Most Radija Slobodna Evropa: Prekrajanje granica na Balkanu opasno i za EU

 

Sagovornici novinara Omera Karabega bili su Jelica Minić, predsjednica Evropskog pokreta u Srbiji i Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Pored tzv. Janšinog “non paper-a” dokumenta o prekrajanju granica na Zapadnom Balkanu, razgovaralo se i o tome kako je moguće da predsjednik Srbije Vučić podržava integritet Bosne i Hercegovine, a u isto vrijeme njegov najbliži saradnik, ministar unutrašnjih poslova Vulin zalaže za njen raspad, kako je Hrvatska ponudila Evropskoj uniji “non paper” o Bosni i Hercegovini bez ikakve konsulaticije sa predstavnicima te države, kao i o tome da li se “non paper-ima” želi legalizovati rasprava o promjeni granica na Zapadnom Balkanu i podjeli Bosne i Hercegovine.

OMER KARABEG: Da li je tzv. Janšin non-paper najopasniji dokument o prekrajanju granica na Balkanu nakon ratnih 1990-ih?

JELICA MINIĆ: Postoji jedan dokument koji je, po mom mišljenju, mnogo opasniji. To je jedno predavanje Timotija Lesa, vodećeg istraživača Centra za geopolitiku Univeriteta u Kembridžu koji je prethodno kao diplomata služio u našem regionu. U oktobru 2019. on je na Kembridžu održao predavanje koje je u stvari predstavljalo opširnu elaboraciju ideja koje su se pojavile u Janišinom non-paperu. Taj dokument treba da mnogo više zabrine jer ukazuje da tzv. Janšin non-paper nije puka igra, improvizacija, probni balon, već da je to mnogo ozbiljniji koncept u kome učestvuju vrlo važni spoljni akteri.

NERZUK ĆURAK: Taj papir opasan je zbog konteksta u kojem se pojavio. Da se on pojavio krajem prošlog ili početkom ovog stoljeća, kad smo prisustvovali planetarnom trijumfu liberalne demokracije, to nas ne bi toliko uznemirilo. Ali danas - kad neodesnica snažno raste, kad se pokušava potpuno promijeniti vrijednosni imaginarij EU da bi se ona pretvorila reakcionarnu tvrđavu u kojoj bi narasla ksenofobija, a kosmpolitizam prestao da egzistira - pojava ovog papira opasna je upravo zbog tog konteksta. I nije važan personalni autor nego sila na koju su naslonjene te ideje. I zato mislim da je od presudne važnosti da se u Sloveniji pokuša oboriti Janišina vlada prije nego što Slovenija preuzme predsjedavanje EU. Jer, ne bih se iznenadio da tokom predsjedavanja pokuša da tajnim kanalima širi i razvija tu ideju o kojoj su, čini mi se, ovisni i on i u nekoj mjeri njegova politička karijera, kao i njegovi transnacionalni naredbodavci.

KARABEG: Taj non-paper polazi od toga da raspad Jugoslavije još nije završen i da ga treba dovršiti stvaranjem jednonacionalnih država na Balkanu?

MINIĆ: To nas veoma, veoma podseća na 1990-e godine i na čuvenu podelu Bosne kako su je bili zamislili Tuđman i Milošević. Taj dil između njih dvojice nikad nije javno objavljen, čak ni kao non-paper. Znamo samo za salvete i jelovnike na kojima je to crtano i pisano. Zato pojava ovog papira zastrašujuće podseća na vreme ratovanja, na 1990-e. Iza ovih novih razmišljanja o tome kako treba praviti države na Zapadnom Balkanu stoji bezobzirna kombinatorika koja uopšte ne vodi računa o građanima i o tome da je raspad Jugoslavije doneo strahovito unazađivanje svih sfera života na Zapadnom Balkanu, ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku.

ĆURAK: Ne smijemo potcijeniti namjere aktera, koji pod egidom poruke da raspad Jugoslavije nije završen, žele da proizvedu konflikte niskog intenziteta kako bi se u takvoj situaciji stvorili uvjeti za promjenu granica. Ipak, za to ne postoji velika vjerovatnoća. Mene više zabrinjava mogućnost da se realiziraju mnoge stvari koje sadrži non-paper, ali bez promjene granica. Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, akterima nacionalističkih ideologija je jako stalo da se ona ne razvija i ne gradi kao funkcionalna država. Njima je važno da sve ostane nedefinirano, da BiH stalno egzistira u nekoj vrsti vanrednog stanja. Priče da Srbija poštuje teritorij BiH, da je protiv bilo kakvog razlaza su u stvari eufemizam da bi se sakrila suština velikosrpske ideologije koja polazi od toga da BiH ne smije ni za jotu napredovati u izgradnji države. Mada Dodik svakodnevno zaziva odlazak Ureda visokog predstavnika iz BiH, mislim da on ima najveći interes da međunarodna uprava ostane u BiH. Zato što se u tom slučaja do beskonačnosti proizvodi vanredno stanje i onemogućava izgradnja države. Non-paper se najvjerojatnije pojavio da bi se spriječila nakana nove američke administracije da se u BiH izgradi funkcionalna država. Mi se sada bavimo kartom raspada međunarodno priznate države, a na terenu se već 30 godina ništa ne mijenja u smislu zbiljske izgradnje BiH kao države svih njenih građana.

KARABEG: Ovih dana pojavio se još jedan non-paper koji se tiče Kosova i Srbije. Kosovska vlada odbila je da to komentariše, a Vučić je izjavio da je to pisao neko, kako je rekao, mnogo, mnogo pametan?

MINIĆ: Svi pomenuti non-paperi - od hrvatskog koji su podržale Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Kipar, zatim Janšinog do ovog najnovijeg koji se tiče Srbije i Kosova - na istoj su liniji. Svi oni manje ili više zastupaju istu ideju - rešenje se traži u daljoj fragmentaciji. Ti papiri su dobro došli političarima u regionu jer im oni pokrivaju probleme koje imaju - od neuspešne vakcinacije u BiH, Hrvatskoj, Makedoniji i Kosovu, do strahovitih korupcionaških afera koje u Srbiji izbijaju maltene svakog dana. I još nešto. Kad sam čula koje su sve zemlje podržale hrvatski non-paper shvatila sam da želja da se prigrabi neka teritorija ne postoji samo među zemljama Zapadnog Balkana nego i među zemljama koje ga okružuju. Ako se uđe u proces fragmentacije na Zapadnom Balkanu, bojim se da to neće ostati samo u njegovim granicama.

KARABEG: Mislite li da bi krajnja desnica, ako dođe na vlast u Evropi, što nije nemoguće, krenula u prekrajanje granica na Balkanu?

ĆURAK: Ne bih isključio mogućnost proizvodnje konteksta u kojem se pojavljuje nasilje. A kad se pojavi nasilje, vrlo teško ga je zaustaviti, pa onda započinje realizacija interesa aktera koji su stvorili uvjete za njegovu pojavu. Ali nadam se da neće. Mada, znate, ako bi u Francuskoj Marin le Pen postala predsjednica, ako u Njemačkoj ojača AFD, ako Višegradska skupina nastavi regresivnu desničarsku politiku, a u Italiji na vlast dođe Mateo Salvini, uspostavljaju se novi reperi. Ukoliko započne neki novi talas seoba te ideologije bi mogle da osnaže. Ali vjerujem da dostignuti stepen političkog i ekonomskog razvoja u EU neće dozvoliti da dođe do takve mračne regresije. Jer koji je smisao EU ako bi njome valadala nova desnica? Toje naprosto ‘contradictio in adjecto’. To apsolutno nema nikakvog smisla.

MINIĆ: Mislim da je prekrajanje granica na Balkanu opasno i za samu EU. To bi bile vrlo rizične igre. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji bili su ozbiljan rizik za EU i ona se nije pokazala spremnom da ih zaustavi. Uvek su na kraju morali da dođu Amerikanci sa pokrićem NATO saveza i da zavedu red.

(Radio Slobodna Evropa)

Saša Radulović: Dobrovoljačka

 

Kuhinja i njena terasa u našem stanu su gledale na Dobrovoljačku ulicu. Ni trideset metara daleko. Preko nje sam prešao gotovo svaki dan prve polovine svog života barem dva puta. Često i deset puta. Do škole, do trafike, do samoposluge, do reke, u grad. 

Ovo je lična priča. Ovo nije politička priča. Osećam gađenje i prezir prema svima koji od ličnih priča prave političke.

Odrastanje je bilo lepo. Bilo je skromno. Pomalo tesno. Ali pre svega lepo. Roditelji su završili fakultete u Beogradu i u duhu vremena šezdesetih, bez ikakve zadrške, promenili grad. I moji, i roditelji mnogih prijatelja, i roditelji moje supruge. Mogao je biti i bilo koji drugi grad. Nije bilo važno.

I nismo se delili. Po bilo kom osnovu. Čak ni po materijalnom, a kamoli nekom drugom. Bilo je samo važno ko si, ne od koga si. Poštovali smo običaje komšija, kao što su i oni poštovali naše. I kao klinci furali neku svoju furku. Slušali smo Azru i EKV, Buldožer i Kazalište, Clash i Headse. I nije nas interesovala politika. Interesovao nas je život i lepe stvari u njemu. Ovo sve je počelo da se menja krajem osamdesetih godina.

Zemlju sam napustio krajem osamdesetih. Postala je tesna. Moja porodica nije. Moji prijatelji nisu. Oni su to počeli da rade posle maja 1992.

