Tuesday, January 30, 2018

Ljubodrag Stojadinović: Etnički čiste Delije

Foto: Slavica Miletic

Jezu ne proizvode utvare, to smo mi sami. Ovo nije citat iz knjige znamenitog pisca, koji bi pokušao da svoju literarnu istinu ili fikciju ostvaruje kao strah. Nego je to misao starog profesora fiskulture, čija predanja o istinskom sportu rado slušam. On je bio šampion u rvanju a danas se jedva kreće, ali ume lepo da objasni kako je trnulo i potpuno se ugasilo sportsko viteštvo. Šta je sve publika, ko je čini, oblikuje i neguje. Koji demoni pretvaraju navijače u fanatičnu rulju, bez emocija i mozga. Osim ako to nije sistem koji se izgrađuje u sferama politike, a on pretvara gomilu u paravojsku dirigovane mržnje. Ako je u temelju sistema vrhunsko ludilo bez terapije, onda je normalno da nam fašizam bude pred vratima.
Zvezda je odigrala jednu od svojih košarkaških utakmica. Rezultat je krajnje nevažan. U njenom sastavu bio je i novajlija, Alen Omić, slovenački reprezentativac. Dočekao ga je veliki transparent ekstremne šovinističke grupe Delija: „Hrvat, Šiptar, Balija nisu moja bratija“. Utakmica je odigrana pod tom strašnom porukom, koja je namenjena dečaku rođenom 1992. godine. Niko tu poruku nije uklonio, niti prekinuo utakmicu. To je atmosfera u kojoj nam je ugodno. Ne mrze samo „oni“ nas, mi to umemo bolje, naša je mržnja dalekometnija i sigurnije ubija. Nas same, pre svega, ubija naprečac.
Transparent ovde citiram uz veliki stid, jer su njegovi autori uopštili pripadnost jednom narodu kao argument za rezolutno nepristajanje na prisustvo drugih („drugačijih“) i to smatraju presudnom vrednošću. Dakle, srećemo se sa ogoljenom idejom o srpskom ibermenšu, nakaznom kao i rulja koja ga proizvodi. Ali, i iza toga bi morala da stoji neka praideja, ma kako bila ojađena skučenim i bitno nedorađenim autorskim duhom.
Zbog te skučenosti ona (ideja) nije manje opasna, naprotiv. Poruka da Zvezdin košarkaški tim ima nužno da bude etnički čist, bar u eksjugoslovenskom poimanju arijevske čistote, samo je najava vulgarne, no agresivne varijante ovde uzgajanog navijačkog neofašizma. Sve je to negovano u svakoj državici bivše Jugoslavije, skoro po istoj mustri, uz neke opskurne folklorne osobenosti. I medijski i politički više smo brinuli o komšiluku, verujući da je ovdašnja septička mržnja manje zloćudna od njihove. Ta sentimentalnost prema našemu zlu, dovela je do toga da zlo postaje vladajuće: najmoćnije navijačke grupe postale su vojska najmoćnijih političkih stranaka. Njima niko ništa ne može, samo zbog toga što to ne želi onaj koji može.
Navijačke grupe, sa svojim vođama, postale su silne kriminalne grupacije, i sila sama po sebi; one se slobodno hvataju u koštac sa državom, koja velikodušno posustaje. Da bi se održale u ideološkoj ravni i nadripatriotskoj baruštini, neophodan im je mit o rodoljublju. Ovde je godinama patriotizam utočište najgorih, pa je prirodno da iz njihove vizije ljubavi prema apstraktnom nacionu mora da da prsne čir koji inficira sve što je „drugačije“, ali pre svega ono što oni smatraju samo svojim.
Sve je to ideja mračne i nadiruće navijačke ekspresije, pred kojom je razorena država potpuno ravnodušna, iz tri osnovna razloga: ne može im ništa; ne želi da im može bilo šta; shvata da bi otklanjanje te metastaze bilo smrtonosno po sistem, koji se takođe zasniva na strašnim parolama i nesuvislim lažima.
Anatomija mržnje objašnjiva je samo za one koji naivno veruju u laganu evoluciju njenog nestajanja. Tačno u dan kad je istaknut fašistički transparent, 27. januara 1993. od posledica strašnog prebijanja umro je Srđan Aleksić iz Trebinja. Čovek koji je od vojnika Vojske Republike Srpske branio svog sugrađanina Alena Glavovića, a oni su ga pretukli na smrt.
To teško ubistvo ponegde je tumačeno kao patriotski čin, jer je Srđan od zlikovaca branio „baliju“. Alen Glavović je danas čistač, živi u Malmeu u Švedskoj i kaže da svoje dvoje dece uči da budu ljudi. Kao Srđa.
Srđanov otac Rade već četvrt veka ima na umu samo ono što večito traje u životu i smrti njegovog sina: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost!“
Ne tako davno, samo pre četvrt veka, ginulo se zbog izostanka solidarnosti u mržnji i otpora ubicama. To se može dogoditi ponovo. Pisci transparenta o „baliji“ među Zvezdinim košarkašima, Delije sa Severa, u opširnoj deklaraciji su najavili da neće dolaziti na utakmice dok „bratija“ ne bude ustrojena po njihovoj užasnoj matrici.
Košarkaš Alen Omić se poneo sportski pomirljivo, pokušavajući da ignoriše poruke čiji je smisao zlokoban. Rekao je: „Ko za Zvezdu navija, biće moja bratija“. Ali kome govoriti!
Delija, brate, zar tај pojam nije esencijalni simbol netaknutog srpstva, možda i svetosavlja, borbe za krst časni i slobodu zlatnu. Znak najčistijeg roda!
Mada…
Delije su turska paravojska, neka vrsta agresivnog, haotičnog i pijanog bašibozuka bez preterane komandne kontrole. Laka konjica na Balkanu, od kradenih i zaplenjenih grla. Delije su dobrovoljno ili prisilno regrutovane iz redova islamiziranog stanovništva na teritorijama koje su zauzele osmanlije. Krajem 17. i u 18. veku, delije su bile udarni pljačkaški i banditski odredi za napade i pogrome na hrišćanska sela i gradove.
Istorija, mržnja i neznanje okončavaju se u apsurdnom epilogu. A on je ovde nejasan, nečitljiv i opasan. Posle zastrašujućih poruka i simboličkog etničkog čišćenja velikog kluba, Delije sa Severa mogu da se odaju pesmi i veselju: Sitno kolo do kola, vije se do Stambola!
Peščanik.net, 29.01.2018.

