Naši igrači jesu dali maksimum i više od toga i to je neosporno, ali sav taj maksimum iz njih izvukao je jedan čovjek - selektor, naravno, uz pomoć stručnog štaba
Duško Vujošević je bio izabran za najboljeg trenera Eurolige 2009, 12 puta je bio prvak Jugoslavije i Srbije sa Partizanom, a sa istim klubom je osvojio šest kupova, te je pet puta bio osvajač regionalne košarkaške ABA lige.
Teško je uopšte nabrojati koliko je igrača u svojoj trenerskoj karijeri afirmisao Duško Vujošević, ali se zna da je majstor za rad sa mladim igračima. Upravo taj Vujošević je selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja je sa sastavom upitnog kvaliteta, ne potcjenjujući i ne omalovažavajući nikoga, izborila plasman u kvalifikacije za Mundobasket 2019.
Nije lijepo nagađati šta bi bilo kad bi bilo, ali siguran sam nekih 90 posto da je bilo ko drugi bio selektor tima kojeg je na raspolaganju imao rođeni Crnogorac, da bismo teško prošli dalje. Naši igrači jesu dali maksimum i više od toga i to je neosporno, ali sav taj maksimum iz njih izvukao je jedan čovjek - selektor, naravno, uz pomoć stručnog štaba. A Vujošević u stručnom štabu ima Mensura Bajramovića i Josipa Pandžu, stvarno odlične trenere.
Od samog početka rada na klupi BiH Vujošević se susretao sa velikim problemima, od otkaza igrača, preko napada iz Igokee, do toga da su mu zamjerali kakve majice nosi na kampovima drugih košarkaških saveza i da se zbog svog oblačenja mora izvinjavati navijačima BiH.
Iako slabog zdravstvenog stanja, kako zbog bubrega, tako i zbog dijabetesa, Vujošević je premostio sve prepreke na klupi BiH, pa čak i onda kada su njegove izabranike otpisali nakon poraza u prvom kolu od Švedske.
U svemu treba biti realan, pa i u tome da je Vujoševićev sastav bio limitiran, kako zbog kvaliteta, tako i zbog manjka iskustva, a ruku na srce, nijedan od igrača koji su nosili dres BiH u ovim pretkvalifikacijama nije nosilac igre u svom klubu.
Ispostavilo se tačnim da se manjak kvaliteta itekako može nadoknaditi borbenošću i pravim radom, a pravi rad dolazi samo sa pravim trenerima. Niko normalan nakon meča i poraza od Švedske u prvoj utakmici nije mogao reći da je zadovoljan. Ali to zadovoljstvo, odnosno nezadovoljstvo odnosilo se samo na rezultat, jer smo na djelu vidjeli jednu novu košarkašku
reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koja da je imala takav pristup prošle godine, ne bi igrala pretkvalifikacije sada, već bi se pripremala za Eurobasket.
No, nije vrijeme za povratak u prošlost jer je pred Vujoševićem dosta posla. Prije svega, želja svih nas je da on bude zdrav i da što prije napusti kliniku VMA u Beogradu da bi mogao nesmetano da radi kao selektor.
Svima je postalo jasno kakva hemija se stvorila između Vujoševića i njegovih izabranika, te da on nije selektor BiH zbog dobre plate.
U principu, ko malo bolje prati košarku na našim prostorima, znat će da se njegov rad i ne može dovoljno platiti. Jer Vujošević igračima postane i trener i prijatelj i staratelj i učitelj. Kod njega samo takav način rada funkcioniše, a rezultat svi vidimo.
Ako je iko dosad u BiH i sumnjao u trenerske kvalitete Vujoševića, bar sada ne može i ne smije imati bilo kakvu zamjerku za njegov način rada. Vujošević je pokazao da ga ne zanimaju priče sa strane, iako ih je bilo mnogo, već da ga zanima teren i njegova ekipa, te je to bio njegov glavni odgovor dušebrižnicima za bh. košarku širom zemlje.
Rijetko ko je od igrača koji su iznijeli teret u prethodnih šest mečeva i sanjao da će biti vrlo bitan faktor u državnom timu u skorije vrijeme, a svi su postali podjednako važni. Toliko važni da smo od njih zavisili, a to je ono što je potencirao Vujošević pred početak pretkvalifikacija. Da su ovi igrači koji su se odazvali trenutno najbolje što BiH ima, kada je košarka u pitanju, i da se ne treba osvrtati na izostanke.
Sada svi zajedno moramo biti uz Vujoševića u ovim teškim trenucima za njegovo zdravstveno stanje, a iskreno vjerujem da će nas odvesti i na Mundobasket.
Jasmin Tajić (Oslobodjenje)
No comments:
Post a Comment