BIN LADEN UBIJEN– STA POSLIJE?

Sinoc, oko 10 navece, CNN: dramaticna najava obracanja predsjednika USA Obame naciji u 10:30 PM. Holivudski rezirano, kako to samo amerikanci znaju, podizanje znatizelje nacije. Nema najave o cemu bi to predsjednik mogao govoriti. Samo zabrinuta lica, jer to mora biti veoma vazno cim se predsjednik obraca naciji u nedjelju, pa jos ovako kasno. Pokusaji da se dodje do dodatnih informacija ne donose uspijeh. “Niko nista ne zna…” Prva informacija nakon deset minuta je da se zna da obracanje nema veze sa Libijom. Zabrinuta lica, nista ne znaju... U 10:30 PM , nista. Predsjednik ce se obratiti oko 10:45 PM i da predsjednik vrsi konsultacije sa svojim timom. Tada objave i da Bijela kuca hvali CNN, jer ova TV stanica ne spekulise sa mogucim razlozima i ceka. Neke druge su pocele spekulacije... Minutu kasnije i ova stanica pocinje spekulisati i objavljuje da je izgleda Bin Laden ubijen.

Dobro je, nije objava nekog novog rata!

Ali nije dobro, jer je pohvaljena TV stanica, CNN, ipak, u zadnji cas, svom predsjedniku „ukrala show“. A sve je bilo lijepo rezirano tako da kad nastupi kuliminacija gledalacke znatizelje, da se predsjednik pojavi u svojoj istocnoj kancelariji ( ne u zapadnoj jer zapadna je bila nesto nespremljena tog dana) i on sam, prvi, bez tudje pomoci, objavi ovu vrlo vaznu i radosnu vijest.

To jeste zaista radosna vijest za cijeli svijet koji borbu protiv medjunarodnog terorizma smatra svojim prioritetom od najviseg znacaja. Na vijest o ubistvu Bin Ladena naviru sjecanja na masakre iza kojih je bio on i njegova Al Kaida: Nju Jork, London, Madrid, Indonezija, Kenija, Jemen, Irak... Oni koji su izgubili svoje najblize u ovim nerazumnim masovnim ubistvima ce bar djelimicno osjecati satisfakciju jer glavni organizator svih tih terosristickih akcija iza kojih su ostale hiljade mrtvih i osakacenih je napokon dozivio ono sto je zasluzio.

Naravo da ostaju pitanja na koja svijet danas nema odgovora.
Od onih trenutnih, da li je svijet sigurniji nakon ubistva Bin Ladena. Jer, osveta je veoma vjerovatna. Bin Ladenov zamjenik, covjek koji je, kazu, vodio organizaciju zadnjih godina, je jos ziv. Da li ce promjene koje se desavaju u arapskom svijetu Al Kaida iskoristiti i prosiriti svoj uticaj i djelovanje?

Ostaje i najvaznije pitanje od koga svi bjeze: pitanje pristupa rjesavanju problema odnosa hriscanskog i jevrejskog sa islamskim svijetom. Nacin kako se taj problem rjesava vec godina ne donosi rezultate. Ljudske zrtve na svim stranama su ogromne. Silom se to ne moze rijesiti, a silu koriste na svim stranama. Diplomatija se pokazuje jalovom. Umjesto priblizavanja, produbljuju se razlike i rastu zrtve. Da li ce neka nova generacija politicara pronaci put rjesavanja ovog najveceg problema danasnjice? Da li ce taj problem ikada biti rjesen?

Sretan vam Prvi Maj!

Parada povodom Dana radnika u Torontu septembra 1900.

Sjecamo se proslava Prvog Maja, parada kroz grad, uranaka, izleta, prostrtih deka na travnjacima, korpi sa hranom i picem, pecenja jagnjadi, fudbala na male na travnjacima, cike, vriske...

Sjecamo se i lekcija o istoriji tog praznika koje smo tih dana ucili u skoli.