Moj otac je bio lekar. Načelnik saniteta druge armijske oblasti. Ubijen je u sanitetskom vozilu, na prednjem sedištu, trećeg maja 1992. godine hicem u glavu iz neposredne blizine. Na 150 metara od stana u kojem sam odrastao i u kome smo živeli 25 godina, u ulici koju sam prešao hiljade puta, na mestu pored koga sam prošao hiljade puta. I kao da su se uplašili malo od toga i od prizora, nisu reagovali kada je vozač instinktivno stao na gas i uspeo da se pored svih probije i prođe, i pored unproforovog vozila izađe iz obruča i stigne do vojne bolnice.

Majka je pobegla iz stana. Čula je da se nešto desilo. Nije znala šta. Na 150 metara od stana. Samo teška i turobna slutnja kao tona na grudima. Komšije nisu htele ništa da kažu. Samo su gledale na stranu. U stanu su ostale sve lične stvari. Dokumenti. Sve porodične fotografije. Filmovi sa letovanja. Oni koji su se kasnije uselili su sve ili bacili ili razmenili sa nekim drugim. Ništa nije ostalo.

Posle par dana traganja, očevo telo je pronašla u vojnoj bolnici. Oko dozvole i transporta tela za Beograd su morali pregovarati. Trajalo je danima. Telo je primio doktor Stanković na VMA. Majci nisam dao da ocu vidi lice. Mislim da ne bi podnela. Samo mu je držala ruku. I plakala.

Svi zločini su individualni. Zna se ko je smislio i planirao ratni zločin u Dobrovoljačkoj, i šta je hteo da postigne. Zna se i ko je izvršio smišljeno, ko je izdao narađenje i ko je povukao okidač. Za svakog čoveka koji je ubijen.

Jedan zločin ne poništava drugi niti ga čini manje zločinom. Ako u razgovor o jednom zločinu uvodite drugi kao protivtežu, niste čovek.

Ko god izvrši zločin, bez obzira na to koliko "uzvišen" mu je cilj, je zločinac. Bez obzira na vašu borbu i politiku, zločin je zločin.

Bez obzira na to ko ste, zločin zahteva kaznu. Kaznu sprovodi društvo. Ne samo zbog žrtava i njihovih porodica, već prvo i prevashodno zbog sebe. Da bi moglo da se zove društvo. U protivnom, niste društvo.

Ako vam trebaju korumpirani međunarodni "tužioci" da procesuirate zločince u vlastitim redovima, niste društvo. Postoje neka druga imena za to šta ste. Ako se sakrivate iza korumpiranih međunarodnih "tužilaca" i mislite da je u interesu vašeg društva da se zločin ne kazni, niste društvo.

Sakrivati zločin je zločin. Ako to ne znate, niste čovek.

(Buka)

GOJKO BERIĆ: "Umjesto raspada, gledaćemo još masovniju bježaniju

U ove majske dane prije trideset godina počeo je nezaustavljiv raspad Jugoslavije. Tog 2. maja 1991. brojna patrola specijalne hrvatske policije krenula je u Borovo Selo kod Vukovara da “uvede red” među pobunjenim hrvatskim Srbima, ali je upala u zasjedu. U razmjeni vatre poginulo je 12 hrvatskih policajaca, a 23 su ranjena, dok je lokalna srpska milicija imala četiri mrtva. Čak i da je to htio, Tuđman nije više mogao zaustaviti srpsko-hrvatski rat, za koji su obje strane već imale sve što je trebalo. Ne postoji ni približna oficijelna saglasnost oko tog inicijalnog ratnog pucnja, koji je ušao u istoriju konačnog nestanka zajedničke države. Prema do sada važećoj hrvatskoj verziji, riječ je o masakru hrvatskih specijalaca, a prema srpskoj – u pitanju je bio incident. Činjenice prve stradaju. Tri decenije su “komad istorije” i trebalo bi, zar ne, da je time priča o kobnom majskom događaju u Borovu Selu završena. Ali nije. Ovog 2. maja, na godišnjicu i za Hrvate i za Srbe traumatičnog datuma, poveća grupa hrvatskih mladića koji još zadugo nakon pomenutog događaja nisu bili ni rođeni, urlala je u Borovu (kako se sada zove to mjesto): “Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati” i “Ubij Srbina!” Vijest o tome izazvala je pažnju u cijelom regionu, iako bez nekog posebnog razloga. Jer sve je na ovim prostorima prošlo i sve se promijenilo, samo mržnja nije iščezla. Ima je na sve strane i manifestuje se u raznim oblicima.

POHLEPA ZA TERITORIJAMA

Kad se sa poprišta tragedije jugoslovenske države i njenih naroda, u kojoj je Bosna i Hercegovina platila najvišu moguću cijenu, uklone svi mitovi i sve zablude, ostaje neporeciva činjenica da je Slobodan Milošević prvi pokrenuo krvavi točak istorije. Shvatajući da je Slovenija već postala sređena država i da namirivati račune sa deželom nema više nikakvog smisla, “pustio” ju je da ode iz Jugoslavije. Partnera za svoje ciljeve našao je u Franji Tuđmanu, o kojem Warren Zimmermann, posljednji američki ambasador u Jugoslaviji, u svojim memoarima piše: “Fanatični hrvatski nacionalista, Tuđman je mrzio Jugoslaviju i njene multietničke vrijednosti. Želio je hrvatsku državu samo za Hrvate, i nije želio da garantuje jednaka prava za 12 posto hrvatskih građana koji su bili Srbi. Tuđmanova arogancija u proglašenju nezavisnosti bez adekvatne zaštite manjinskih prava dala je Miloševiću i jugoslovenskoj armiji izgovor za rat sa Hrvatima 1991. godine. A Tuđmanova pohlepa za teritorijama u Bosni i želja da anektira hrvatske prostore produžile su rat i povećale broj žrtava u ovoj ranjenoj republici.” Njihov rat bio je rat za teritorije. U toj krvavoj trgovini Milošević je tražio lavovski dio i htio da vlada čitavim tako zamišljenim prostorom, poznatim pod imenom “velika Srbija”, ali je izgubio rat, a četiri godine kasnije i Kosovo. Profesor političkih nauka na zagrebačkom Sveučilištu Dejan Jović smatra da je rat bio glavni razlog za međunarodno priznanje Hrvatske, a time i za njeno postojanje kao države.

Posljednjih dana i sedmica američki i evropski diplomatski reflektori ponovo su, poslije dužeg vremena, upereni prema Bosni i Hercegovini. Razlog je poznat – pojava fantomskog non-papera, kojim se zagovara podjela naše zemlje na srpski, hrvatski i bošnjački dio, od kojih bi se prva dva pripojila Srbiji, odnosno Hrvatskoj. Nakon početnog omalovažavanja nove geopolitičke karte zapadnog Balkana, uslijedile su oštre reakcije Zapada: Nema prekrajanja granica na Balkanu, u Bosni i Hercegovini nema prolaza ni unitarizmu, ni separatizmu, ni tzv. legitimnom političkom predstavljanju naroda! Time su skresana krila Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, dok Bakiru Izetbegoviću ostaje da, shodno pomenutom upozorenju, vaga svoju poziciju. Jugoslaviju, da podsjetim čitaoce, nisu mogla spasiti licemjerna sastančenja predsjedničke šestorke po Titovim vilama (kakva morbidna simbolika) od Bleda do Ohrida. Ni odnosi u današnjem Predsjedništvu BiH nisu ništa iskreniji, pa moć njegove trojke najčešće završava u protokolarnim poslovima. O sudbini zemlje ne odlučuje ni državni Parlament, ona je praktično u rukama etničkih lidera Izetbegovića, Dodika i Čovića. Imajući u vidu njihove međusobno nepomirljive opcije, kao i dostignuti stepen dezintegracije zemlje po etničkoj i vjerskoj matrici, što je osnova svakog od tri ovdašnja nacionalizma, vodeće ličnosti i u Americi i u Evropi smatraju da upravo s te strane zemlji prijeti najveća opasnost. Milan Kučan, bivši komunistički lider koji je Sloveniju uveo u EU, ovih dana tvrdi kako se BiH “već raspada iznutra”.

KARIKATURA

Ne vjerujem da iza Kučanove dijagnoze stoji neka politička pakost, ali raspad je prejaka riječ i nije na pomolu. Što ne znači da jednog dana ovdje neće zavladati belgijski model. Postoji jedan drugi ozbiljan problem. Neki demografi, naime, tvrde da u BiH trenutno ne živi više od 2,5 miliona ljudi. Pandemiji koronavirusa prethodila je masovna bježanija sa mjesta nesreće. Kad virus bude savladan, bježanija će postati još masovnija. BiH može opstati i živjeti u miru samo kao antifašistička, antiklerikalna i sekularna zemlja u kojoj će biti poštovana ljudska prava, u kojoj neće biti mržnje, rasizma i ksenofobije, i u kojoj će odlazak u džamiju ili crkvu biti stvar ličnog izbora. Mladi su odlazili i odlaziće i zato što BiH danas nije takva zemlja, a ne samo zbog veće zarade u EU. Međutim, desničari i nacionalistički lideri kriju tu činjenicu kao zmija noge.
Nisam karikaturista, ali da jesam, nacrtao bih Miloševića i Tuđmana kako sjede u oblacima i, kao nekad u Karađorđevu, ćaskaju uz viski i gledaju šta je ostalo od njihovog djela na zemlji. Milošević se razgoračenih očiju obraća svom nekadašnjem iskrenom neprijatelju: “Franjo, pa dole, bre, nema skoro nikoga od mojih, a ni od tvojih. U Srbiji, primećujem, većinu čine Albanci, Kinezi i Rusi, ima čak i Arapa; kod tebe mahom Italijani, Austrijanci, Mađari i Kinezi, a u Bosni, koliko mogu da vidim, sve sami Arapi, Kinezi i nešto Bošnjaka… Nikad nismo bili toliko izmešani. Pa zašto smo, bre, onda ratovali?”
Nemojte biti sigurni u to da za pedeset ili sto godina ovako zamišljena karikatura neće biti bliža stvarnosti nego dobrom vicu.