Sunday, January 28, 2018

50 - godisnjica mature (generacija 1968.g.

Generacija banjalucke Gimnazije koja je maturirala davne 1968. godine sastace se ove godine u Banjaluci da obiljezi svoju veliku godisnjicu.
Okupljanje je zakazano za 26. maj tacno u podne i tacno u basti Hotela Bosna. Svi oni koji dodju prepoznavace svoje kolege koje nisu vidjeli godinama, decenijama...Sjetice se tada i svojih kolega i  prijatelja koji, na zalost, nisu vise sa nama. Sjetice se i onih koji nisu mogli doci, jer, igrom sudbine - kako se to popularno kaze, velika vecina onih koji su te 1968. godine maturirali banjalucku Gimnaciju ne zive vise u Banjaluci.
Od Vladeka Miholica, koji danas zivi u Zagrebu, sam doznao za ovaj susret. Kako sam razumio on, uz Ljilju  Topic-Stojakovic i uz jos neke koji zive u Banjaluci pripremaju ovaj susret.

Evo, postavljam ovu informaciju i na ovaj blog da biste vi koji ga citate zaokruzili taj datum u svom kalendaru i dosli da se, nakon svih ovih godina, vidimo i ispricamo. Oni koji organizuju susret ce do tada rezervisati i salu gdje cemo se sastati u vecernjim satima tog dana.

Dakle,

Generacija banjalucke Ginazije koja je maturirala 1968. godine sastaje se u subotu 26. maja ljeta gospodnjeg 2018. 
u basti Hotela Bosna, Banjaluka. 

Ostali toponimi, nadam se, nisu potrebni.

Saturday, January 27, 2018

Sjecanje na Srdjana Aleksica

27.01.1993. - 27.01. 2017.


Podsjecanje za vas kojima je Srdjan Aleksic heroj rata iz devedesetih.... 
Nekada su ulice nosile imena heroja. Danas ime Srdjana Aleksica nose ulice u Sarajevu, Beogradu, Pančevu, Podgorici te prolaz u Novom Sadu. U Republici Srpskoj, dijelu BiH u kojem je Srdjan rodjen, u kojem je zivio i kojem je ubijen Studentski dom nosi ime po Karadzicu, postavljaju se table Koljevicu i nagradjuje se Krajisnik i Plavsicka!!!
Toliko o njegovanju svijetlih likova i tradicija!

