazio na mjestu današnjeg Zavoda za zapošljavanje. Između dva svjetska rata nosila je ime Poljaka Aleksandra Iržikovskog, koji je predsjedavao sudskom vijeću u Đačkom "veleizdajničkom" procesu 1914. i ekspresno penzionisan nakon što je oslobodio optužbe većinu đaka. Ustaške vlasti su ovu ulicu posvetile istoričaru i albanologu Milanu Šuflaju, a komunističke Eduardu Benešu.
Na "udaru" su redovno bili i dijelovi današnjih ulica vojvode Momčila i Kninske. U doba Kraljevine ova je ulica vodila od "Crne kuće" do željezničke stanice, a nosila je ime kneza Arsena. Ustaše su je posvetile Smail-agi Čengiću, a komunisti prvo Ruzveltu, potom braći Lastrić i na kraju Ivici Mažaru.
Današnja Aleja Jovana Dučića nosila je ime vojvode Stepe, kralja Krešimira (NDH) i braće Pavlić. Ulica Meše Selimovića je u doba Kraljevine nazvana po Njegošu, a u doba NDH po novinaru i političaru Hamzaliji Ajanoviću, koji je 1925. poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Banjaluke i sahranjen u haremu džamije Ferhadije. Komunisti su ulicu prvo posvetili Aleksandru Rankoviću, a kad su prestali da ga obožavaju, glavnom gradu Hrvatske (Zagrebačka).
I ulica Milana Tepića je često mijenjala naziv. U doba Austrougarske nosila je naziv Kolodvorska, u doba Kraljevine ime Nikole Pašića, u doba NDH Kvaternika, a u doba socijalizma kontroverznog pjesnika Vladimira Nazora.
Najveći kvart
Jedna od rijetkih koja je vratila međuratni naziv je ulica Braće Pantić. U doba NDH nosila je ime hrvatskog pjesnika Pavla Ritera Vitezovića, a u doba socijalizma hrvatskog književnika Augusta Šenoe.
U trećem kvartu je dugovječna ulica Jovana Jovanovića Zmaja, s tim što je udoba NDH nosila ime Hasana Bošnjaka. Glavna banjalučka ulica, Kralja Petra I Karađorđevića (1878-1918. Carski drum), nosila je ime kralja Aleksandra, potom poglavnika Ante Pavelića pa maršala Tita.
Četvrti kvart je zahvatao područje od Crkvene pa desnom stranom glavne ulice do Poljoprivredne škole prema istoku i do Vrbasa prema jugu. Bio je to najveći kvart, sa ukupno 37 ulica, od kojih neke plijene pažnju.
Beogradska ulica, osim u vrijeme NDH kada je nosila ime književnika fra Matije Divkovića, sačuvala je naziv. I Pelagićeva je mijenjala naziv samo u doba NDH, kad je bila posvećena dr Filipu Čondriću, banjalučkom advokatu i prvaku Hrvatske seljačke stranke. I Jukićeva je, osim 1945-57. kad je nosila ime braće Lastrić, odoljela "napadima". U doba Austrougarske nosila je naziv Anđeoska.
Promjene naziva nikad nisu "zakačile" Džinića ulicu, Gajevu i Gundulićevu, s tim što je ova treća u austrougarsko doba nosila naziv Nova ulica. Ni Pilanska, koja od glavne ulice vodi ka jugu do bivše kolonije firme "Bosna drvo", iz koje se razvilo preduzeće "Vrbas", nije mijenjala naziv.
Burne promjene
Najburnije promjene u četvrtom kvartu doživjela je današnja Jevrejska. Za crno-žute monarhije nosila je ime princa Albrehta, između dva svjetska rata princa Pavla, a u doba NDH stožernika Viktora Gutića. Komunisti su je prvo posvetili Đuri Pucaru Starom, potom je preimenovali u Sarajevsku, a zatim u ulicu Moše Pijade.
Sve do naših dana, kada je dobila naziv Srpska, promjenama naziva je izmakla ulica Fra Grge Martića. U doba dvojne monarhije bila je posvećena nadvojvodi Salvatoru.
U petom kvartu, od Sitara do Vlaškog brijega ("preko Vrbasa"), bilo je ukupno 25 ulica, među kojima su ponajviše "stradale" današnje Mačvanska, Cara Lazara i ulica Prote Todora Srdića.
Mačvanska je prvo bila posvećena Ljubi Davidoviću, potom Osmanu Tankoviću, učesniku pobune Krajišnika protiv turske vlasti koji je poginuo na Abaciji (NDH), a zatim Mustafi Sabitoviću (soc. doba).
Današnja ulica Cara Lazara nosila je imena Mehmed-paše Sokolovića (u doba Kraljevine), osmanskog istoričara Ibrahima Pečevije (NDH) i narodnog heroja Kasima Hadžića (socijalističko doba).
Ulica Prote Todora Srdića nosila je između dva svjetska rata i poslije Drugog svjetskog rata ime Safvet-bega Bašagića, a u doba NDH Pavelićevog doglavnika Ademage Mešića.
Novi nazivi
Nijedna od ulica petog kvarta nije zadržala isti naziv. Najbliže tome je ulica koja nosi ime američkog predsjednika Vudroa Vilsona. Kako on nije bio po volji ustaškim vlastima, ulicu su nazvali po Omeru ef. Novljaninu, novljanskom kadiji i hroničaru.
Banjaluka je u doba Kraljevine Jugoslavije imala tri trga. Veliki trg (između Crkvene i Kastela) ustaše su preimenovale u Trg banova Babonjića, a komunisti u Mičurinov trg, dok je Trg kralja Petra II u doba NDH posvećen Anti Paveliću, a poslije rata 1. maju (danas ulica Teodora Kolokotronisa). Naši arhitekti i planeri izbrisali su sa mape ova dva trga. Preživio je samo današnji Trg srpskih vladara, koji je između dva svjetska rata nosio ime cara Dušana, a u doba NDH bio je posvećen 10. travnju, danu proglašenja ove kvislinške tvorevine. Odmah poslije rata komunisti su ga posvetili velikom vođi Staljinu, a kad su mu okrenuli leđa, preimenovan je u Trg palih boraca.
Izvor: Glas Srpske, Autor: Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske
No comments:
Post a Comment