(Slobodna Bosna)

In memoriam: Borko Miljević

 

1943. - 2021.

Danas nam javljaju da je otisao i Borko Miljević, kosarkas, inzinjer tehnologije, Incelovac, Hisecanin.. gradska faca i raja, moj drug... Tata Bert, kako smo ga od milja zvali.

Svaki boravak u Banjaluci je znacio i drage susrete sa Borkom. Imali smo mi uvijek neki poseban odnos. Vracam se na moje prve korakaske korake, njegove kratke savjete, sjecam se pokusaja  imitiranja Borkovih kosarkaskih pokreta, njegovog skoka, nevjerovatnog odraza, njegovog hoda,  sportske odjece, njegovih gegova na korzu, za kafanskim stolom... Bio je mnogima iz te moje generacije, idol, iako toga, vjerovatno, nije bio svjestan. Kasnije, jedno vrijeme smo studirali u istoj zgradi Tehnickog fakulteta, druzili se u pauzama, isli na Elektrijade - ja prva godina, Borko vec stari vuk, ali me uvijek privlacio u svoje drustvo, sto me, u to doba a i kasnije, cinilo ponosnim. 

Kasnije, do rata devedesetih , sretali smo se na kosarkaskim utakmciama, povremeno popili pice, ispricali ukratko sta ima... S Borkom je bilo lako druziti se. Nikada teske teme. Uvijek sjecanja na zajednicke prijatelje, dogadjaje... Uvijek spreman na salu, iskricu... Salili smo se s njim da on vise lici na Grka Zorbu od Entoni Kvin! Bio je pozitivna osoba kakve se danas sve rjedje srecu.

Pocivaj u miru, druze moj!

Porodici i prijateljima iskreno saucesce!

Goran Trkulja: Petar Handke

 

Peter Handke je, u tome se, manje-više slažu i oni koji ga hvale kao i oni koji ga kude, veliki pisac njemačkog jezika. Uzimam to kao aksiom iako sam od Handkea pročitao samo ‘Golmanov strah od penala’, a i to vrlo davno, početkom osamdesetih. Kako nisam ostvario nikakav emotivni odnos prema piscu Handkeu nikad me posebno nije zanimalo zašto je od početka raspada Jugoslavije stao na stranu srpskog nacionalizma. Kao što me se nije ticalo ni to što su, recimo, Alain Finkielkraut ili Bernard Henri Levy stali na stranu hrvatskih odnosno bošnjačkih nacionalista. Da bi čovjeka nešto privatno dirnulo potrebno je, valjda, da prema tom nečemu ima emotivni stav. Umjetničko samouništenje i moralni sunovrat Emira Kusturice su me svojevremeno zaboljeli zato što sam prema njegovom umjetničkom djelu imao emotivni odnos. Ali, to je druga priča, ovdje je riječ o Peteru Handkeu.

Kako, dakle, nemam nikakav emotivni odnos prema piscu Handkeu nisam se pitao ni da li i u kakvoj moralnoj dilemi se nalazio dok je u Srbiji i u Republici Srpskoj primao priznanja i ordenje niti sam o tome donosio bilo kakav vrednosni sud. Kako moje uvjerenje da je Peter Handke veliki pisac nije spojivo s onim što sam u medijima svih vrsta o njegovom boravku u ‘srskim zemljama’ pročitao pitam se kako je književnik Peter Handke doživio panegirik Aleksandra Vučića posvećen njemu, Handkeu? Šta je mislio i kako se osjećao pisac Handke dok je gledao i slušao do bljutavosti patetičan izljev ljubavi srbijanskog predsjednika i padanje na koljena pred veličinom njegove, Handkeove, borbe za Srbiju i srpsku stvar?

Pitam se i šta je mislio veliki pisac Peter Handke dok je prolazio glavnom ulicom Kusturičinog Andrićgrada i gledao u monumentalni mozaik sa kojeg mu se smješkaju Milorad Dodik i Emir Kusturica za vrijeme viteške borbe natezanja konopca, tradicionalnog srpskog sporta u narodu poznatog i pod imenom ‘natezanje na žilu’? Da li je osjećao makar malo gađenje ili barem nelagodu dok je stajao na trgu ispred Lazareve crkve čekajući da primi veliku (ima li mala?) nagradu s imenom ‘kolege po Nobelu’? Ne pitam se da li mu je bilo mučno pri pomisli na zločine počinjene nad Bošnjacima u Višegradu o čemu u Andrićgradu kao ni u Višegradu nema pomena. Za takvo pitanje morao bih imati emotivni odnos pema piscu, ali zato što vjerujem da je Handke veliki pisac ne mogu da ne vjerujem da mu nije ‘pripalo zlo’ pred monumentalnošću kiča na riječnom poluostrvcu izgrađenom na mjestu gdje se Rzav ulijeva u Drinu. Pa, ako jeste, da li će se iz te mučnine roditi išta više od visokoparne fraze o ljudskom bijesu i književnosti u kojoj nema mjesta mržnji?

"Zlocini nad nevinim cetnickim antifasistima!"

Neprestano mi se vracaju dogadjaji i scene koje sam dozivio pocetkom devedesetih proslog stoljeca. 

Tada su se odjednom u mojoj okolini, u slobodarskoj i antifasistickoj Banjaluci, pojavili ljudi, koji su se poceli hvaliti junastvima svojih striceva, djedova istaknuitih cetnika u Drugom svjetskom ratu, a proganjani u partizanskom, komunistickom rezimom. Bili su to isti oni ljudi koji su godinama na partijskim sastancima sjedili u prvim redovima i koji su na svakom od tih satanaka imali nesto znacajno da kazu, da podrze sekretara i Komitet, da se pohvale svojim antifasizmom, da kritikuju, optuzuju, ... Isli su oni dotle da su kao partiski kadrovi radili u upravama sprotskih klubova i da su tamo uvodili red za one koji skrecu sa linije... Neki su cak, zamislite, prijetili dugokosim igracima da ce biti izbaceni iz klubova ako se ne osisaju na pristojan nacin! Ovo poslednje sam dozivio na svojoj vlastitoj kosi! Ti isti "partijski drugovi" su ranih devedesetih veoma brzo naucili da, umjesto u Komitet, po svoje misljenje treba ici u crkvu, slavu slaviti, krstiti se sto upadljivije - dajuci znacaj svakom pokretu ruke... Odjednom su svi oni izvukli svoje stare krstenice...  I ni po muke u tome! Sta je lose u tome da se dijete krsti?!  Ali zasto se taj obicaj i krstenje krilo, jer crkva nije bila zabranjena? Jedino je partijskim clanovima bilo zabranjeno da sjede na dvije stolice, partijskoj i crkvenoj. I ta zabrana je, po mom misljenju, bila jedna od gresaka te partije. Ali necemo sada o tome. Pa zasto se onda krilo? Zato sto ti isti nisu vjerovali ni crkvi ni partiji i znali su samo za svoj interes - da izvuku korist iz tog socijalistickog komunizma... 

Isto kao sto su devedesetih ti isti osjetili da je doslo novo vrijeme i da sada korist treba izvlaciti uz pomoc  crkve i nacionalizma. 

I dokle smo za protekle tri deccenije dosli? 

Pocetkom devedesetih su se u zlocini cetnika (i ustasa, naravno)  umanjivali, cetnici su se prikazivali kao zrtve partizana i komunista, pa se nesto kasnije njihova uloga u Drugom svjetskom ratu  izjednacavala sa ulogom partizana. Pa se onda o partizanima pocelo govoriti samo u negatinom kontekstu, a o cetnicima  u pozitivnom. 

I evo, docekasmo da nam 9.maja. 2021, na obiljezavanju Dana pobjede nad fasizmom u slobodarskom Beogradu "nas" Mile kaze da su u Drugom svjetskom ratu djelovale dvije antifasisticke srpske vojske. Prva Titova, i ona druga, gledaj sada"naseg" Mile,  Drazina vojska - cetnicka; Da se na toj proslavi recituju stihovi Dimitrija Ljotica  "Mrtvi niste", "Svi za jednoga", "Mi znamo borbu sto nas ceka"... Da provjereni i dokazani fasista Ljotic postaje "hokus - pokus" - antifasista. I da sve to s odusevljenjem posmatra i u tome ucestvuje "dijete ispod Kozare", Mile iz Mrcajevaca, kod Aleksandrovca, pokraj Laktasa! Isti onaj koji je rat devedesetih docekao visoko pozicioniran zahvaljujuci onoj antifasitickoj partiji koju je tada sluzio i iz koje je tada izvukao svu korist koju je mogao.  

