Ovo je atak na zdravu pamet. "Svojim" zlocincima drzave izrasle iz "oslobodilackog rata iz kandzi bivse Jugoslavije" poklanjaju sve i placaju sve.
Ovako to radi Srbija: 200 Eura mjesecno dzeparca. Dzeparca! Sve ostalo placeno, i advokati, i hrana i odjeca i kabl TV i internet... Sve. I od drzave dzeparac plus placene posjete porodice. Avionske karte, hoteli... Za odbranu "svojih" zlocinaca Srbija posle godine potrosila 190.000 eura...
Hrvatska potrosila na odbranu Gotovine i ostalih iz grupe mnogo vise, 32 miliona eura. A posto odbrani nije kraj, placace i dalje. Neki kazu da se svaki euro isplatio jer je izbjegnuta osuda za genocid. Vjerovatno se placa i dzeparac. Iznos dzeparca za sada nepoznat. Uz to, poklanja im trgove, igralista...
A Bosna? Sjetite se Ganica i komedije sa njegovim hapsenjem u Londonu. A da, izvinjavam se, Ganic nije zlocinac. On je heroj!?
Za mnoge, i ovi drugi su i pored osuda i dalje heroji. Inace ih ne bi placali ili im trgove poklanjali!
Cija pamet je ovdje zdrava!
P.S.
Ocekujem da uskoro, neka golf loptica nosena juznim vjetrom dobaci do Haga. A unutar loptice, umotan i zasticen u otvrdloj mrznji, chip sa spremljenim fajlom prijave protiv mene za zlocin izjednacavanja "nasih" heroja sa "vasim" zlocincima.
Mozda mi se i ostvari zelja prijevremenog penzionisanja na racun neke od drzava!
Advokati placeni. Dzeparac pride!
Samo koja bi to drzava placala dzeparac ovakvom k'o sto sam ja?
Ni zlocinac ni heroj! Ni nas , ni njihov.
Niciji!
*********************
Direktor Kancelarije za saradnju s Haškim tribunalom Dušan Ignjatović izjavio je da je prošle godine za „pomoć“ haškim optuženicima Srbija isplatila 19 miliona dinara.
"U 2010. godini, svi haški optuženici koji su ispunjavali uslove za dobijanje ove pomoći, njih ukupno 21, dobili su 19 miliona dinara", rekao je Ignjatović za beogradsku Politiku.
On je rekao da se takozvana pomoć koju dobijaju haški optuženici iz Srbije ne odnosi na finansiranje odbrane, jer onima koji to sebi ne mogu da priušte odbranu plaća Haški tribunal.
Uz uslov da su se dobrovoljno predali haškom sudu, ili da borave na teritoriji Srbije jer su privremeno pušteni na slobodu, prema nakaradnim zakonima Srbije, optuženi ratni zločinci imaju pravo na naknadu dela troškova boravka u pritvoru tribunala.
"Naknada dela troškova boravka u Pritvorskoj jedinici Međunarodnog krivičnog tribunala optuženih koji su se dobrovoljno predali iznosi 200 evra mesečno", rekao je Ignjatović.
Srbija svojim zločincima plaća i putne troškove članova njihove uže porodice za posete u haškom pritvoru, a na teret poreskih obveznika padaju i troškovi puta i odlazaka optuženih na statusne konferencije i suđenja.
Članovi uže porodice za posetu pritvorenicima koji su se dobrovoljno predali imaju pravo na sumu u vrednosti tri povratne avionske karte na relaciji Beograd-Amsterdam i 250 evra po osobi za ostale troškove na svaka dva meseca.
Beogradski list navodi da Iznos „pomoći“ članovima uže porodice pritvorenika određuje se na osnovu ukupnih mesečnih prihoda članova porodice, u visini razlike između prosečne zarade i utvrđenih ukupnih mesečnih prihoda.