Ideja da se Prvi Maj proslavlja kao dan radnika je potekla u Australiji 1856 (hvala Internetu) gdje su se radnici borili za osmosatni radni dan. Ali, Druga Internacionla odrzana u Parizu 1989. je poglasila Prvi maj za Medjunarodni praznik rada kao sjecanje na  strajk i krvavi sukob radnika i policije u Cikagu 1886. Policija je tada otvorila vatru na nenaoruzane radnike, neko iz mase radnika (kazu anarhisti) bacio je bombu na policiju. Policija je uzvratila i eto belaja... Kao i u mnogim drugim pricama i legendama postoje dvije verrzije o tome ko je prvi otpoceo.... Poginulo 12 radnika i 7 policajajca. ( Ni tu se izvori informacija ne slazu).
Kasnije, oam anarhista objeseno.
I pored toga sto su u to doba sredstva informisanja i komunikacija bila daleko iza ovih danasnjih, dogadjaji u Cikagu pokrenuli su lavinu demonstracija u cijelom svijetu.

Radnici svijeta su proslavljali Prvi Maj kao svoj praznik, ali on nije lako postajao zvanican drzavni praznik. Zapravo, on je kao praznik rada i radnika zvanicno slavljen samo u komunistickim i socijalistickim zemljama. U USA, na cijem tlu su se desili dogadjaji koji su inspirisali radnike cijelog svijeta, Prvi maj nije praznik radnika i rada. U USA i Kanadi se prvi ponedjeljak u septembru slavi kao praznik radnika. U Australiji prvi ponedjeljak u oktobru, u Novom Zelandu cetvrti ponedjeljak u oktobru...

Tu dolazimo do zanimljive istorije ovog dana za koju se ne sjecam da se ucila u nasim skolama.

Prvi maj se slavio i u starom svijetu. U predhriscansko doba u starom Rimu bio je dan posvecen boginji cvijeca Flori. U Germanskim zemljama se slavio kao Noc vjestica. U vecini zemalja tadasnje pred-hriscanske Evrope proslavljan je kao prvi dan ljeta. Kasnije, sirenjem hriscanstva, i pokrstavanje pagana, mjesec maj postaje mjesec Djevice Marije, a prvi dan maja postaje dan koji slavi blazenu Djevicu Mariju. I pored toga sto je hriscanstvo nametalo svoje praznike, paganski obicaji i znacenja u proslavi ovog dana su se na neki nacin zadrzali, tako da se Prvi Maj u Njemackoj slavi kao praznik rada ali i kao Noc vjestica, u Velikoj Britaniji se slavi i kao dan ujedinjenja Engleske i Skotske i nastanka Velike Britanije. U Francuskoj je to i dan kada muskarci svojim ljubljenima poklanjaju ljiljane. U Indiji se slavi kao Maharashtra dan....

Uglavnom, Prvi maj se, bez obzira na razloge, tradiciju i povode, slavi u cijelom svijetu.

I zato, svima vama sirom svijeta, Sretan Prvi Maj!

e-Novine: Apanaža za ratne zločince; Gotovina dobio svoj trg u Splitu

Ovo je atak na zdravu pamet. "Svojim" zlocincima drzave izrasle iz "oslobodilackog rata iz kandzi bivse Jugoslavije" poklanjaju sve i placaju sve.
Ovako to radi Srbija: 200 Eura mjesecno dzeparca. Dzeparca! Sve ostalo placeno, i advokati, i hrana i odjeca i kabl TV i internet... Sve. I od drzave dzeparac  plus placene posjete porodice. Avionske karte, hoteli... Za odbranu "svojih" zlocinaca Srbija posle godine potrosila 190.000 eura...
Hrvatska potrosila na odbranu Gotovine i ostalih iz grupe mnogo vise, 32 miliona eura. A posto odbrani nije kraj, placace i dalje. Neki kazu da se svaki euro isplatio jer je izbjegnuta osuda za genocid. Vjerovatno se placa i dzeparac. Iznos dzeparca za sada nepoznat.  Uz to, poklanja im trgove, igralista...
 A Bosna? Sjetite se Ganica i komedije sa njegovim hapsenjem u Londonu. A da, izvinjavam se, Ganic nije zlocinac. On je heroj!?
Za mnoge, i ovi drugi su i pored osuda i dalje heroji. Inace ih ne bi placali ili im trgove poklanjali!
Cija pamet je ovdje zdrava! 
P.S.
Ocekujem da uskoro, neka golf loptica nosena juznim vjetrom dobaci do Haga. A unutar loptice, umotan i zasticen u otvrdloj  mrznji, chip sa spremljenim fajlom prijave protiv mene za zlocin izjednacavanja "nasih" heroja sa "vasim" zlocincima.  
Mozda mi se i ostvari zelja prijevremenog penzionisanja na racun neke od drzava!
Advokati placeni. Dzeparac pride!
Samo koja bi to drzava placala dzeparac ovakvom k'o sto sam ja?
Ni zlocinac ni heroj! Ni nas , ni njihov.
Niciji!