A o onom drugom bolesniku, onom koji vodi Srbiju, a Milu voda k'o cuku sa slave na slavu, necu ni da trosim rijeci. S njim bi se trebali baviti neki drugi strucnjaci. 

A Mili, tom "nasem" iz Mrcajevaca, kod Aleksandrovca, pokraj Laktasa, ne moze se odbiti da je veliki stucnjak u bar jednoj stvari.  On, praktican kakav jeste, zna veoma dobro kako sa tim narodom, kako ga povuci za sobom, kako ga manipulisati. 

Zato je danas, na zalost u Banjaluci pored Mrcajevaca, sve vise onih koji vjeruju da su u Dugom svjetskom ratu Titovi komunisti cinili zlocine nad nevinim srpskim antifasistima u cetnickim uniformama!  

Svemu je korona kriva...

Pod zastitom korone, ne samo sto je sve poskupilo,

vec su i toalet - papiri i papirne maramice mnogo tanji. 

Ocekujte da ce uskoro kilogram vagati 850 grama,

da ce metar biti 85 centimetara dugacak,

da ce...

Vladislav Bodnaruk - Toba: 39. dio Susret sa Drugaricom Stamenom

 Majka napravila bas kako je Ingrid rekla! Podgrijala sve sto je nasla u kuci pa ja dobio super rucak. 

"Sta je bilo Oko moje danas u skoli? Jel' te opet Drugarica Stamena handrila?" upita tuzno Majka, jer je naslucivala, sta naslucivala ... znala odgovor.

"Ma nije me puno handrila, skoro nista, samo se odmah jutros izderala se na mene ali' ti ne mogu reci zasto posto ni sam ne znam! Izgleda mi doslo joj nesto ... onako!"

"Da nisi zariv'o neku djevojcicu a da ne znas, jadan!?" brine Majka.

"Ma nisam!" rekoh.

"Zar ni Mirjam?" pita dalje.

"Ma nisam ni nju, samo sam siljio olovku na klupi na onaj smirgl papir sto mi je Otac donjeo iz Zagreba sa velesajma." rekoh stalozeno.

"Mislis onu dzabnu reklamnu dascicu sto je na njoj naljepljen smirgl papir? "

"Pa da na nju! A sto je dzabna Majko!?"

"Pa nije ju puno platio, zlato Majkino!"

"Dobro, dobro ...neka si siljio i treba olovka da buge ostra! Ne vidim sta je tu lose, sreco Majkina." 

"Pa sjela Stamena na moju klupu a na klupi bio taj smirgl i crni grafit od olovke!" sad sam bio blizu suza ... malo fali! 

"Auuu, sjebala ti smirgl?" 

"Nije, sjebala smirgl. Smirgl je slomila ... sjebala, sebi suknju!"

"Pa mogla je otresti guzicu rukom i gotovo!"

"Nije ona vidjela, posto je u nje guzica ... pozadi! Ja sam vidio i pokus'o joj otresti guzicu rukom, polako,  da ona ne vidi a ono se jos vise razmrljalo! Suknja bila bijela! A ona jos osjetila da je neko tapka po guzici!"

"Iiiii?" vristi Majka.

Rekla he da sam mali Perverzant! I, Fuj! "Kakav sine Perverzant, nema ta rijec ... da nije sreco mislila da si Diverzant?"

"Iiiii ... opicila me dervenim lenjirom!" rekoh.

"Jel' po glavi ... opet?" vristi jos jace Majka.

"Nije, promasila mi glavu, pa me zveknula po uhu!"

"Kako ti Krava promasi glavu?"

"Jebajiga, izmak'o se!"

"Jebacu joj mater ... obecavam, i sta je dalje bilo ... pricaj!"

"Istjerala me iz Razreda i rekla da stanem mirno u cosak kod taraba u skolskom dvoristu a prema Kinu Kozara ... da me svi kino prolaznici, i ostali ljudi vide ... i da me ona dobro vidi! A jos nisam zaplak'o." 

"I? Jel' te ko vidio?" 

"Nije niko, niko ne glada djecu a i malo ljudi islo na djacku predstavu, valjda los neki ljubavni film ... a tarabe vise od mene a i ja se dobro nabio u cosak taraba! Niko me nije vidio, majkemi! Rekla je da se vratim tek poslije velikog odmora! Eto!" 

"Sta druga djeca, Sine!?" zaprepastena je Majka.

"Nista, ja bi rek'o ... usrali se od straha vise nego ja!"

"A sta Mirjam?"

"A Mirjam, nista ni ona! Prisuljala se poslije prvog zvona dala mi okrajak ... kifle!" 

"Kako , okrajak kifle, nema to Sine ... mislis polovinu svoje kifle, sreco moja!? A dade li ti vode, ista!?"

"Nije, polovinu, dala mi okrajak ... ono donje ... jebogati. I kasnije ... vode!"

"Jado moj, sta vam rade u toj skoli em si cijeli dan u cosku, sto je isto k'o i zatvor, em te drze jedva na hljebu i vodi!" 

"I sta je dalje bilo?" uznemirena je Majka. 

"Dalje Stamena ugledala Mirjam kako mi daje tu vodu iz njenog loncica i klepila je tim loncicem po glavi pa poslala i nju u drugi cosak. Eto to je sve, samo Mirjam prosla bolje posto je stajala u cosku sto gleda u kafanu Mostar pa joj bilo zabavno gladati pijance kako se zezaju sa glumcima a glumci sa pijancima!" 

"Uf, uf uf ... nemam rijeci Sine!" uzdise Majka.

"I sta ces sad ti Majo?"

 "Mislis, realno sta cu ... realno, poslat cu je u penziju prije zvanicnog roka! Odradila je ona svoje! Jebo je Pantelija u prkno!" 

Majo, majo, sta ce to da joj radi Pantelija, sta je to ... prkno?" 

"Ajd, nemoj ni ti biti toliko radoznao, kad odrastes, samo ce ti se reci a prkno, isto sto i guzica Sine, ali malo odredjenije!" 

"Da nece zalutati Pantelija?" 

 "Nece Sreco, nece ... dje da takva momcina zaluta! Ne da se to promasiti ako je volje!"

"A sta je to volja, Majko!? Imamo li i mi tu volju?" 

 "Ah to ... volja ti je ono kad se u nesto upinjes a ... ono nista! Mi ti toga imamo na pretek, te volje mislim, al' nama se djaba upinjat, uvijek ima neko preci!" 

"I sta je dalje bilo, Sincino!?" a sve vise stenje li stenje! 

"Poslje dos'o Taunus 17M i sofer Mile, pravo pred nasu ucionicu."

"I !???"

"I, poceo da bibice na bibikalo." rekoh. 

"Mislis da trubi iz auta ... sirenom?" rasirila oci u cudu! "Zar za vrijeme skolskog casa, dijete moje ... sta to pricas!?"

"To sto s' cula ... trubi ili bibice ... leg'o na svirenu pa svira, eto."

"Na sirenu ... mislis?"

"Ne mislim na sirenu, ne sira ...mislim na svirenu ... pa svira, kako nista ne kontas, jebogati, Majo!?"

"Dobro, nek' ti bude ... i sta dalje?" radoznala je Majka.

"Dalje, izasla Drugarica Stamena i izasle ostale tri Uciteljice i Gojko- Gvozdeni-Spanac i djeca ... pa blehaju a nas Stari izas'o iz Taunusa i rek'o soferu Mili da ne trubi vise, posto ne treba! Vise!

 A naslonio se rukom na vrata auta a nogu stavio u auto. Uzeo neki papir pa k'o da nesto cita.

Onda rek'o da se izvinjaje i da nema puno vremena jer zuri u Komitet na sastanak ali da je dobio neki poziv za razgovor od Drugarice Stamene pa bi sad bas molio da izadje ta Stamena i da se obavi taj razgovor ... i jos dod'o ... da se svi ostali sad povuku na svoje redovne radne zadatke!" 

"Tako bilo, kazes? Lazesss! Lazes me ... sigurno?" trese se Majka. "Uf, uf uf ... rodi psa da te ujede! I sta dalje? Izadje li Stamena?" 

"Izadje, sva se tresla ... jedva hodala! Treskala joj se i ona ondulacija-trajna na glavi ... ja mislio, spast ce joj kosa ... al' nije!" rekoh. 

"I dalje!?" u hropcu ce Majka.

"Dalje, Stari otvorio prednja vrata Taunusa, jel' ne moram da kazem opet ono - M17?"

"Ne moras ... zapamtilo se!" veli Majka.

"I dalje?" sad se i Majka trese, samo nema ondulaciju-trajnu, ona sama sebi stavlja viklere u kosu, pa to traje po sata ili minutu vise! Pa onda samo ...spa'ne! K'o da nije ni stavljala viklere. 

"Dalje nista, Stamena se uvalila na prvo sjedalo a Stari joj sjeo otpozadi  ... lupnili vratima i nagulili, eto!"

" Velis ... otpozati, jadna mi moja Majka! A sta ti, jadan kad lupnise vratima!?"

"Ja i dalje stojim u onom skolskom dvoristu u cosku i samo streljam ocima dje ce!"

"Bravo, sreco moja ... i dje ce?" 

"Nigdje! Ja bi rek'o, nigdje, stali odma' 20 metrasa od Skole, kod onog spicara,  iza coska taman kod Pozorista, bas meni pred oci. Usli u kafanu Kabare a Tajo ostavo sofera Milu u autu, da ga cuva od albanske mafije, valjda zbog onih spicara?! Veli, maznut ce im gume i brisace!" 