*********************
Gotovina dobio svoj trg u Splitu
Gradsko vijeće Splita usvojilo je u četvrtak popodne prijedlog viećnika HSP, da da se jedan od središnjih trgova ili ulica u tome gradu imenuje po haškom osuđeniku Anti Gotovini
Portal sportal.hr piše da je Izvršni odbor FK Metalac, osječkog četvrtoligaša, dan po objavljivanju presude u Haagu jednoglasno odlučio da Sportski centar ''Bikara'' u buduće nosi ime generala Gotovine.
( Kasnije objavljeno da je Gotovina zamolio da se realizacija odluke odlozi za bolja vremena!)
*************************
Za one koji imaju zivaca da citaju i malo ozbiljnije tekstove preporucam ova tri, koja se meni cine ozbiljnim:
Marko Milanovic: Haska presuda Gotovni
Marko Milanovic: O Gotovini, agresiji i genocidu
Djermano Ceco Senjanovic: Covik, a ne heroj
Bojan Toncic: Madjari su ginuli kao snoplje, e-Novine
Ovaj tvoj današnji prilog Predraže mogao bi se svrstati u one koji izazivaju nelagodu u svima, a kod mnogih će potaknuti i mržnju, što poznavajući te, pretpostavljam nisi želio.
ReplyDeleteZnam da osuđuješ zločin, bez obzira tko ga je počinio, bez obzira kojem narodu počinitelj pripadao i u tome se potpuno slažemo, ali se ne slažem da izvršitelja etiketiramo zločincem sve dok mu se zločin pravomoćno ne dokaže.
Svaki zločin je za osudu, i svaki zločin treba biti kažnjen, ali i zločini su kao i sve u životu, stupnjevani po obimnosti, po jačini, po…, pa tako i počinitelji tih zločina. Nije na nama da dajemo kvalifikaciju, jer bi svatko sudio po svome saznanju, po svojim informacijama, po svojoj sposobnosti rasuđivanja, po nacionalnoj pripadnosti, po…
Objektivni svakako nebismo bili.
U vremenima, koja su teška, opterećena mnogim učinjenim zločinima, nepreciznosti u izgovorenom ili napisanom mogu izazvati više štete, mogu ponovo potaknuti ili produbiti netrpeljivosti, pa i mržnju, iako to nije bila namjera.
Draga Natasa,
ReplyDeleteMnogi koji leze nisu, a i oni koji su lezali u Hagu nisu bili osudjivani, a znamo da su veliki zlocinci! Zar ih treba osuditi Hag koji je i napravljen zato jer necemo da sudimo nasim zlocinci i pocistimo smece svako ispred svojih vrata?!Zar nasim zlocincima iz malih,sirotinjskih,primitivnih drzavica treba zvanicna osuda Haga da bi mi priznali da su zlocinci?
Lep pozdrav,
Osvjescena.
Natasa,
ReplyDeleteprije bih rekao da tema „Zlocin i kazna na Balkanu“, a ne moj prilog, izaziva i nelagodu i mrznju. Na toj temi padaju maske. Lako se upustamo u pricu o zlocinima i zlocincima s druge strane tarabe. Izolujemo Banjaluku i pricamo samo o njoj. Tada je sve jednostavno. Zna se ko su zlocinci, kome pripadaju i za koga su radili.
Naravno da uglavnom pricamo o Banjaluci, jer to je nas grad, bio ili je to i sada. Ali on nije izolovano ostrvo na Balkanu. Zlocini, strah, pritisci, etnicko ciscenje, i rat se desavao i drugdje na Balkanu. Svakako, ni jedan zlocin se ne smije negirati niti se moze pravdati, ali se isti kriteriji moraju primijenjivati na sve dogadjaje ukoliko se zeli biti objektivan. Nelagodu i mrznju izaziva situacija kad moje heroje neko tamo proglasava zlocincima, kad zlocince treba prepoznati i na svojoj strani i kad to treba javno osuditi. Znam da to nije lako. Treba se prvo uvjeriti da ih je bilo. Zatim, javno ih osuditi, pa onda jos i zivjeti u sredini koja nije spremna da te zlocine vidi i prihvati. Ta ista sredina ce vrlo lako sve one koji iskacu iz unisonih nacionalnih okvira proglasiti izdajicama.