Pocivaj u miru, Srdjane!

Friday, January 26, 2018

Cvetković: Istina je, Srbi i Hrvati su braća, ili to ne smije da se kaže?



Selektor rukometne reprezentacije Srbije Jovica Cvetković oglasio se povodom burnih reakcija javnosti na njegovu raniju izjavu da "očekuje punu podršku braće Hrvata u meču sa Francuskom" i objasnio zbog čega je to rekao.
Cvetković je u najavi meča sa Francuzima, između ostalog, rekao i da bi bio srećan ukoliko njegovi igrači dobiju svjetske šampione i pomognu Hrvatima da odu u polufinale, piše Sport klub.
"Vidim da je moja izjava izazvala burne reakcije, ali znam šta sam rekao bez trunke kajanja. Četrdeset godina smo živjeli kao braća, pomiješane krvi, zajedničkih slava, Božića i Bajrama. Bilo nam je lijepo. Izrekao sam istinu koja ne smije da se kaže", rekao je Cvetković, a potom nastavio u istom tonu:
"Hoćemo li ćutati i pokazati da smo mrtvi, samo toga nismo svjesni, čekamo da nam jave? Hoćemo li našoj djeci narednih 40 godina ostaviti pogrome, oluje, klanje ili pak pokazati da postojimo dajući im djelić našeg srećnog djetinjstva kada nismo znali za razlike među ljudima? Hoćemo li ih ostaviti u getima malih državica ili otvoriti širinu naše prošlosti kada su nam svi putevi u svijetu bili otvoreni? Da li ćemo se zadovoljavati što ovakvi mali, ništavni, slijepi, predstavljamo klozet Evrope?".
Iskusni stručnjak je istakao i da bi najbolje za sve na ovim prostorima bilo ukoliko bi naučili da praštaju.
"Ne, ne bi trebalo zaboravljati, ali treba praštati zbog budućnosti koja za našu djecu na ovim prostorima zavisi samo od naše svijesti. Baš me briga za sve one politike koje nas dijele, kao i za sve "velikosrbe", "velikohrvate", "velikobošnjake, "velikoalbance", koji našoj i svojoj djeci kopaju grobove", zaključio je Cvetković. 
(Vijesti online) 

Thursday, January 25, 2018

Otisao je i Nane Grozdanic

Ponovo tuzna vijest iz Banjaluke. Napustio nas je i dobri covjek Nane Grazdanic. S Nanetom sam davnih sedamdesetih igrao kosarku u R.Licini. Bili smo komsije i cesto se s treninga pjesice vracali kuci na Borik. Tako smo se i zblizili i ostali u kontaktu i nakon sto sam ja otisao iz Banjaluke. Dvometras, ogroman, jak - a dobrica kakvi to samo veliki ljudi mogu biti. Tuzan sam jer otisao je jos jedan dobri covjek koga sam cijenio i volio.
Pocivaj u miru, druze moj.
O njegovom odlasku nas je obavijestio nas kapiten Angel T.
******************************  

Dragi nasi,
nazalost jedna tuzna, pretuzna vijest...Sinoc je u B.Luci iznenada preminuo Milivoje Grozdanic-Nane u 64-toj godini zivota...Naneta se sjecam kao izuzetno dragog djecaka,sin naseg dugogodisnjeg predsjenika KK"Borac' Milivoja Grozdanica-Like,pripadao je odlicnoj kosarkaskoj generariji...
Tuzan sam,odlaze nasi dragi prijatelji,a nama ostaju divna sjecanja na njih...
Pocivaj u miru dragi Nane...
                                     Angel

PS.Sahrana ce biti u petak (26.januar) u 13:00 sati na groblju u Boriku

Meta na metu...