*********************

Direktor Kancelarije za saradnju s Haškim tribunalom Dušan Ignjatović izjavio je da je prošle godine za „pomoć“ haškim optuženicima Srbija isplatila 19 miliona dinara.
"U 2010. godini, svi haški optuženici koji su ispunjavali uslove za dobijanje ove pomoći, njih ukupno 21, dobili su 19 miliona dinara", rekao je Ignjatović za beogradsku Politiku.
On je rekao da se takozvana pomoć koju dobijaju haški optuženici iz Srbije ne odnosi na finansiranje odbrane, jer onima koji to sebi ne mogu da priušte odbranu plaća Haški tribunal.
Uz uslov da su se dobrovoljno predali haškom sudu, ili da borave na teritoriji Srbije jer su privremeno pušteni na slobodu, prema nakaradnim zakonima Srbije, optuženi ratni zločinci imaju pravo na naknadu dela troškova boravka u pritvoru tribunala.
"Naknada dela troškova boravka u Pritvorskoj jedinici Međunarodnog krivičnog tribunala optuženih koji su se dobrovoljno predali iznosi 200 evra mesečno", rekao je Ignjatović.
Srbija svojim zločincima plaća i putne troškove članova njihove uže porodice za posete u haškom pritvoru, a na teret poreskih obveznika padaju i troškovi puta i odlazaka optuženih na statusne konferencije i suđenja.
Članovi uže porodice za posetu pritvorenicima koji su se dobrovoljno predali imaju pravo na sumu u vrednosti tri povratne avionske karte na relaciji Beograd-Amsterdam i 250 evra po osobi za ostale troškove na svaka dva meseca.
Beogradski list navodi da Iznos „pomoći“ članovima uže porodice pritvorenika određuje se na osnovu ukupnih mesečnih prihoda članova porodice, u visini razlike između prosečne zarade i utvrđenih ukupnih mesečnih prihoda.

*********************
Gotovina dobio svoj trg u Splitu

Gradsko vijeće Splita usvojilo je u četvrtak popodne prijedlog viećnika HSP, da da se jedan od središnjih trgova ili ulica u tome gradu imenuje po haškom osuđeniku Anti Gotovini

Portal sportal.hr piše da je Izvršni odbor FK Metalac, osječkog četvrtoligaša, dan po objavljivanju presude u Haagu jednoglasno odlučio da Sportski centar ''Bikara'' u buduće nosi ime generala Gotovine.
( Kasnije objavljeno da je Gotovina zamolio da se realizacija odluke odlozi za bolja vremena!)

*************************

Za one koji imaju zivaca da citaju i malo ozbiljnije tekstove preporucam ova tri, koja se meni cine ozbiljnim:

Marko Milanovic: Haska presuda Gotovni

Marko Milanovic: O Gotovini, agresiji i genocidu

Djermano Ceco Senjanovic: Covik, a ne heroj

Bojan Toncic: Madjari su ginuli kao snoplje, e-Novine

KRALJEVSKO VJENCANJE

Konacno smo docekali i ovaj dan. Dan kada Princ Vilko zeni svoju lijepu Katu. Lijep su par! Zaista.

Koliko vas to vjencanje interesuje? Hocete li  gledati prenos?
Mene otprilike interesuje kao i dodjela Oskara. Volim to gledati - pet minuta. Najvise od svega me interesuje scene uniformisanih lakeja, uredjenih kraljeva i princeva, odusevljenih ljudi koji danima sanjaju ovaj dan i kisnu ili ih sunce przi sve da bi bili svjedoci trenutka istorije, koji ce ih nakon toga ciniti vaznijim jer su bili svjedoci!

Kazu da su buduca princeza  i princ samo nekoliko dana prije vjenčanja, potpisali i predbračni ugovor. Detalji ugovora su najstroza drzavna tajna ali ipak ponesto je procurilo ili je to samo plod necije maste. Pa kazu, ako dođe do rastave braka, djeca, ako ih budu imali, ce biti kod oca, a Kata neće imati pravo ni na dio imovine već samo na mjesečnu naknadu koja je navodno vrlo visoka. Ipak, ako se nakon princa opet uda taj iznos će se smanjiti.
 