Nemoj me pogresno shvatiti. Ne pisem o tebi. Tvoj komentar me samo potakao da pisem. Tebe poznajem i cijenim i znam da je tvoj cilj da me upozoris da ne nazivam Gotovinu zlocincem, jer njegova Haska osuda jos uvijek nije pravosnazna. Svjestan sam ja toga. Ali, on je osudjen. Sud je dokazao njegove zlocine. Naravno, ima pravo zalbe i to je sada grancica za koju se drze patriote i „demokrate“ u Hrvatskoj.
Gotovina je heroj za vecinu u Hrvatskoj i vjerovatno ce to ostati ma kakva pravosnazna osuda bila. Jer ljudi nece da citaju osudu (a dostupna je na internetu), ne zele da znaju sta se sve desavalo nakon Oluje. Ne zele da znaju da je komandovao jedinicama HV u BiH. Radije ce pristati na to da pravednim ciljem opravdaju svako sredstvo.
Iasto tako je i Mladic, heroj za vecinu u Srbiji i RS. Da li je Mladic heroj ili zlocinac? Jos nije ni stigao do Haga. Znaci nije mu se jos ni sudilo. Da li je Milosevic zlocinac? Hag ga nije osudio. Umro je prije osude. Ne sjecam se da sam cuo ili vidio i jedno upozorenje da se atribut „zlocinac“ ne koristi za njih.
Za mene tu nema dileme.
Pomoc suda i necija tudja presuda mi tu ne trebaju. Dovoljno znam i dovoljno sam dozivio, vidio , cuo i procitao da bi mi bilo potpuno jasno da su svi oni zlocinci, i Milosevic, i Karadzic i Mladic, i Batko. I Tudjman, i Gotovina. I Izetbegovic, i Juka...A ni jedan od njih nije osudjen. Kao ni silni drugi koji su im pomagali i koji nikada, bas nikada, nece vidjeti nikakav sud i nikada nece biti osudjeni. Sretacemo ih na ulici, ocesati se o njih u prolazu, u Beogradu, Zagrebu, Banjaluci, Zadru, Sarajevu...a da ni svjesni necemo biti da su to (ne)ljudi koji su cinili ili navodili druga da cine, ili znali a nisu sprijecili, da se cine zlocini prema nekim nevinim i bespomocnim ljudima, zivim ljudima, koje nazivamo kratko – zrtve. Hiljade zlocinaca na Balkanu nikada nece biti osudjeni bas zbog toga sto su „vasi“ zlocinci ustvari „nasi“ heroji. Hiljade zrtava, nikada nece dozivjeti satisfakciju.
Naravno da se slazem s tobom da ne mozemo svi mi sada uzeti pravdu u svoje ruke i suditi. Na sta bi to tek licilo?! Naravno da se svima treba omoguciti pravedno sudjenje i mogucnost da se brane i odbrane i od ovakvih kao sto sam ja koji se usudjuju da osudjuju, koji ne cekaju na sudove, ali imaju svoje misljenje i javno ga kazu. Prihvatam i to da je meni lako laprdati i biti hrabar sa ovakve distance. Ali sta mogu, tu sam gdje jesam, i to ne bas svojom voljom.
Znam i to da mnogi i u Banjaluci citaju ovo sto pisem i sjecaju se da sam isto pricao i devedesetih. Znam da ima dosta onih koji to ne vole cuti. Znam i da je, i pored daljine, pricati istinu o „svojim“ zlocincima rizicno jer budala spremnih na sve ima vise nego dovoljno. Cesto idem u Banjaluku. Istine radi, moram reci i ovo, da i pored svega, ni jednom nakon rata, zbog izrazenog misljenja nisam imao neprijatnosti u Banjaluci.
