Otišao je sinonim Jugoslavije

Plakati za Marijanom Benešom znači vratiti mu, bar na simboličan način, makar i jednom suzom, onu ljubav kojom je on tako izdašno obasipao sve, ama baš sve ljude

 Znalo se već duže da legenda jugoslavenskog boksa Marijan Beneš, već potpuno narušenog zdravlja, boksuje posljednji meč na svom, ovog puta ne bokserskom, nego životnom putu. I znalo se da je u tom meču iz runde u rundu sve slabiji. U posljednju rundu tog meča protiv smrti, protivnika kojeg još niko nije pobijedio, ušao je potpuno inferioran. Ipak, taj fajter nad fajterima nije se predavao, borio se, borio sve do samog kraja. A onda se, 4. septembra 2018. godine, oglasio posljednji udarac o gong: umro je Marijan Beneš. Benešov voljeni grad Banja Luka je najprije zanijemio, a onda je gradom na obalama Vrbasa zavladala tuga. Tuga za čovjekom koji je bio brend ovog grada i kojeg nisu mogli zasjeniti ni nosioci zlatnog olimpijskog odličja, njih osmorica, koliko ih je iznjedrio ovaj grad sporta. Bilo je dovoljno Ta tuga za Benešom prenijela se u sve krajeve bivše nam domovine Jugoslavije, koju je Beneš neizmjerno volio, a i ona ništa manje njega. I Evropom, a i izvan nje, brzo se pronijela vijest o smrti Beneša. Pri tome nije trebalo pomenuti da se radi o bokseru Marijanu Benešu. Reći samo Marijan Beneš, bilo je dovoljno. Jer, kada se kaže Marijan Beneš, asocijacija je boks i obratno - kada se kaže boks, asocijacija je Marijan Beneš. Baš tako, Beneš i boks bili su kao pupčanom vrpcom spojeni. Tih nekoliko dana, od kada je Beneš umro pa do dana kada je sahranjen, bezbroj puta su se prepričavali uspjesi koje je postigao: 272 pobjede (većina nokautom) u ukupno 299 mečeva, 32 pobjede (21 nokautom) u ukupno 39 mečeva u profesionalnom boksu, mnogobrojne titule prvaka Jugoslavije, te kruna svega - titula prvaka Evrope u amaterskom, a potom i u profesionalnom boksu. Ovu posljednju titulu, da podsjetimo, osvojio je u njegovoj Banjoj Luci 1979. godine. Po ko zna koji put rečeno je ovih dana: na jugoslavenskom nebu samo je jedna zvijezda sjajnija od Benešove - zvijezda neponovljivog Mate Parlova.


A na sam dan sahrane, 7. septembra, medijski prostor, prije svega Bosne i Hercegovine i država nastalih raspadom Jugoslavije, prosto je bio preplavljen tekstovima o sahrani Marijana Beneša. To je potpuno razumljivo, jer toga dana nije sahranjivan bilo ko, nego neko. Ali, ne neko ko je to postao samo sticajem sretnih okolnosti. Tog dana sahranjivan je neko s velikim N. Tu titulu Neko više nego iko zaslužio je Marijan - svojim nespornim talentom, bespoštednim treninzima (neki kažu da ih čovjek nije imao hrabrosti ni gledati), borbenošću u ringu i, iznad svega, svojom skromnošću i plemenitošću u ringu (mada je bio nokauter), a napose van njega. Marijan će ostati neko s velikim N sve dok je svijeta i vijeka. Mnogi pišu da je prilikom komemoracije i sahrane bilo mnogo suza. Plakali su, kažu, Banjolučani, a i oni koji su u Banju Luku došli na Marijanov posljednji ispraćaj. Plakali smo i mi koji tog dana nismo bili u Banjoj Luci. Plakali smo, možda i ponajviše, mi koje je nesretni rat rasuo diljem svijeta. A plakati za takvim čovjekom kakav je bio Marijan Beneš nije nikakva slabost. Za takvim čovjekom plakati znači vratiti mu, bar na simboličan način, makar i jednom suzom, onu ljubav kojom je on tako izdašno obasipao sve, ama baš sve ljude - bez obzira na “boju dresa”. S petokrakom naravno Međutim, plakalo se istovremeno i za vremenom kada je “boja dresa” bila samo jedna, odozgo idući: plava (kao nebo), bijela (kao čista duša) i crvena (kao krv partizanska). S petokrakom naravno. A za tim vremenom i za tom bojom dresa vječito je patio, možda ponajviše, Marijan. I nije to htio kriti. Naprotiv, javno je to ispoljavao. On je bio sinonim i tog vremena i te boje dresa. Zato veliko hvala organizatoru komemoracije i sahrane što je on na posljednji počinak ispraćen njemu (a bogme i nama mnogima) dragom himnom “Hej Slaveni” i s njemu (a bogme i nama mnogima) dragom trobojnicom, odozgo idući: plavo-bijelo-crvenom. S petokrakom, naravno. Počivaj u miru, šampione. Ali znaj, smrt te nije nokautirala - tvoj posljednji meč izgubio si na poene.