Mario M: Ništa nije isto

Vrijeme za vino

Još se sjećamo punih autobusa koji radničku klasu svako ljeto voze na more. Sindikat je na tom planu bio vrlo aktivan. A pri povratku, društvo se veselilo na sećiji uz demižon crnog sa neizostavnom 'sve ptičice iz gore...'. Tako se stvarala kultura pijenja vina. A danas? Da li se neko iz Dalmacije vraća s demižonom? 'Ma, ništa više nije...' Baš tako!
Rana vinska iskustva moja je generacija nekada sticala na jadranskim plažama. Nenaviknutu na slatkasti prošek i varljivi opolo dočekivao je teški mamurluk. Danas 'ništa više nije isto'. Mladi su sposobniji, odrađuju pravovremene pripreme, ne mogu ih tek tako iznenaditi neki tečni opijati...
Oduvijek sam se lijepo osjećao u Dalmaciji. 'Dalmacija – farmacija' – još uvijek mi je važeći slogan. Uz sve one, većini poznate, razloge odlaska na more, meni su domaća dalmatinska vina dodatni magnet, ljetnje zadovoljstvo. Ali vrijeme čini svoje, mnogo turista sa svih strana svijeta otkrilo je čari 'našega' mora ne želeći se odreći svojih navika... Tako nastaše kokteli našeg dobrog plavca sa sokom od grejpa (?!) i dr. Uvrede su to za kvalitetno vino. A doživjeh i da mi izvjesni 'restorandžija', valjda neki Slavonac, preporuči graševinu kao najbolje dalmatinsko vino. Da se zgroziš, da se smrzneš na plus tridesetpet... 'Ma, više ništa nije isto...'
Treba se oduprijeti akcijom. Pomogao mi je lokalni prijatelj, Imenjak. Preporuči mi otočić u blizini. Treba pobjeći, biti u Dalmaciji – farmaciji, tamo gdje je bistro more, zanosni mirisi, tišina, a nema ni wi, nema ni fi...
I onda slike starih sindikalnih autobusa, prisjetim se pjesme i demižona...
Drugi dan odemo u lokalnu konobu koju sada zovu kafić... ma, nije problem u imenu.
-Imate domaće?
-Kako da ne.
Nestrpljivo očekujem neko trpko, pomalo uzbuđen iščekujem...
I onda iznenađenje - razočarenje, nikada doživljeno!
Čaše bile lijepe, one na stopicu, ali u njima vino (crno) crveno sa kockicama leda (?!). Ledeno vino, al' leden i ja! Zar ono vino koje se ne rashladjuje (ni u snu) da se služi sa ledom?!
Šokiran, ipak pitam: Zašto mi servirate ledenu bevandu umjesto vina?
Oprostite, tako nam svi traže. (Koji su to: svi?)
I vrati mi čašu (samo u frižideru) ohladjenog vina, bez leda...
Ma, koji turisti, ma, koji ugostitelji. Ali, shvatam, i kao da čujem: 'ma, više ništa nije isto...'
Iskustveno znam da na odmoru treba potisnuti nezadovoljstvo pa tako i postupim. Zovem Imenjaka: Šalji mi demižon onog svog plavca. OK! I već idući dan po dogovoru čekam brod na mulu. Odmah me prepozna' Ive što ''oni funtižel izbaci priko kojeg furešti izlazu'': Oli si ti taj, evo ti demižona!
Hvala ti puno, hajde da popijemo nešto.
Može, ja ću 'žuju', kaže Ive.

Mario M.