Svakako da svi zlocini ni zlocinci nisu isti. Svakako da ni ratovi u bivsoj Jugoslaviji nisu isti. Neki su u tim ratovima bili agresori, neki su se branili. Neki su u jednom ratu bili branitelji a u drugom agresoru. Ali se ne moze nijekati da je u svim tim ratovima bilo i elemenata gradjanskog rata jer su se desavali na teritoriji tek raspadnute drzave koja je tu postojala sedamdeset i nesto godina. Balkan je zamrsena prica. Nista i nigdje, a posebno na Balkanu, nije i ne moze biti crno- bijelo.
ReplyDeleteZlocinima i zlocincima se mora suditi. Svojim zlocincima. I dok god nam Hag i neke tudje sudije trebaju objasnjavati ko je heroj, a ko je zlocinac, Balkan ce ostati ono sto jeste.
A mrznja? Oni koji me mrze, mrzice i dalje kao sto su mrzili i prije ovog priloga...
Zelio bih, Natasa i svi vi drugi dobronamjerni, da ne mislite da je ovaj kometar uperen protiv vas. Zelio bih i da procitate pazljivo sva tri linka koja su postavljena na dnu priloga, kao i linkove na koje ti clanci upucuju. Ja sam nesto i iz tih priloga naucio.
Moram priznati da ne osjecam olaksanje poslije napisanog. Teske su ovo teme, preteske. Kao i nase sudbine. Nadam se da im se necemo precesto vracati.
Predraže,
ReplyDeletetvoja razmišljanja i moja su u mnogome istovjetna, ali ima i razlika, što je logično, dva smo različita bića, ali nas to neće udaljiti, razumijemo različitost i prihvaćamo ju. Ali, koliko nas je takvih?
Samo je pretpostavka da se ne mogu ili ne smijem izjasniti s osudom Gotovine što nije spriječio zločine i procesuirao počinitelje zločina poslije Oluje.
Veliki broj nas u Hrvatskoj, smatra da je bilo zločina i da Gotovina treba biti osuđen, ali mu se ne može pripisati etničko čišćenje, za što snosi svoj dio odgovornosti tadašnje najuže rukovodstvo Hrvatske.
Sam po sebi, rat je zločin, pa su time i zločinci oni koji su ga započeli.
Kao što sam i za većinski narod u Banjaluci pisala da treba paziti što im se govori i kako im se govori, koliko god bilo istinito, jer se tako neće osvijestiti, već naprotiv, izazvat će samo veću mržnju, to se isto odnosi i na Hrvatsku.
(Naravno ne mislim tu na tvoj prilog, vec ukazujem na generalno zlo.)
Upravo zbog takvih govora u kojima se može izčitati ljutnja, ogorčenost, netrpeljivost, etiketiranje, vrijeđanje, isključivost, politikanstvo, likovanje i mržnja, te zbog onih koji vide ono što žele vidjeti, čuju ono što žele čuti, a ne ono što se govori ili piše, nalazimo se u verbalnom ratu, a trebali smo već biti u fazi da sva tri naroda prolaze kroz svoju katarzu.
Kao što je ovo prvi put u povijesti da se sudi pobjedniku, onome koji je oslobodio svoj okupirani teritorij za zločin koji se počinio nakon oslobodilačke akcije, tako će se jednog dana, suditi i nositeljima verbalnog rata.
Što prije to osvjestimo to bolje za sve nas.
O tome jeli bila agresija, građanski rat ili oboje, što su uzroci rata, tko su odgovorni za rat, tko su zločinci, jesu li zaslužili 10 ili 45 g. zatvora,.. odgovor trebaju dati – sud, povjesničari, sociolozi, psihijatri, a nužna je i određena vremenska distanca.
Naše je da ukažemo na zločin, da osudimo zločin, da imenujemo počinitelje zločina ako o tome imamo saznanje, da ustrajemo na podizanju optužnice, ali ne da sudimo.
Samo tako možemo izaći iz balkanskog gliba i krenuti putem pomirenja i suživota.
To nam je cilj, zar ne?
P.S. Upravo sam se vratila kući, bila odsutna tri dana, i samo je to razlog kašnjenja ovog komentara.