Moj drug Eso Salkanovic javio mi se sa par rijeci i slikama koje nam priblizavaju njegov zivot u Australiji a i Australiju.
"Ovaj album je mala istorija moje aktivnosti u Pilbari i kako je to izgledalo.
Pa druze moj, ako ti se dopada objavi."
Naravno da mi se dopada! Jedino sto bih zelio je da zazmirim, i kad otvorim oci da vidim sliku Ese kako gradi zeljeznicu u kamenjaru, tamo negdje oko Priboja na Limu, a da slike te zeljeznice gledam pored Vrbasa.
Necu zazmiriti, jer ako zazmirim izgubicu ove lijepe slike Australije, koju nikad ne bih upoznao na ovakav nacin da nije Ese, Vjeke, Caje, Karmen...
Ta lijepa Australija, ta crvena zemlja sve do horizonta, s mnogo vrsta grmolikog bilja i životinja, koje lutaju tim prostranstvom. Nema fotografija klokana, emua, pogotovo deva, kojih ima preko 1 milijun i koje slobodno lutaju australskim bushom.
ReplyDeleteMožda zbog buke strojeva?
Prelijepo podsjećanje na Australiju. Nije neobično što se zaželi ponovo ju posjetiti, ali je udaljenost prevelika, pa ta želja brzo splasne.
Podsjetilo me je gradilište na fotografijama, da je u Alice Springsu veliki broj Amerikanaca, koji nešto istražuju u tlu, pitam se radi li se o nafti, dragom kamenju ili radioaktivnom materijalu? Kakva saznanja o tome imaju naši Australci?
Pozdrav našim Australcima,
Nataša
I ja pozdravljam Vjeku
ReplyDeleteUmoran od hodanja utonem u svoju vreću za spavanje, a jutro me redovito nagradi iznenađenjem nepoznatog pejsaža. To je moja asocijacija na ovaj niz lijepih slika. O Australiji sam čitao, a saznanja korigovao mnoštvom reportaža (ne zaobilazim Natašu, Karmen, Loru, Vjeku…).
ReplyDeleteSada vidim našeg čovjeka kako gradi moćnu prugu kroz nepreglednu ‘terra rossu’ ka dolini čudesnog cvijeća… Film može da počne.
Pozdrav, Mario