"Dobro je rek'o za gume, al' sta ce spicarima brisaci? I sto su onda palili auto ... pitam se? Brze bi stigli pjeske." ceska se Majka kaziprstom po glavi.

"Pa valjda da je Tajo, malo ...provoza?" rekoh.

"I meni se sad, cini tako ... da je provoza!" uzdahnu Majka. 

"Ali rijesit cemo to ... samoj sebi se zaklinjem a bolji mi svjedok ne treba!" udahnu Majka duboko! Zadrza taj dah, ali me pogleda, milo i njezno. 

"I sta je dalje bilo, Mili?" 

"Dosla zamjena za Stamenu, obe one mlade Uciteljice! Bas smo se dobro poigrali, rekose nam sad ce Drugarica Stamena uskoro nazad a upisase se od smijeha! I mi smo se isto tako valjali i pisali od smijeha a da me sad Majo ubijes ... ja bas ne znam, zasto i sta je tu smijesno!?" 

"Znam ja!" veli ljuto Majka. 

"Jel dosla?"

"Ko, Majo jel dosla?"

"Jel' dosla Stara Kuja, to te pitam?"

"Pa ne znam ti ja ko ti je sad ta Stara Kuja?"

"Stamenaaa, Stamenaaa ... Stamena je Stara Kuja ... prati me, blento, sta pricam, kako ne znas!?" vice Majka na mene. 

"Sta vices na mene ... kako ja da znam da je Drugarica Stamena Stara Kuja kad si uvijek govorila da je Stara Krava ... i nemoj vise istresati svoje gace na mene! Pusti me vec jednommm da zivim!" bas se nesto i ja obrecnuh. 

"Slusaj, a bez galame ... Majko,  dosla Drugarica Stamena na zadnji cas!" prostenjah. 

"I, kakva je bila!?" opet se ne kontrolise Majka. 

"Kako me tako glupo pitas, kakva je bila ... bila je k'o inace ... znaci  glavata, kratkonoga, guzata, ljuta k'o pas ... i crvena u licu k'o ona cvekla, sto ono jednom rekoh! Meni se cini da su konsultacije bile uspesne!"

"Kako to ti mozes znati, matereti?" pita Majka.

 "Sta kako mogu znati, lako mogu znati ... dosla vesela i jos s vrata mi spucala ..."

"Sta opet te spucala? dreknu Majka.

"Ma nije me tako spucala, spucala mi prvu peticu i iz racuna, i iz maternjeg jezika a bogami i za ostalo. A nije me nista ni pitala! Samo dodala : 

"Moram djeco ovako, odmah ... da ne zaboravim!" 

"A iz Fiskulture ... sta si dobio iz fiskulture,  pricaj!" vristi uzbudjena jadna Majka.

"Iz Fiskulture mi zakljucila peticu za kraj godine!" rekoh sav zbunjen. 

"A jesi li trc'o ili tako sta?" 

 "Nisam, Majko, kaze ne treba ... vidjela me prije kako ganjam drugu djecu i trcim po dvoristu skole k'o muha bez glave,  a to je, kaze ... za cistu peticu!" 

"Uf, sto mi je drago da je Stamena barem jednom realna! Osevapila se posjeta Starog u skolu, jedino u onaj Kabare nije smio ici al' to cemo vec mi u cetiri oka!" 

"Pa sto si onda pokisla k'o kokos i zuba ne bijelis, ne znas da se veselis!?"

"Nije vrijeme jos za veselje, Mili ... moram i ja licno da se u to uvjerim! Nije dovoljno da ste Ti, Stamena i Stari sretni!

Sreca je kompletna tek kad se sve strane zadovolje! Moram i ja biti sretna a ako ne budem ... nekom pos'o ne valja! 

Ne brigaj Sreco, ti si zlatan Majkin decko, dobio si sto si zasluzio ... odlikas Majkin, jebote dje ce ti kraj, ma meni samo nije drag put kako se to sve realizovalo!" 

Onda sagnu glavu koliko se moglo da se vrat ne slomije, tu je docekale njene bujene grudi ... najsigurnije mjesto na svijetu ... za plakanje.

I, tako dok tabiri sama sa sobom i u sebi, i sredjuje sta su joj sve oteli i kako zamalo nista dali, pa i od ono dali ... ponovo uzeli. Podize prelijeplo uplakano lice, spusti naocale ogromne dipotrije, k'o dvije pepeljare i pogleda me.

Odnosno, pogleda u mom pravcu! Ucinilo se ... zajeba se!

Pogleda me tim predivnim, majcinskim pogledom!

Trepnu!

Pa jos jednom!

I opet!

Majo, ti k'o semafor ... trepni vamo trepni tamo a pogleda ti se ne da uhvatiti! Stani malo, smiri se ... pogledaj u me! 

Jebote ... imala je oci poput srne! Velike, bistre tamne oci i moj odraz u njima!

Nisam mogao sebi doci od cuda! Gledao sam cijeli zivot Majku kroz one grozne pepeljara naocale a oci joj bile sitne, majusne ... jedva vidljive, kao dvije tackice na lijepom licu! Ko je pogleda ... lice pada u drugi plan! Ljudi samo kazu ... uh, steta a lijepa zena!

Pravio sam se da to ne vidim a nije mi bilo ni drago kad to neko drugi primijeti ... zbog onog ... lijepa ali, bas steta! 

Cula je to i Ona, hiljadu puta, vise od mene! 

"Divan si mi Sine moj." rece sarajuci ocima unaokolo.

"Majo, gledas u plafon ... eto mene dole, dole, nize! Ja sam mali!" 

"Ma znam, blento moj ... zajebavam se ... pa vrlo tiho ... skoro bezglasno upita : "A koji je ono bio ljubavni film u Kozari na repertoaru?"

"Ja cuo Majka da je k'o o nekom vjetru sto ih je zameo pa prohujili."

"Da nije Zameo ih vjetar?" ushiceno pita i pucnu zvucno prsticima. 

"Nije Majka ove niko zameo , ovi prohujili ... jebajiga, tako sam cuo, ne znam ... pitaj me nesto lakse, molim te,  da mogu da ti odgovorim!" 

"Da nije Proljuljalo s Vihorom ... samo to mi ne reci Sine!?"

"Proljuljalo s Vihorom? Jest', jest ... taj je!" vrisnuh! 

"Samo,  mislim da oni kazu za  Proljuljalo da je  prohujalo!" 

"Pa da, vidi mene lude zene, mozda je to rvatski prevod pa se kaze Prohujalo s Vihorom? A ustvari ... Proljuljalo!

Mora Majka vec sutra na sastanak, da se vidim sa  Stamenom! A kad ti ono rece da pocinje dzacka predstava? Oko Velikog odmora ... eh, super, ti poslije skole pozuri kuci a ja cu doci cim zavrsim razgovor sa Stamenom!

I jos mi reci, kako se moze kupiti karta za prvi red u Kinu ... i jel' to skuplje, onda?" 

"Skuplje, sigurno! Iz prvog se reda najbolje vidi!" rekoh Majci.

"Neka je, nek' kosta sta kosta! Jednom se zivi! Odi, ljubi te Majka jos jednom! 

Dodji, oko Majkino da ti ljubim glavu!" 

"Pa dogovorili smo se da me neces vise ljubiti u glavu do rodjendana!" 

A Majka vec zabila svoj nos u moju kosu te upuhnu u sebe sve sto ne treba! 

Poskoci ko oparena! 

"Neka, neka te tu ... za Rodjendan cemo, ili oko Nove Godine! Dat ce Bog, bit ce prilika! Ma dobro me ti i podsjetiii, dogovor je dogovor!" 

Vratio se Stari iz Komiteta i iz Skole! U isto vrijeme i iz jednog i iz drugog! Iako, nelogicno, kako se mogao vratiti i iz Komiteta i iz Skole u isto vrijeme, a na svakom mjestu bio u razlicito vrijeme, ipak tako bilo, posto ga nekako uvijek iz svega dje luta ... put nanese Kuci! 

A Kuci, ma k'o uvijek ... dobro kasnio! 

"Kakve su burme, Stara?" vice radoznalo jos s vrata, Stari. 

"Super su, jedna k'o hoplahup a sve ostale mozes probaciti kroz nju a u isto vrijeme!" veli Majka.

"Micunova, ta debela ... sigurno!" kaze kroz smijeh Stari. Mozda oni nose burme na palcu?!"

"Nije Micunova, ali ako pogodis iz cet'ri puta, svaka cast! Skoncentrisi se, pa samo pazljivo pogadjaj, imamo samo cetr'i burme! Pogadjaj, majstore ... k'o ima ruke k'o lopate!" ravnodusna je Majka a isplazila vrh jezika.

"Ma pustimo ta sranja, nismo na kvizu a nisam sigurna ni da ces pogoditi! Pricaj sta je bilo u Komitetu i u Skoli!? Udri po redu!" 

"Prvo sam bio u Skoli, ocu li odatle krenuti?" 

"Neces! Nemoj, od Skole, kreni od Komiteta!"

"Al', rekla si da pricam po redu a skolu sam prvu posjetio danas!" 

"Rekla sam pricaj sta je bilo u Komitetu i u Skoli ... znaci Komitet je prvi, tako stvari stoje!