Kata brakom dobiva i titulu "Kraljevsko visočanstvo", a ako se rastane ostaje bez titule i prava na korištenje kraljevske palače, ali će imati pravo živjeti u jednoj od kraljevskih vila. Ona sama nikad neće u javnosti smjeti otkriti koji su uslovi ugovora jer bi tada zbog klauzule u ugovoru morala platiti visoki iznos novčane odštete.

Posto je kraljica Velike Britanije Elizabeta II isovremeno i kraljica Kanade, pitali kanadjane sta oni misle o ovom kraljevskom vjencanju i euforiji koja se stvorila. Vecini svejedno. Neki cak kazu da treba i s tom kraljicom raskrstiti. Ali ipak vodece TV stanice vec danima izvjestavaju sa mjesta dogadjaja, podgrijavaju atmosferu, pale mase na guranje...
Neki, ogorceni zbog nepotrebne pompe, pitaju zasto se toliko prica o tom dogadjaju koji je vazan samo Vilki i Kati, a ne prica se vise o predstojecim izborima u Kanadi koji padaju samo nekoliko dana nakon „vjencanja stoljeca“.
Vama kojima je stalo do ovog dogadjaja nemam namjeru kvariti ugodjaj. Uzivajte u njemu kao sto ja uzivam u sportu ili dobrom filmu ili dobroj pozorisnoj predstavi. Vazno je uzivati u trenutku. Sta god da je povod. Nije ni bitno. To i jeste sustina zivota. Uzivati u necemu.

Nisam ja toliko negativan glede ovog vjencanja. Svidja mi se mlada.  Svidja mi se jer je prirodna, nekako vise nasa nego engleska.  Kretnje su joj prirodne. Svjesna je i prostora i sebe. Ne znam da li ste vi to primijetili: Dijana je s razlogom bila obozavana, ali ona je vrlo brzo naslijedila neke manire, valjda kraljevske, ili je isla na trening. Vrlo brzo je svoje prirodne kretnje usporila i one su postale nekako nedovrsene.  Vjerovatno se takve kretnje smatraju kraljevski otmjenim ali meni djeluju prilicno kontrolisanim i nedorecenim.

Kod Kate to jos uvijek nije slucaj. Jos uvijek...

Eso Salkanovic: Marko Vesovic moj prijatelj

Predraze,
Eto, moj veliki licni prijatelj Marko Vesovic je i ovo izjavio.
Slicno je kao i MLADEN ZORIC u njegovom "POVRATAK"
Ovaj Mladenov POVRATAK mi se jako svideo, za mene je to predivna prozna slika, uhvacena u jednom rastegnutom dahu u vremenu koje poznajemo.

Pozdrav za Mladena Zorica, Natasu i Marija
Eso

***********************

• "Nešto bih rekao o okruženju u kojem žive bosanski muslimani. Nedavni rat mi je otkrio činjenicu koja me zapanjila: da su bosanski muslimani okruženi svojim – prirodnim neprijateljima! Reći ćete: pa nisu valjda svi kršćani ili hrišćani prirodni neprijatelji muslimana? Razumije se da nisu. Oni su samo materijal od kojih politika lako, čak i prelako, bojim se, može napraviti prirodne neprijatelje muslimana. Ako je to uradila juče, to može uraditi i sutra." (februar 2005. za Radio Slobodna Evropa o okruženju u kojem žive Bošnjaci)
• "Na žalost, stvarnost koju moje oči vide i uši slušaju meni kazuje da BiH kao država ne postoji. Tačno je da su se Bošnjaci odbranili, čak moram priznati da je moje poštovanje za taj narod, poslije rata, mnogo veće no prije rata, jer kad se sjetim koje su sile bile zinule da ih progutaju, a ipak ih nisu progutale, ne mogu a da im ne čestitam na snazi, vitalnoj, moralnoj, duhovnoj i svakoj. Bošnjaci jesu odbranili sebe, ali, na žalost, nisu odbranili BiH, jer to i nisu ni mogli." (februar 2005. za Radio Slobodna Evropa o Bošnjacima i BiH)
• "Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušaću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti šta god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrzjeti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mrnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje." (februar 2005. za Radio Slobodna Evropa o ljudskoj mržnji)
• "Nema nikakve sumnje da je jedno od brojnih svojstava prethodnih ratova na tlu ex-YU bila napad sirovog (seljačkog) na gradski (čaršijski) mentalitet. Mislim da su te ratove svi izgubili, jedino su seljaci pobijedili. Ne svi seljaci, dakako, mnogi su krvavo platili, ali mislim da uglavnom među seljacima možemo tražiti ratne pobjednike." (februar 2005. za Radio Slobodna Evropa o ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije)