Wednesday, January 24, 2018

SRĐAN PUHALO: Konfučije u Republici Srpskoj



Juče je na banjalučkom Fakultetu političkih nauka  otvoren je Konfučijev institut gdje će studenti moći besplatno učiti kineski, te sticati prakse u ovoj dalekoj istočnoj zemlji. Pored naučne, u fokusu će biti i politička saradnja.
A ko je taj Konfučije?
Konfučije je filozo­f čiji je uticaj na kinesku civilizaciju tako velik da se ona slobodno može nazvati konfučijanskom, ali taj uticaj je odavno i u Republici Srpskoj, samo mi toga i nismo svjesni. To ćemo vam dočarati preko nekoliko misli mudrog Konfučija i trenutnog stanja u ovom entitetu.
  • Ljubaznost uzvrati ljubaznošću, ali zlo uzvrati pravdom.
Ova izreka je vrlo slična izreci Dodikovog djeda  „Sa gospodom gospodski, sa ciganima ciganski“ dok se istovremeno nadovezuje na mnoge sudske sporove koje dobija na lokalnim sudovima za klevetu i duševnu bol.  Kao što vidimo predsjednik Dodik ne samo da slično misli kao Konfučije, on se i konfučijski ponaša i živi.
  • Svi ljudi ne mogu biti bogati i poznati, ali svi mogu biti dobri.
Ovo je jedan od osnovnih postulata vladavine Milorada Dodika i SNSD-a. Iako su krenuli kao socijaldemokrati već 2006. godine su shvatili da je socijaldemokratija poslije SDS-a nemoguća i krenuli su da se bogate. Istovremeno od građana Republike Srpske se očekuje da budu dobri, poslušni i apatični. Neki to zovu Integralna socijaldemokratija, ali danas vidimo da je to esencija konfučizma.
  • Prijateljstvo je lađa koja može da preveze dvojicu ako je lijepo vrijeme, ali ni jednog ako je ružno.
Nikada ova misao Konfučija nije izgledala tačnije nego pred ovu Novu godinu kada je predsjednik Dodik naložio svom helikopterskom servisu da preveze njegovu prijateljicu od Bijeljine do Banjaluke. Em je bilo lijepo vrijeme, em je moglo stati dvoje ljudi u helikopter, jer da je bilo ružno vrijeme helikopter ne bi mogao ni poletjeti. Logično.
  • Sve ima svoju ljepotu, ali svako to ne vidi.
Ovo je osnovni problem Saveza za promjene koji sve u Republici Srpskoj vide crno. Koliko puta su čelnici SNSD-a, Socijalostičke partije ili DNS-a ukazivali na ekonomsku stabilnost Republike Srpske, na efikasan rad Narodne skupštine Republike Srpske, na stabilnu vlast u Republici Srpskoj, ali tu ljepotu neki ne žele da vide. Oni ne vide ni otvaranje seoskih ambulanti, 10 kilometara auto- puta, trafo stanice, oni to ne vide ni uz pomoć RTRS-a i to je njihovo prokletstvo sa kojim moraju živjeti.
  • Samo istinski čovjek zna kako se vole i kako se mrze ljudi.
Konfučije je u jednoj rečenici opisao najvećeg čovjeka srpskog naroda u Republici Srpskoj Milorada Dodika. Niko tako ne voli i ne mrzi protivnike, novinare, ambasadore kao on, niti voli predsjednike Srbije,  ali to ga čini istinskim čovjekom. Naravno to prepoznaju Srbi koji mu na svakim izborima daju najviše glasova ali konfučijanci u svijetu kao što su  Le Penova i Hajnc-Kristijan Štrahe.
  • Reci mi i zaboraviću. Pokaži mi i možda ću zapamtiti. Uključi me i razumjeću.
Poznato je da SNSD danas broji preko 170 000 članova i dok neki to pripisuju nepotizmu, partokratiji ili korupciji, sasvim je jasno da je ova partija usvojila ovu maksimu Konfučija kao svoju. I ne samo da je usvojio već je i primijenio u srpskoj svakodnevici. Samo članovi mogu da razumiju sofisticiranu politiku SNSD-a i njene rezultate i posljedice po Republiku Srpsku ali i da se zaposle ili dobiju neki tender u javnom preduzeću.
  • Onome ko je jednom vladao nad drugima, nesnosna je vlast svakog drugog nad njime.
U ovoj rečenici je razriješena dilema da li Milorad Dodik treba da se kandiduje za spskog čalana Predsjedništva BiH i to je Konfučiju jasno.
  • Ne budi nesrećan što u ovome svijetu niko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi mi trebali znati za tebe? A kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe.
Ova misao najbolje oslikava ulogu RTRS-a u Republici Srpskoj.  Oni su ti koji ljudima daju na važnosti. Kada se pojaviš na ovom javnom servisu i ako nisi toliko važan dobijaš  na važnosti. I ne samo da ljudima daju na (ne)važnosti, već i prenose izjave ljudi koji ne postoje, a valjda je to vrhunac važnosti.
  • Svakog dana ponesi kanticu zemlje na jedno mjesto i sagradićeš planinu.
Jednako tako ako čovjeku daš bager i ankes ugovora on će u sred Lijevče polja sagraditi četiri tunela za autoput.
Kao što vidimo Konfučije je odavno u Republici Srpskoj ali je bio potreban genije poput Dodika da to prepozna i dovede ga u Republiku Srpsku. Tekst ćemo završiti riječima jednog drugog genija kojeg obožava naš predsjednik:
„Jednoga dana žaliće mnogi što me više nema 
ostaće pjesma i uspomena na posljednjeg boema“ 