Za Skolu ce nam trebati vise vremena! A mozda cemo morati i nasamo obaviti tu nasu pricu!?" 

Obav'jestio ih o tri pisma za tri diplomatske pozicije! 

"Vidim pravo ste se naradili, smrdis na rakiju, kilometar i jos pet metara.

Tih pet se odma' odmakni od mene i ne prilazi otvorenom plamenu da nesto ne zapalis tvojim alkoholnim isparenjima!" 

"Obav'jestio ih o tri pisma za tri diplomatske pozicije!" rece ponovo ubjedljivo Stari. 

"Znam, dobro, cula sam to, rek'o si to vec jednom gore malo vise!"  nervozna je Majka.

"Znam da sam rek'o, ali to nije bilo pod navodnicima!" rece Stari. 

"Pa kakve to veze ima, jel' pod navodnicima il' nije!? Rek'o si!" buni se Majka. 

"Imaaa, bez navodnika ne znas ko ti to prica, nije navedeno, eto!" 

"Ne znam, ne znam a kol'ko nas je to u kuci, bogati? Nas dvoje i jos ti i ja, jelde!? Puna kuca! Ajd ne seri ... vidis da si p'jan k'o letva! Rekla sam ti da sa onima u Komitetu nista ne pijes! Sve ces zasrati!" 

"Mor'o sam po koju casicu i ja sa njima, takva je radna atmosfera kod Drugova u Komitetu! Duvan i Rakija, to je sve sto trebaju, kad se proradjuju dokomenti!

Znas kako oni kazu: "Ko nema dobar cug, nije dobar Drug!" 

Nisam htio da reskiram karijeru, zbog par casica!" rece Stari. 

"E, svaka ti dala ... tako bih bas i ja ... al' se niste trebali napit'! Zbog koncentracije, mislim! Znas ozbiljna je tema, vaga se svaka rijec, ali kako ti rece ako su se i oni narokali k'o i ti, onda ja ne brigam! Do ujutro se nicega nece sjecati!" 

"Dobro, eto to smo znaci savladali." rece Stari, sad idemo dalje: "Prvo pismo ono iz CK, Saveznog Inspektorata za Vanjske Poslove, primili su sa odusevljenjem, posebno kad ja napomenuh da mi se cini da se Tito licno zauzeo za to. Naime vidi se iz konteksta pisma posto su u njemu stvari koje sam samo sa Starim raspravlj'o kad sam ono jednom bio Ministar za finansije BeHa." 

"Sta oni na to!?" brine Majka. 

"Skacu, grle me pljuste cestitke! Nije mala stvar da neko iz Banje Luke puhne u Diplomatiju u Vasingtaun.

Onda skoci mali Zoka i kaze da batalimo rakiju!" kaze Stari. 

"Matereti, e, svaka mu cast! Nek ima neko pametan i u tom Komitetu! Sve same lokadzije!" raduje se Majka. "Znaci prestali ste ... lokati!" 

"Ma ne kontas! Kaze mali Zoka, ako je Amerika u pitanju, ne ide rakija, onda ide Visku! I izvadi neotvorenu flasu tog Viskina, istu onakvu kakvu je Micun onomad na banjaluckom polju, zaplijenio albanskoj mafiji a bogami izvadi i zute Kamila cigarete, iste one sto nam je jednom-dvaput Micun donjeo! I jos rek'o: "Necemo se trovati - govnima!" 

"I vi ... udri po Viskinu i Kamilama!" k'o podrzava ga Majka. 

"Naravno ... radna je atmosfera!" brani se Stari.

"Kad sam im procit'o drugo pismo, ono iz americke Ambasade i tu mi cestitase, ali nekako suzdrzano!" kaze Stari.

"A i pismo, onako, intrigantno ... recimo, jebeno, znas i sama! Svasta se tu moze naci ... izmedju redova!" 

"Mali Zoka, prvo dugo sutio a ostali se umirili ... svi manji od makova zrna a onda rece da mu nije drago da mu se banjalucki kadar osipa po svjetskim ambasadama. 

A na trece pismo, mali Zoka samo zanijemio! Skroz svez'o! Nista nije rek'o!" cudi se i sam Stari.

"Usr'o si nesto, garant ... sto zanijemi covjek? Preskaces faze u razmisljanju! Usr'o si Garant! Jelde!? Vrati se na mjesto dje si ofalio, ono kad je zanijemio, da ispravimo, ako se moze! Nek nam Bog pomogne!

Sta dalje, mali Zoka? Jel' se nasekir'o?" brine se Majka. 

"Jest' kako da nije, tri puta is'o povracati!"

"Triii puta is'o povracati? Jel' od cuge ili od sekiracije, is'o povracati ... to je bitno?!" pita Mati. 

"Ja bi reko, od sekiracije!" veli Stari, sad i on po malo zabrinut. 

"Kako znas da nije od cuge vec od sekiracije ... jesi li siguran?"

"Siguran sto posto, svaki put kad se vrati sa povracanja, nazdravi svima i rokne novu casicu!" rece Stari.

"Ima smisla, ima smisla! Povracanje je, znaci od sekiracije! Sigurno se prep'o nesto za svoju guzicu?" puse Majka, zestoko: "I sta je dalje bilo?" upita. 

"Mali Zoka, rek'o da moramo sa ovim presjeci pod hitno i da je svega ...dosta! Mi se slozismo, jednoglasno ... ama bas svi!" 

"Hvala dragom Bogu da ima uticaja i na Komitet, normalno da presijecete, pa kako ... presjekoste ... o's ti u Zatvor ili sta?!" gori Majka od uzbudjenja. 

"Ma ne, sta ti je zenska glavo ... presjekosmo ... crnom kafom! Turskom!" rece Stari.

"Auuu, naopako ... sad ce te svi ici povracati a ja izgora' sta ce biti dalje! Jeste li se ispovracali!? Jeste!? Niste!? Ko ce vas sve docekati da se svi ispovracate? De ti meni preskoci taj dio, k'o da sam i ja tamo bila pa sve znam ... kreni sa  nastavkom sastanka!" 

"Dobro, dobro ... mali Zoka rek'o da moramo sve ispocetka kako bi smo pricu postavili na zdrave noge!" rece Stari. 

"Sta sve ispocetka, necete valjda ponovo poceti lokati!? Uf, jebote, ne bi' ja mogla biti Politicar ni jedan jedini cijeli dan!" 

"Pazi, mali Zoka primijetio da sa ovom mojom postom tj. pismima nesto nije u redu! Sve koverte na sebi imaju oznaku tajnosti ... pecat strogo povjerljivo a sve tri Ambasade znaju sta u kojem pismu pise!? Rek'o je da razumije prvo pismo u potpunosti jer se radi o tajnoj odluci CK i Marsala da se meni povjeri neka zajebano-vazna pozicija u Jugoslovenskoj Ambasadi u Vasingtaunusu, sto je potpuno i u redu,  ali ne konta kako je za to tajno imenovanje saznala Americka Ambasada a jos veca zagonetka je kako je Maltezanska Ambasada zasnala sta CK i Americka Ambasada meni predlazu ... pa onda uletili sa svojim prijedlogom. 

"Zakljucak je samo jedan!" rece mali Zoka: "Obavijeni smo mrezom spijuna jednostrukih a i dvostrukih a mozda i trostrukih! Sreca nasa da nas je Drug Franci na vrijeme informisao!" 

"Sta sere mali Zoka, pa i slijep kod ociju moze osjetiti da su sva tri pisma otvarana pa ponovo zaljepljena onim Aero - Celje djecijim ljepilom za papir! Znaci Komitet i Murija citali pisma i sve vec znaju, samo tebi glume k'o nekakvu pamet! Dobro je da si ih obavijestio o pismima, sad mogu pojesti ... svoje vlastito govno ... nadmudrio si ih!" rece namrgodjeno Majka te dodade: "Meni je najvaznije da se nisi dokop'o Zatvora a malo je falilo!" 

"Pravo dobro kazes! Da sam pao na ovom njihovom testu, nikad se vise ne bi oporavio! Nego mi rijesismo da ne donosimo brzopleto nikakve odluke i zakljucke sami  na svoju ruku, prije nego se konsultujemo sa Beogradom, tj Bazom!" rece Stari.

 "Sta pravo sa Beogradom, preskocili ste konsultacije sa Saraj'vom!? E, svaka vam cast, masala i ja bi! Jebo Saraj'vo!" 

"Ma nije zbog toga kako ti navijas Stara, vec zbog toga sto se radi o Saveznom problemu a za to je mjerodavan samo Beograd!" logican je Stari. 

"A tooo ... mislis!? Dobro ...onda!" rece Majka. 

"Zvao mali Zoka Beograd , Rankovica licno kad on nije kuci, otiso na Skadarliju. Izbio neki raskol medju Drugovima jos u Marsalatu a kako sam cuo poslije radnog vremena se prenijeo na Skadarliju, pa i on uletio!" 

"U, Stari ne valja ti ta, kad Drug Leka uleti u raspravu ... padaju glave!" ocajna je Majka.

"A, jel ta Skandarlija neka tajna posebna Ustanova, k'o UDBA i tako?" tiho, skoro sapcuci upita Majka.

"Suti, jeste, tamo ti se rjesavaju najbitnija pitanja danasnjice!" rece Stari. 

"U Skandarlijiii! Stani malo! Stani, pa kako si ti tamo is'o sa mojim Jovanom i soferom Milom ako je to takva firma? Zar da mi Brata uhapse, hajvanu jedan?" rezi se Majka. 

