Prije par nedjelja imao sam priliku da procitam dva romana o kojima vam sada zelim nesto reci. Spisateljica romana je Ljiljana Pirolic za koju sam cuo prije desetak godina, kada sam na web stranici Deutsche Welle procitao njenu lijepu - pitku reportazu o Bosni. Zapazio sam tada i prezime Pirolic koje me podsjetilo na Ognjenku, moju dobru drugaricu iz gimnazijskih dana, sa kojom sam, nakon proslave desetgodisnjice mature, izgubio svaku vezu. Ne budem tada lijen, javim se redakciji Deutsche Welle, objasnim razloge javljanja i zamolim ih za informacije o Ljiljani Pirolic. Oni me povezu sa Ljiljanom a ona, nakon par dana, sa Ognjenkom. Doznam tada da je Ljiljana, dugogodisnja novinarka Radio Sarajeva, udova Ognjenkinog brata Zorana Pirolica, inace nekada poznatog BiH novinara. Od tada Ognjenka i ja nastavljamo nase lijepo druzenje i prijateljstvo kao da nas daljine ne razdvajaju, srecemo se povremeno u Banjaluci ili Sarajevu, dopisujemo, pisemo jedno drugom o raznim temama, povjeravamo se, onako kako se to radi sa najboljim prijateljima.
Nedavno, prije i nakon koncerta Ive Pogorelica u Sarajevu, Biljana i ja se nadjemo sa Ognjenkom i njenom, kako mi to kazemo - zaovom (valjda nisam lupio - porodicni odnosi mi nikada nisu bili jaca strana) Ljiljanom. Podsjetimo se na nas kontakt od prije desetak godina i Ljiljana tada, nekako skromno, kao sa stidom rece da je pocela pisati knjige, romane. Da je to zabavlja, da je cak i neke nagrade za njih dobila. Zadnjih godina kod nas su mnogi naprasno postali "pisci". Neke od knjiga novokomponovanih pisaca i procitao Vecinom bio razocaran jer sam protracio svoje vrijeme. U momentu, da odagnam negativne misli, rekoh sebi, Ljiljana je vec dobar i priznat novinar, dakle nije on jedan od novopecenih umisljenih pisaca, od kojih su neki objavili vise knjiga nego sto su procitali!
Vec sutradan kupih sve tri knjige koje je Ljiljana objavila: zanimljivu zbirku prica "Pas koji je volio Sarajevo" u kojoj se kroz sudbine glavnih licnosti - sarajevskih pasa lutalica, opisuje okrutni ali i njezni zivot sarajevskih ulica.
Dva romana, Kasino Sarajevo i rekonstrukcija, sam nedavno procitao u jednom dahu. Zbog razocarenja koje sam prethodno imao sa citanjem knjiga ljudi koje poznajem i Ljiljanine knjige sam poceo citati u strahu da cu ponovo biti razocarani. Medjutim, svakom novom procitanom stranicom moj strah je sve vise nestajao i stoga me svaka nova stranica cinila zadovoljnijim i sretnijim - i zbog poznanstva sa piscem i zbog zaista dobro napisane knjige.
Sa svim tim zebnjama i predrasudama sam, sam otpoceo i citanje prvog Ljiljaninog romana " Casino Sarajevo". Vec u startu roman me privukao - vezao za sebe. Dobar zaplet, snazni likovi, aroma Sarajeva, grada u tranziciji, grada koji je prezivio rat i dugogodisnju opsadu, posljedice rata koje su iza sebe ostavili nove moralne i sve druge vrijednosti, nove ljude, novu odnose... Sudbina glavnog lika i sve ono sto se dogadjalo s njim i oko njega drzala je moju paznju prve do poslednje stranice. Sta drugo ocekivati od romana!?
Ohrabren i znatizeljan, otpoceo sam citanje i drugog romana " rekonstrukcija". Ovog puta glavna licnost je djevojka sa sarajevskog asfalta. Sada sam pisca i njen stil vec poznavao. Ovaj me roman, valjda i zato sto sam bio potpuno opusten i neopterecen potpuno uvukao u sebe. Procitao sam ga za dva dana i jednu noc. Sjetite se kakav je to osjecaj kad ti citanje knjige ne da da odes spavati! Ova mi je Ljiljanina knjiga to uradila!
Oba romana su 2010. i 2016. su nagradjeni na konkursima Fondacije za izdavastvo BiH. Da ne duljim, preporucujem vam da procitate romane Ljiljane Pirolic, jer cete se zabaviti kao sto sam se i ja zabavio citajuci ih.
Ne znam da li se kjnjige Ljiljane Pirolic mogu kupiti u Banjaluci ali vam preporucam da se potrudite i dodjete do njih. Uzivacete!
***********
No comments:
Post a Comment