( Frontal )

Tuesday, January 23, 2018

Mario M: Sličice iz Banjaluke

 banka

 Bojica han

 Borik

 fakulteti

Venecija ili KAB

 ovakve vise ne grade

 Sud okruzni

 svecana tribina

 Vrbas

zima najzad

Monday, January 22, 2018

Banjalučke umjetnike svake godine muči isti problem


U misiju da Banjaluku kandiduju za Evropsku prestonicu kulture krenule su i lokalne i entitetske vlasti. Najavljuju da će 2018. godina biti fokusirana na izgradnju koncertnih dvorana i pozorišta. No, sa druge strane umjetnici se žale na loš status i strahuju od gašenja festivala sa tradicijom.
Stotine animiranih filmova iz desetina država svijeta deset godina su se prikazivali na banjalučkom Animafestu. Svake godine festival je pratio isti problem - nedostatak novca.
Hoće li se 11. Animafest održati još je neizvjesno. Iz gradskog budžeta ove godine izdvojeno je 9.000 KM. A, do sponzora organizatori kažu ne mogu doći.
"Samo te manifestacije koje su na određen način bliske vlasti ili imaju neke kontakte i mogu da dođu do vlasti mogu da dobiju te velike sponzore i da dobiju novac. Mi nismo bliski vlasti i ekipa koja radi ovaj festival je potpuno nestranačka", rekao je Goran Dujaković, Anima fest.
Koncerti, izložbe, projekcije, književne manifestacije održavaju se u Banskom dvoru - građenom tridesetih godina prošlog vijeka. Muzičari koji ovdje sviraju su oduševljeni akustikom, međutim zidovi su žuti, fasada se raspada, krov prokišnjava, a skulpture propadaju.
Restauraciju ovog kulturnog centra je u početnoj fazi i potrebno je 10 miliona maraka. Enitetska Vlada izdvojila je dva.
"Da Banski dvor što prije profunkcioniše u svom punom kapacitetu to znači da se zgrada sanira, da se riješi problem krova, restauracija fasade, jedino tako programske aktivnosti koje su, primjetili ste svi, posljednjih nekoliko mjeseci živnule, mogu da budu u potpunosti iskorištene", kazao je Mladen Matović, direktor KC Banski dvor.
Vlasti RS najavljuju da će 2018. godine biti fokusirani na kulturu.
Milorad Dodik, predsjednik RS poručio: "Idemo na rekonstrukciju Banskog dvora, rekonstrukciju narodnog pozorišta i izgradnju nove koncertne dvorane."
Potrebne su nove zgrade ali i ulaganja u bolji status onih koji se bave kulturom, kažu umjetnici. No, prije svega ističu da se kulturne manifestacije moraju rangirati i da ne smiju biti izjednačeni radovi amatera i profesionalaca.
Goran Dujaković, Anima fest: "Amaterizma u kulturi su bukvalno izjednačili sa kulturnim manifestacijama grada, a onda su te manifestacije grada povećali na 32 i osiromašili su manifestacije kojima su inače vrlo malo davali."
Neki od banjalučkih festivala postali su brend. Uz Teatar fest zagrijavali su se dlanovi. Na Dukat festu vidjeli su se tradicionalni plesovi iz cijelog svijeta, dok je Demofest iznjedrio nove regionalno popularne bendove.

Izvor: N1 (Anđelka Marković)