"Ti stani malo i ne frkisi, jebogati,  ima ti tamo u toj Skadarliji i gradjanski dio, tu smo mi bili ... eto!" izvlaci se Stari. 

"Uh, pade mi kamen sa srca ... pravo si me prep'o! Bil' se mi mogli nesto dogovoriti da olaksamo malo stvar!?" umilno ga upita Majka. 

"Bi, reci sta predlazes?" veli Stari. 

"Ja bi nekako volila ako bi ti kako mog'o da do kraja price vise ne spominjes Druga Leku, nekako se sva zaledim kad kases to ime! Vazi?" upita sa zebnjom u glasu.

"Vazi, al' moram ga spomenuti jos samo jednom, a evo to sad ide!" 

"Uf, crko ... da Bog da!" 

"Dakle, zvali mi Skadarliju a telefon radi samo kod Tri sesira! I cekamo!" kaze Stari.

"Sta cekate?" iskolacila Majka oci.

"Cekamo telefonski signal, sta drugo!" veli Stari.

"Pa dobiste li?"

"Sta?" zbunjen je Stari.

"Pa telefonski signal! Jel bio tamo, onaj!? Nije! Uh, dobro!" stenje Majka.

"A dje je?" ne da joj djavo mira. 

"Ko, jel' Leka ... On taman otis'o u Ima Dana. Al' sad dos'o i Tito kod Tri sesira! Tu je belaj!" zamrsio Stari pricu jos vise. 

"Reko si da ga neces vise spominjati!"vrisnu Majka. 

"Koga, jel' Leku!?" cudi se Stari. 

"Jesteee! Njega, magarce stariii!" 

"A, i kako znas da je Tito dos'o kod Tri sestra?" radoznala i nepovjerljiva je Majka.

"Jel' bila i Jovanka sa njim?" pita Majka! 

"Jest, naravno!  Bas se i ona opustila!" smijulji se Stari.

"Kako to znas?" 

"Pa rek'o nam konobar kad smo razgovarali telefonom, da bas sad ulazi Tito sa Jovankom u kafanu i jos dod'o da Jovanka nikad bolje nije izgledala, em je mrsavija dvaest-trideset kila , em nesto k'o i porasla pa dobila na visini, em osisala pundzu a preostale dlake ofarbala u zuto i pustila u slobodan pad! To nam je rek'o na telefom! Sigurno je dobro izgledala, Konobari nikad ne lazu!? Znaci da je to istina ... al' to ne vidjesmo na telefon ...vjeruj. Nema takav telefon jos! Pjevala je ko slavuj, samo Opere!" 

"Licanka i opere, ori se Likom Nabukodonosor, taman posla a azbuku savladavala dvije tri godine poslije Rata!?

Upita li ga za Rijecnik!" 

"Prob'o sam ... vicem Rijecnik, Rijecnik!"

"I?"

"Nista! Ne moze to na telefon, ne prica se licno i, samo cujes galamu! Ma niko nikoga ne jebe!"

"A sta oni u Tri sesira na kraju rekose?" 

"Nista samo su nam pjevali neke starogradske a mi nismo htjeli prekidati da ih ne uvrijedimo ... nek kosta sta kosta kaze mali Zoka ... ima se love za Reprezentaciju i takve rijetke prilike!" 

"Nama je bilo najvaznije da smo obavijestili Centralu!"

"Imas li ti tu kakvu potvrdu i ko ti je svjedok ... Konobar?" vrti Majka sumnjicavo glavom.

"Konobar, naravno, on je sluzbeno lice inace se ne bi javljao na telefon!" kategorican je Stari. "Ma ne brigaj, sve se slusa ... stici ce informacija vec ujutro na pravu adresu! Ocekuj uskoro telefonski poziv iz CK za Mene i malog Zoku!" uvjerava je Stari. "Spremaj me na put za Beograd, uskoro!" 

"Ajd' dobro ali zamastio se i kravatu i kosulju. Pa, mog'o si se jadan posluziti escajgom a ne tako usrati i novu kravatu i novu kosulju. Ma jos samo da ti ne nadjem nekakav cevap u djepu, k'o onda kad ste Tita primali u Cajavec!?" ko za sebe prica Majka, nezadovoljna svim sto je cula. 

"Kakav cevap u dzepu zeno draga, Mujo ti ponedeljkom ne radi!" kaze Stari.

"Od kad to Mujo ponedeljkom ne radi?" pita Majka.

"Pa ne radi od onda kako se ono jednom Nedeljom ... umorio!" odgovori logicno Stari. 

"Dobro, ajmo sada kako ti ulazis Taunusom u skolsko dvoriste i trubis k'o blesav kako bi na sebe skrenuo paznju cijele skole i okolnih kuca!" 

"Otkud ti to znas!?" cudi se stari. 

"Znam, imam i ja svoje Agente! Pricaj, i ne slazi ni jedne, jer ode ti glava sa ramena" rece strogim glasom. 

"Nismo mi trubili u skolskom dvoristu da na sebe skrenemo paznju vec da se pomakne neki parkirani rashrndali Moskvic i da mi stanemo na njegovo mjesto!"

"A sto da vi stanete na njegovo mjesto, sta je falilo da se parkirate iza njega ili pored njega?" skilji Majka na jedno oko.

"Ma, mislim da ne bi valjalo jer bi izgledalo sve nekako ... neuredno! Ipak, radi se o skolskom dvoristu, valja uvijek voditi racuna kakav se utisak ostavlja na omladinu!" kaze Stari.

"Joj, sto mozes srat', i pomjeri li se Moskvic?" 

"Ne, nije mog'o upaliti! Samo izas'o neki pospani glavonja celav i sa velikim brkovima ... izgleda spav'o u Moskvicu a kapa mu na drugom sicu!"

" I sta ti?"

"Ja mu bacim dinar u kapu!"

 "Sto dinar crni Franci!?"

"Sta sto dinar, pa nema manje valute od toga, ne nosam je opstinske taksene marke od pola dinara po dzepovima!"

"A sta on?"

"Nista, razbudio se, prepo se, poskocio i rek'o ...fala! A men' se ucinilo ko da je Pantelija." 

"Pa i jeste, On ... mislim, Pantelija!" rece Majka. 

"Uuu, jeee ...dje mu baci dinar ... da sam im'o barem dva!" k'o ustrucava se Stari.

"Ajd' sad pusti to, rijesit cemo kasnije! Da vidim ja gdje si ti bio i sta si ti radio sa Drugaricom Stamenom!" naredjuje Majka. 

"Nigdje nisam bio i nista nismo radili!" k'o iz topa ispali Stari. 

"Opa, prva rijec pa laz! Da probamo ponovo - gdje si bio i sta si radio sa Stamenom?" a sve rezi kroz zube. 

"Joj, vidi mene ja mislio da sam ti rek'o jos s vrata da smo sjeli na kafu da popricamo o Malcu, sto me odma' ne pitas tako!? Isprepadali me oni u Komitetu pa ne znam sta sam pric'o a sta ne!" hvata se Stari k'o davljenik za slamku. 

"Tako, junacino moja ... to te pitam, ajde sada ispocetka! Jeste li kafu to pili negdje stojeci ili se imalo nedgje sjesti? Da se ne zalijete, ne do Bog ...ofurite vrucom kafom!" gleda ga Majka ravnodusno. 

"Naravno da smo sjeli, u onu kafanu kod Skole, kako da pijemo kafu stojeci? Kako covjek da zapali cigaru, mora negdje da smjesti tacnu, ibrik i fildzan, plus rahat lokum ... te onu malu kasicicu za mjesanje, ne moze to iz jedne ruke ... mora da se sjedne!" veli Stari.

"Ma, naravno da mora da se sjedne, ja samo pitam, onako ...kurtuazno, da kazemo! A, jel' sjedoste to u Mostar da vas svi vide?" 

"A sta ima drugo tu da se sjedne nego Mostar?" k'o fol, cudi se Stari. 

"Ima, ona, kako se zove ...kurvanjska kafana, na prvom spratu, bez izloga i prozora da se ne vidi ko je unutra, kako se ono zove, na vrh mi je jezika ... da ti slucajno ne znas!?" namrstila obrve, k'o biva pokusava da se sjeti. 

"Ne mislis valjda na Kabare, ja druge ne znam!?" 

"Bravo, e na tu mislim!" hrabri ga Majka.

 "Pa tu smo i sjeli da porazgovaramo uz kaficu! Mene budale, ja mislio da se taj Kabare zove Mostar a Mostar da se zove Kabare! E, moj Boze sta od mene napravi posao i briga! Ja jadan ne znam vise gdje udaram!" pa se onda jadan u nedostatku bolje ideje, nastavi tupkati obijema rukama po glavi.

"De ne lupaj po toj praznoj tintari, zvece mi case u kredencu! Ne sekiraj se svakome se moze desiti da pomijesa ta dva imena! I sta Stamena kad je usla u taj Mostar, kako ti zoves Kabare!?" 

"Sta ce jadna ... samo zinula a jos kad je vidjela klavir u cosku, posla saptati i hodati na prstima! Eto, to je bilo to ... a dalje je bilo sve ... radno! Saopstila mi je, gotovo stidljivo da je Malac, poglup i bezobrazan a ja odma skocio i vikn'o da sta prica a ona odna' rekla da Malac i nije toliko los i da bi moglo mnogo bolje kad bi se sa njim vise radilo kod kuce! Ja joj kazem da se slazem ali da ja nemam kad za to vremena, izgorih za ovu Drzavu a Drzava ne moze izaci na kraj sa jednim malim djetetom ... pa razvlace me od CK, Marsalata i naseg Komiteta ...i bacim joj one koverte na sto! Uzela ona i procitala pisma pa se zamalo nije onesvijestila!