Dobavljeno iz "http://bs.wikiquote.org/wiki/Marko_Ve%C5%A1ovi%C4%87%22

HOMOSEKSUALAC IZ KAMENOG DOBA

Uvijek sam se divio ili cudio arheolozima, tim divnim, tihim i mirnim ljudima koji citav zivot kopkaju zemlju, vade iz nje razne stvari, pa nakon hiljada izvadjenih bezvrijednih, odjednom nas obraduju vijescu da su iskopali nesto vrijedno, staro, prastaro, nesto sto ce biti osnova za nove pretpostavke, dokaz nove ili stare teorije. Nakon toga oni jos revnosniji, kopaju dublje, stvaraju timove kopaca sa veliki i malim lopatama, lopaticama, kasicicama... I tako iz dana u dan, godine u godinu... Citav zivot. Pitao sam se sta arheolozi rade kad ne rade. Znam, citaju, ali da li i uzivaju u veceri nakon kopanja, kako uzivaju. Vole li vino, rakiju? Vole li ? Sta ako ne iskopaju nista vrijedno citav mjesec? Kopaju li dalje? Kada odluce da prestanu kopanje, da priznaju, corak? Ko to placa? Kako placa?
Koliko je tu u njihovom poslu omjer nauke i kopanja, fizike?
Evo jedne nedavne vijesti koja ponovo vrati sva ova moja pitanja i potpitanja.


 ******************

"Arheolozi su otkrili posmrtne ostatke prvog čovjeka iz pećinskog doba za koga se vjeruje da je bio homoseksualac.
Prema njihovim riječima, zaključak o seksualnom opredjeljenju čovjeka pronađenog 5.000 godina poslije njegove smrti, izveli su na osnovu načina na koji je sahranjen. Kostur čovjeka iz mlađeg kamenog doba pronađen je tokom iskopavanja u Češkoj Republici, a vjeruje se da potiče iz perioda između 2900. i 2500. godine prije naše ere.
U to vrijeme muškarci su tradicionalno sahranjivani okrenuti na lijevi bok, sa glavom koja je gledala ka zapadu. Osim toga, sa njihovim tijelima su obično zakopavani i oružje, čekići i noževi od kremena, kao i nekoliko porcija hrane i pića. Sve to je trebalo da ih prati na putu na onaj svijet.
Žene su sahranjivane sa ogrlicama od zuba, minđušama od bakra, keramičkim krčazima i ćupovima jajastog oblika postavljenim pokraj njihovih nogu.
Homoseksualac iz pećinskog doba sahranjen je sa posudama od gline, ali bez oružja.
“Iz istorije i etnologije znamo da su ljudi u to doba pridavali veliki značaj ritualu sahranjivanja tako da je malo vjerovatno da je u pitanju greška”, kaže rukovodilac iskopavanja Kamila Remisova Vesinova. “Mnogo je vjerovatnije da je čovjek imao drugačiju seksualnu orijentaciju, da je bio ili homoseksualac ili transvestit.”
Pored nogu skeleta pronađena je i posuda jajastog oblika, kakve su se do sada mogle naći samo u ženskim grobnicama."
*****************
A sta ako je taj "homoseksualac" bio neki strasni svaler, pa ga iz osvete, prevareni kameni muzjaci, uhvatili, prebili i njega i njegovo oruzje. Kasnije nisu imali sta sahraniti s njim, sastavili ga kako su mogli, strpali ga u zemlju na nepoznatom mjestu i sakrili od ucveljenih zena da kasnije ne dolaze i u potaji ostavljaju cvijece na njegov grob? Da li ti dokazi koji se koriste u ovom slucaju znace da i sada, ako neko nece i nema oruzje da je potencijalni ili dokazani homoseksualac?
Imam ja jos pitanja ali nemam vise vremana!

