Uhvatim sebe kako se sinoc stelim da odgledam Trampovo obracanje naciji glede promjene strategije USA u Afganistanu i juznoj Aziji, pa odmah nakon toga nastup predsjednika Predstavnickog doma Senata republikanca Pola Rajana. Ta dva dogadjaja nisu mogla biti slozena ovako kako jesu a da neko nije izracunao da se moraju dogoditi upravo tog dana i upravo u tom redosledu.
Prosla nedjelja je naime bila jedna od veoma vrucih nedjelja Trampove vladavine. Prosle je nedjelje duh nacizma i rasizma izisao iz cupa. U svojoj prvoj reakciji predsjednik Amerike je izjednacio proteste nacista i rasista sa protestima onih koji im se suprotstavljaju. Time je otkrio karte - jasno rekao da je on jedan od onih kojima su i nacisti i rasisti srcu dragi. Do sada je on to samo nevjesto prikrivao. To je naravno dalo krila nacistima i rasistima i njihov duh se pojavio na TV, na ulicama... Osjetili su da ih, nakon toliko vremena, konacno jedan predsjednik javno podrzava i dijeli njihove vrijednosti. Tu su malo pogrijesili, jer, mozemo mi o Americi misliti sta god hocemo, s pravom ili ne, ali to je uredjeno drustvo, sa svim problemima, mrznjama i antagonizmima kakve i ostala uredjena drustva imaju, ali se u tom drustvu neke crte nikada ne prelaze. Jedna od njih je i rasizam koji je porazen u gradjanskom ratu i na rezultatima tog gradjanskog rata donesen je ustav u koji niko u Americi ne smije dirati. Jer znaju pametni Ameri da diranje u ustav znaci novi gradjanski rat, a to ogromna vecina njih ne zeli ni po koju cijenu.
Znam da Amerika nije obljubljena u nekim nasim krajevima, ali cinjenica je da mi mozemo mnogo toga uciti od Amera. Na primjer, na jugu Amerike, koji je izgubio gradjanski rat su postavljeni mnogi spomenici vojnicima i generalima porazene konfederalne vojske. Za juznjake - porazene, oni su svetinja i u njih se ne smije dirati. Prosle nedjelje neki od tih spomenika su sruseni i to je iniciralo da se razni KKK klubovi, bijeli fasisti i nacisti dignu i naoruzani do zuba protestuju a da im se suprotstave njihovi ljuti protivnici koji su vjerovali da je demokratija definitivno pobijedila u Americi i da nema vracanja nazad.
Dogadjaji iz prosle nedjelje pokazuju koliko su ti dometi ipak krhki i kako ih jedan dogadjaj, jedan predjednik, mogu dovesti u pitanje. Bas zato sto svi znaju da je demokratija krhka i da se neke crte ne smiju prelaziti, nakon Trampovih izjava prosle nedjelje cijela Amerika se digla na noge. Ovog puta i vecina konzervativaca i demokrata su se nasli na istoj strani i osudili, sto javno i sto tajno, predjsenikove izjave. Sve sto se dogodilo nakon njegovih rasistickih izjava i izjednacavanja rasista i fasista sa demokratama, lici na dobro rezirani film. Par dana kasnije, predjsednik daje drugacije izjave u kojima podrzava opravdane proteste demokrata (rasiste i fasiste vise ne izjednacava s njima), glavni predsjednikov strateg, konzervativac koji stoji iza mnogih Trampovih izjava, biva otpusten... On je, za sada, zrtveno jagnje i opomena Trampu da, ukoliko nastavi sa ovom politikom, moze ocekivati slicno. Velika je to stvar jer da bi se predsjednik Amerike opomenuo na ovaj nacin, potrebna je bila ostra reakcija njegovih Republikanaca. Demokrate ne bi bile dovoljne. Pustio je duha proslosti da izidje na ulice i sada trpi posljedice.
Zato su sinocna dva dogadjaja, Trampovo obracanje naciji i jednosatni nastup predjsednika Predstavnickog doma Senata precizno planirana da pokazu odnos snaga. Tramp je u obracanju naciji bio hladan, bez uobicajenih emocija, rekao bih kao klinac koji je prethodno dobio po guzici. Bilo je, vise nego ikada ocigledno da je citao prethodno napisan i,vjerovatno u detalje planiran, tekst. Par sekundi nakon procitanog teksta, prilicno nesiguran sta dalje ciniti, povukao se iza bine. Nije djelovao ni samouvjeren ni prepotentam kako smo ga navikli gledati. Rekao je jednu znacajnu recenicu, da Amerika mora uciniti sve da se njeni vojnici sa misija po svijetu ne vracaju u podijeljenu zemlju. To je morao reci, jer je on taj koji je u nekoliko mjeseci podijelio Ameriku po mnogim savovima a posebno po savovima gradjanskog rata.
Odmah nakon njegovog govora, vodja Predstavnickog doma Senata, Pol Rajan, Trampov Republikanac, je rekao jasno da je predsjednik prosle nedjelje pogrijesio izjednacavajuci fasiste i demokrate, ali je i dodao je razgovarao sa predsjednokom nakon tih izjava i da se predsjednik, u dva nastupa nakon toga, ispravio. Suvise je to blaga packa ali je to ipak veliki samar za Trampa koji nije navikao da se javno kritikuje i da se javno kaze da je pogrijesio, posebno ako to kaze covjek koji je veoma uticajan u Republikanskoj partiji i iza koga su sada vjerovatno snage koje odlucuju i o predjsedniku Amerike.
Ponovo poredjenje sa nasim Balkanom. Da li bi neki nas predsjednik neke nase skupstine smio kritikovati nekog naseg predsjednika? Sumnjam, jer bi to za njega bilo ravno politickom samoubistvu. Rajan je sinoc dobio toliko poena, da ja ocekujem da ce na slijedecim izborima on biti glavni kandidat za predsjednika Amerike.
Davno sam to prognozirao, a sada cu ponoviti: Ne vjerujem da ce Tramp sve cetiri godine mandata koji je osvojio na izborima ostati predsjednik Amerike; zbog mnogih razloga, a jedan je od njih sto je on covjek koji ne slusa nikoga i ovaj ocigledni poraz ce tesko podnijeti. Mentalno, on nije covjek kome se moze vjerovati. Dogadjaji u poslednjoj nedjelji pokazuju da i predsjednik Amerike mora da slusa...
Na Balkanu to nije slucaj.
No comments:
Post a Comment