Odusevila se sa mnom!" 

"Jelde, a koja i ne bi?! A nisi joj srao kako si bio u ratu u kojem nisi bio!?"

"Nisam joj Rat htio ni spominjati ... sto otvarati stare rane, nego znas sta rece za Malca? Ne znas!? Rece Malac je moja briga, od takvog oca i dijete mora biti najbolji dzak! Iver ne pada daleko od ...klade! To jos rece!"

"Cuj, stare Kvocke ... nek' i ona prozbori neku pametnu! Bas mi se svidjelo to sa Kladom ... dje te nadje!" 

"Ma nije ona losa zena, kako ti mislis, samo je nesretna sa muskarcima pa se to ponekad odrazava na njen rad sa djecom! S ljudima treba imati ... takta, onda je sve lakse! Rece da se prije nekol'ko udala za Komitetliju Panteliju pa potpuno razumije moju predanost poslu a i ona se malo stalozila. Veli mi da je i ona u strasnoj brizi , jer eto s ovim brakom sa Pantelijom i njoj se otvorila mogucnost da postane Direktorica jedne poznate osnovne Skole a uz malo podrske mozda i banjalucke Gimnazije ... i ko zna dalje, mozda sutra i nekog Fakulteta, ako se koji otvori u Banjaluci, jer radno iskustvo je nesto sto se ni s cim ne moze mjeriti! Jos mi rece: "A sta vi mislite o tome Druze Ambasadore!?"

Vidi se zena ima manir!

Joj, poslije, posla pricati i o filmovima. Znas koji joj je omiljeni?" zino Stari iscekujuci od Majke , naravno pogresan odgovor. 

"Znam, sigurno Hanka ili neki Partizanski!" kaze nezainteresovano Majka. 

"Ma jok, nikad ne bi pogodila!" smijulji se Stari. 

"Da ti nisi njoj nesto spominj'o nekakvu Kazablanku, onako, k'o usput ... kako ti vec znas u svakoj prilici nabaciti ili si ceslj'o kosu unazad u toj Kafancugi?" mrsti se Majka. 

"Ona sama k'o iz topa rekla da joj je Kazablanka najbolji film na svijetu i da ga je gledala deset puta a jos je dodala da ja strasno licim na Hemfrija, samo steta sto sam malo ... visi i mladji!" zavrsi svoje odusevljenje sam sa sobom Stari.

"Znas sta, Franci ... sorry, Druze Ambasadore, kako rekoh jednom, malo dijete, mala briga, veliko dijete, velika briga!

S tim u vezi, Malac je i pametniji od tebe i manje laze! Tvoja jedina prednost je u tome sto ti mislis da smo mi svi hajvani! Ipak, dobra strana tvoje posjete skoli je u tome sto se Malac vec danas drasticno popravio pa zared'o sve petice a za dobrobit svog djeteta, meni cijena nije bitna! 

Nego, Druze Ambasadore, upita li ti bogati malog Zoku za Panteliju, kako si mi obecao?" 

"Joj, jesam, jesam ... suti! Pantelija i ona Djuka te njen brat Gojko, k'o bivsi radnici Komiteta, sada su im najveci problem, ne mogu nigdje da ih uklope, a ne smiju im dati otkaz, jer kakvu bi to poruku dali Gradu! Mozda bi se tu nesto i dalo uciniti ali oni odbili da se doskolovavaju a bas i ne ide da se u Komitetu zaposljavaju sto posto nepismeni ljudi. Barem da nauce citati!

Zato su ih ostavili u staroj zgradi Komiteta do rusenja ili renovacije zgrade dok se nesto pametno ne odluci, jer ljudi su nase najvece bogatstvo,  a Gojko se izgleda jos i sam snas'o pa radi u Skoli. Komitet im placa neku crkavicu k'o socijalu!" tuzno zakljuci Stari. 

"E, bas dobro da si mi to rek'o. Ja namjeravam sutra da svratim do skole i raspravim sa Stamenom sto stalno handri Malca! Eto jutros ga opet trehnula lenjirom iz cista mira po uhu!" 

"Sto, jadna po uhu a ne po glavi?" poskoci Stari. 

"Promasila, glavu!" kaze Majka. 

"Stani, stani bolan ne leti ... jel' ga udarila prije Kazablanke ili poslije Kazablanke?" 

"Sta haluciniras Hemfri ... probudi se eto te u Banja Luci!" vice Majka. 

"Ma, znam ... izvini sto se tako umjetnicki izrazavam ... mislim jel' ga udarila prije moje posjete skoli ili poslije, one Kazablanke ... mislim moga razgovora sa njom?" 

"Jotrooos, jutrooos ... a to znaci prije Kazablanke!" kaze Majka. 

"Onda je u redu! Nije zena znala s kim ima posla!"

"U pravu si, ali ja ipak moram otici na jedan razgovor sa njom, narocito sada kada si mi rek'o sve o Panteliji! Moram joj pomoci da je izvucem iz zabluda! Cuj, Direktorica osnovne skole ... moze, Direktorica Gimnazije ... ajd' dobro i to moze, al' Fakulteta ... zar smo na to spali? Ima da je razbucam k'o zvecku!" 

"Zeno, draga rekli smo to je bilo prije Kazablanke! Poslije Kazablanke ... sve se promijenilo!" pijuce Stari. 

"Suti vise ... vidjecemo sutra! Idi na balkon i vidi kakav to auto brekce k'o cirkular za rezanje drva! Bil' to moglo malo tise!?" 

Izlazi Stari na balkon, provlaci se izmedju objesenog vesa, taman da pogladi kosu, zapne rukom za strik od vesa, pa ne pogladi ... samo vikne ka autu parkiranom bas pred nas balkon: "Alo, majstore, dje zapelo, moze li se sta pomoci!?" 

 Kroz jedva do pola otvoren prozor promoli se i nakoso proturi crna rascupana kosa, naravno ispod te kose je bila i glava al' ja sam posao pisati pogresnim redosljedom, spomen'o prvo kosu, pa sad ostalo tako! Na toj glavi dva ogromna zakrvavljena iskolacena oka, dugi nos, ispod brcine linijom usana, uvrnute u spic pa leprsaju slobodno u vazduhu. K'o da je covjek zagriz'o veliki crni masni cesalj za kosu! Mrsava lica! Neobrijan! 

"Otvori prozor malo vise, ne cujem te najbolje!" vice Stari. 

"Ne se moz' da se otvori se vise ... 'vako napravito!" vice glas iz one cupave glave a nekako se, po onom njegovom batrganju i cinilo da ne moze da je uvuce nazad u auto. 

"Stara, jebote ... dosle neke Cige ... izgleda promasile Veseli Brijeg!" sapce Stari nama u trpezariju.

"Men' se cini da prica isto k'o i Micun!" veli Majka a i imalo je osnove za to,  jer  je imala i bolji i glas i bolji sluh od Starog! 

"Da to nije nesto doslo Micunu pa se zagubilo u ovolikom Gradu?" kaze Majka. 

Tek sto to rece, zveknu zvono na vratima! Svi se trgosmo, k'o ne daj boze da vucemo neko zlo na savijeti! 

"Idi ti otvori Malac tebi niko nece nista!" rece Majka.

Ja krenuh, sav ustreptao od straha ka vratima, kad vec u nasem hodniku prepoznah kikot Ingrid i Hadzihafizbegovicke a culo se i sitno Micunovo hijena-cerekanje! Spade i meni kamen ...odnekud ili sa srca ... odakle se to kamenje svima odvaljuje.

Otvorim ... oni me pregaze k'o marvu, neko krajem cipele sutnu i nas spijunski telefon, on jadan samo jednom zveknu! Ja nisam zvekno, jer su me vratima zaljepili za zid hodnika pa sam 'fato vazduh! 

"Sta ovo bi Bogo moj dragi?" cu se Zivadinov glas iz telefona. 

"Burme, burme, burmice!" vriste iz sveg glasa sve troje. 

"Ajd' Stari ulazi u kucu i reci tom govnetu da ugasi taj traktor...ubi me to brektanje!"

"Majstore, sta je ... jesi li se to zaglavio ... ugasi tu limuzinu, nista se ne cujemo!" vice Stari. 

"Ne moz' se 'gasi maluzina, ne se moz' glava nazad! Pomagaj, bratko da se izbavam iz ovaj govan!" gotovo placnim glasom moli brko.

"Izvuci kljuc iz brave, onda!"

"Ne moz' se kljuc ...mrdnit!"

"Pa otvori vrata, onda!"

"Ne moz' se otvoru vrata iznutar, ima neki lokot da se ne da da djeca ispadaju za vrijeme dok traje vozanje! Pomagaj bre, bratko!" 

"Dobro, eto me dole, ti samo skini nogu sa gasa da ne brekece toliko!" vice Stari.

"Sta da skinam, ne cujem te nesto najdobro bratko, ovaj govan bruhti, usi mi razvaljiva,  ma ne mo' da se skidam, molim te ...muskarci smo oba ... moze neki da naleti ... opasno je!"