***************************
Natasin prijedlog: http://www.piramidasunca.ba/ba/

I, HASANAGINICA, PONEKAD, NIJE UMRLA

Od samog početka djelovanja, osobito u vrijeme kad je bilo "BANOVINSKO", banjalučko pozorište je dvaput godišnje, ljeti i zimi, odlazilo na turneje po posebno, Vrbaskoj banovini. Valja pripomenuti, da su mnoga mjesta tih tridesetih godina, bila u pravom smislu riječi bosanske kasabe. Narod je bio neprosvijećen - u mnogim mjestima analfabete su bile u očito velikoj prednosti.

Uvjeti za gostovanje bili su veoma teški. Najčešće smo igrali u povećoj učionici, zbog čega smo na pozornicu ulazili kroz prozor. Ili u sokolani. Mahom smo igrali uz karbituše ili petrolejke - svojedobno mi je govorio Muhamed Ćejvan, rođeni Banjalučanin koji je u banjalučko pozorište dospio iz zbora beogradske opere, i koji je bio nadaleko poznati pjevač sevdalinki.

Prisjećajući se brojnih gostovanja, od druge sezone rada banjalučkog kazališta, Muhamed Ćejvan je ispričao i ovu zgodu:

Hasanaginicu smo igrali u mnogim mjestima. Međutim, kako se u nekim mjestima publici ne bi dopalo da Hasanaginica umre, a mi da ne bismo publiku razočarali, ponekad smo znali preinačiti kraj i tako bi Hasanaginica živa i zdrava dočekala kraj predstave. Publika je bila prezadovoljna, a i nama je bilo drago vidjeti ih tako sretne.

Neki su znali reći, pozorište ko pozorište.

(Iz knjige banjalučkih anegdota Ace Ravlića)

SRETAN USKRS!

SRETAN USKRS!
Hristos Vaskrse! Vaistinu Vaskrse!

Sretan Uskrs - Сретан Ускрс


Dva drugara proveli сколски распуст заједно. Malo kod Gavrila na Gold Coast-u, мало код Андреја у Тооwоомбi. I odlucili da poste. Jedan 100% pravoslavac а други казе 75% напрема 25% за католика. Ja posta. Jedan posti 5 puta dnevno,а други припреми Ферреро Роцхерo (vise komada) i gleda na sat.
VJEKO

Drugari: Garilo i  Andrej

Moze jedan osmijeh?!

Nekako su nas okruzile teske teme. Valjda teska vremena. Ali nije sve bas tako tesko.
Evo, mene slika moje Mie (promijenio sam joj nadimak na Mia, jer izgleda da Mila nikome od ovih mojih ovdje nije bas po volji).
Sjecam se dobro mog prvog posla u Cajavecu i obavezne jutarnje kave. I price uz tu kavu. Izludjivale su me te price o djeci. Sve iste. "Je li piskio? Kako se pokakila? Sisa li jos ili na flasicu? Spava li, koliko sati? Vakcina?" I tako svako jutro. Onda malo o sinocnjem TV programu. U to eto i pauze...
Rano sam prestao piti jutarnju kavu.
ALI. Uvijek ima ALI.
Docekalo i mene. Stigla moja Mia! Danas je komunikacija drugacija. Jelena nam skoro svako jutro posalje poneku njenu sliku. Iako smo udaljeni samo desetak kilometara, ja svoju Miu uglavnom vidim samo jednom nedjeljno.
I svaka ta slika izazove osmijeh koji me drzi tog dana.
Nastojim da ne budem p...a. Jer zaboga ja sam balkanac. Uz to jos i bosanceros. Ne ide njeznost uz nas.
Slike unucadi slati okolo. Ne ide to...
Ali, recite vi sta god hocete. Recite da sam i to, p...... Mozete slobodno.
Ja vama postaljam danasnju slicicu moje Mie.
Ako njen osmijeh ne izazove osmijeh na vasem licu - idite odmah doktoru!
Moze li jos jedna?!

A ovaj osmijeh dole poklanja samo kad ugleda svog dedu:

22. APRIL - DAN BANJALUKE

Dan Grada!

Dan kada su partizani 1945. godine oslobodili nas Grad od fasista.