Friday, January 04, 2013

MARIO:KIGINA KNJIGA



U posljednjih dvadesetak godina knjiga je doživjela ogromne promjene. Na nju se direktno odražavaju transformacije u društvu. Da ne prepoznaš svoju prijateljicu: obučena u šarene korice, potcijenjena bezobrazno niskom cijenom, prevedena u elektronsku formu... gubi godinama stican ugled i poziciju. Prodaje se čak u kioscima kao dodatak novinama?! U tržišno orjentisanom svijetu tretira se kao i bilo koja druga roba. Pitanje je da li će uspjeti da se prilagodi ovom vremenu i povrati nekadašnji pijedestal neupitnog autoriteta, može li se samo atraktivnijim oblikom, bojom i (možda) sadržajem uklopiti u modni trend i pronaći potencijalnog konzumenta.
Ovaj uvod se uopšte ne može primijeniti na Kiginu knjigu. Šarmantna knjiga, kreirana s namjerom da zabavi. Ne može se ni kupiti, dobije se onako prijateljski. Od milja zvan Kiga, inače Dominik, od Bertottijevih, sakupio niz navoda, natuknica, priča, on tvrdi istinitih… u par knjiga, a jednu nazvao IZUZETNO GLUPI AMERIKANCI. Onako opušteno uživate čitajući knjigu pa se vratite na njen naslov. I postavite si par pitanja. Jer činjenicе da ''tri grada u državi New Jersey – Pittsgrove, Alloway i Quinton, plaćaju inspektore za liftove iako ni u jednom od njih nema liftova'' ili kad crnkinjama odbiju članstvo u ’Service group’ u Branfordu, Connecticut, vođa kluba izjavi: ''Mi uopšte nemamo rasni problem u klubu. Samo ne primamo obojene'' ne zvuče ekskluzivno američki. A kad US Army veteran iz Decatura, Alabama ubije drugog veterana Marinca u žestokoj svađi i naduravanju koji rod je važniji u američkoj vojsci ili kada se senator u državi North Caroline dajući intervju ne može sjetiti kojoj stranci pripada jer ga nakon imenovanja politika više mnogo ne interesuje, e, pa to zvuči sasvim poznato, baš balkanski, čini mi se. Pitam se, ko od koga prepisuje? Ili i glupost postaje globalno unificirana?
Zašto je onda Kiga pravio izbor američkih primjera, a ne recimo naših? Pa, Amerika je velika zemlja, a Amerikanci su prvaci svijeta… Pravu istinu ustvari zna samo Kiga. Ali, ne treba ga to pitati, jer on se u Banjaluku i vratio sa američkim pasošem.
(Slušao sam još neke Banjalučane koji se isčuđavaju neskladu stepena razvoja te velike zemlje i intelekta prosječnog građanina. Sjećam se i jedne Sašine priče kad je navratio iz Kentucky-ja).
Priču ‘Lov na medvjeda’ iz navedene knjige sam odabrao jer Kiga nije samo Amerikanac nego i (rođeni) Bosanac.

Mario

****************************

LOV NA MEDVJEDA

Rat u Bosni. Kao i u svakom ratu, prisutan je tu i američki vojni bataljon. A u bataljonu kapetan William Strok, strastveni lovac. Čuje on da u bosanskim plani­nama ima medvjeda i odmah proradi njegova lovačka strast. Hoće čovjek da ide u lov na medvjeda. Razmišljao on tako kraće vrijeme (jedno 7 dana), odluči i ode u Bosansko lovačko društvo. Ispriča im kako je on strastveni lovac, kako bi rado išao u lov na medvjeda i sve tako. Saslušaju ga bosanski lovci, malo se konsultuju između sebe i rekoše:
"Razumijemo mi tebe i tvoju lovačku strast i spremni smo da ti odobrimo dozvolu za lov na medvjeda. Daćemo ti pušku, metke, lovačkog psa i lovačko odi­jelo. Ali, da bi pomogli i tebi, a i sebi, daćemo ti jednog našeg boljeg lovca koji dobro poznaje teren da ti pomogne u lovu. Jedini naš uslov je da sam ništa ne radiš, nego da se konsultuješ s njim i da postupiš onako kako ti on kaže."
Prihvati Amerikanac odmah, dogovore se i već sutradan krene on u lov zajedno sa bosanskim lovcem. Odu duboko u šumu i nađu ogromnog medvjeda.
"Da pucam?" upita Amerikanac.
"Nipošto! Samo se okreni i bježi", reče mu bosanski lovac.
Nije Amerikancu jasno, ali obećao je pa mora poslušati. Okrene se i poče da bježi. Bježe oni, medvjed za njima. Nakon pola kilometra ponovo se Amerikanac obrati bosanskom lovcu:
"Ma čovječe imam pušku. Da stanem i ubijem životinju?"
"Ne! Nipošto. Okreni se i bježi", reče mu bosanski lovac.
Bježe oni tako, medvjed stalno u stopu za njima. Još dva, tri puta Amerikanac upita šta da rade i dobi uvijek isti odgovor. Nezadovoljan, razmišlja on zašto da sluša tog glupaka, stane, okrene se, nanišani i jednim metkom ubije medvjeda.
Pa se onda isprsi, podiže nos i ponosno reče:
"Eto što smo ti mi Amerikanci pametni. I dobri lovci. Jedan metak i medvjed gotov. Što da ja slušam tebe, glupog Bosanca."
"Istina! Pametan si ti. Ali sada ti vuci ovu međedinu tri kilometra do auta, maj­mune jedan", objasni mu svoju mudrost "glupi" Bosanac.

1 comment:

  1. Ponekad sam ubjedjen d ace knjiga definitivno nestati, ali ne zeleci da se to dogodi trazim nacine da joj se produzi zivot. Knjige ce se I dalje citati bar one koje su u bibliotekama ili privatnim ili sluzbenim. Kad vidis knjigu na polici kako izgleda odmah osjetis da se mora procitati. Elektronske knjige nemaju miris proteklog vremena od objavljivanja.
    Dobra je Kigina anegdota.
    Mil.

    ReplyDelete