Ljeto je puno opasnosti. Bilo bi fer kada bismo strancima koji sad dolaze rekli što ih čeka u Hrvatskoj. Postoje oni pametni savjeti da selfie s ruba litice može biti zadnja zgodna stvar prije nego otkriju radosti letenja, da japanke nisu obuća za planinske staze, da se na otoke ne ide na gumenim madracima i da baterija mobitela više vrijedi ako uspiju nazvati 112 kada su u frci, a ne na Instagramu, ali time će spasiti samo goli život. To im kaže HGSS.
Za ono drugo, upoznati dušu Hrvatske, treba im puno vremena ili neki travel advice.
Stranci vjerojatno misle da, zato što je članica Europske unije, Hrvatska demokratska zemlja i da u njoj vlada višestranačje. Ono što ne znaju o Hrvatskoj jest da u njoj ne vladaju koalicije. Hrvati ne kuže taj koncept, kod njih su samo naši i njihovi. Mentalni sklop su zadržali iz socijalizma koji preziru.
Hrvatska je i antifašistička zemlja. Antifašizam je isto nešto što Hrvati preziru. Ne podnose da ih se podsjeti na antifašizam ni da su se borili protiv fašizma. To im jako ide na jetru. Vidi se to po nastojanju da skinu naziv antifašističkog lidera s jednog zagrebačkog trga i po tome što nikada nitko od vlasti, kao predsjednica primjerice, ne čuje kada joj ekipa skandira fašističke pozdrave. Tada kaže da nije čula.
Hrvatski premijer toliko ne zna što bi mislio o antifašizmu da je osnovao povjerenstvo za suočavanje s prošlošću.
Hrvatska je sekularna zemlja. Zato je u tekstu predsjedničke zakletve rečenica koja glasi – tako mi Bog pomogao. Obrazloženje Ustavnog suda je da ne smeta ni jednom predsjedniku, čak i ako nije vjernik, da svoj posao normalno radi ako položi zakletvu pozivajući se na Boga u kojega ne vjeruje, ali vjerojatno se nitko ne smije zakleti na Pokemona. Ili nekog svog drugog boga, kao wonder woman.
Hrvatska ljeti nudi more i sunce, požare i sitne prevare. Nudi hotele i apartmane za sve strance. Stranci su dobrodošli ako su tijekom ljetovanja odjeveni, uvijek trijezni, mirni i tihi. To nisu pravila koja vrijede za domaće stanovništvo.
Domaće stanovništvo hoda gdjegod mu padne na pamet u kanotijerici, vikendom, i bez nje, radnim danima. Domaće stanovništvo smije takvo ući u bilo koji dućan jer što će se sada oblačiti kada cijeli život u isti dućan ulazi bez majice. Stranci ne smiju.
Domaće stanovništvo nikada nije platilo kaznu za pijanstvo na ulici. Osim kao dodatak prekršajnoj prijavi kada se pomlati s nekim drugim pripadnikom lokalnog stanovništva. Stranci bi mogli platiti kaznu za pijanstvo na ulici.
Lokalno stanovništvo smije jesti gdje i kada hoće pa ako treba i na ulici. Stranci ne smiju.
Lokalno stanovništvo pjeva na ulici kada god je dovoljno pijano. Stranci ne smiju.
Kada im iznajme apartmane, a njih imaju svi na obali, onda hrvatski iznajmljivači od gostiju zahtijevaju da ne tulumare, ne idu kasno spavati i ne drže upaljena svjetla do kasno u noć, ne pale klima uređaje po cijele dane i ne parkiraju svoje automobile pred kućama drugih iznajmljivača.
To je opasno jer pripada gostu drugog vlasnika apartmana. Iako je riječ o nekoj javnoj površini koju u tom trenutku nitko ne može naplatiti. Zato to ljeti naplaćuju iznajmljivači apartmana.
Hrvatska ljeti ima požare. Hrvatska ima i vatrogasne službe, avione za gašenje požara, kamione cisterne i raznu drugu opremu. Kad izbije veći požar, onda vatru gase civili. To ne govori o vatrogascima, oni jesu face i u Hrvatskoj, kao i u cijelom svijetu. To govori o šefovima vatrogasnih sustava.
Nedavno je skoro izgorio Split. Šef vatrogasne zajednice je rekao da mu je to bio uobičajeni požar. Poslije je tumačio da je to bila rečenica internog razgovora, sasvim izvučena iz konteksta. I da tako razgovaraju vatrogasci isto kao kada matematičari rješavaju diferencijalnu jednadžbu.
Razlika je u tome da iza matematičara ne ostaju zgarišta, i da oni riješe nepoznanicu. Sada je malo jasnije zašto u Hrvatskoj, kada je frka s požarom, svi moraju gasiti požare. Ovi na vrhu se tada bave matematikom i pamte davne požare kada su isto bili šefovi vatrogasnih zajednica.
U svakom slučaju, za goli život je dobro pročitati upute HGSS-a. To pomaže čuvanju života. Turista. Domaće stanovništvo čeka kišu.
Boris Vlašić
(Jutarnji list)
No comments:
Post a Comment