Most Radija Slobodna Evropa: Kako je biti Srbin u Hrvatskoj i Hrvat u Srbiji

O položaju Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji sa novinarom Omerom Karabegom razgovarali su Boris Milošević (predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj) i Tomislav Žigmanov (predsjednik Demokratske zajednice Hrvata u Vojvodini).

Omer KARABEG: Koliko danas ima Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji i koliko ih je bilo u bivšoj Jugoslaviji?

Boris MILOŠEVIĆ: Koliko točno danas ima Srba u Hrvatskoj jako je teško reći s obzirom da je zadnji, službeni popis stanovništva bio 2011. i s obzirom da otkad je Hrvatska ušla u EU imamo veliki val iseljavanja. Ali službena brojka je negdje oko 196.000 što je za nekih 400.000 manje nego što ih je bilo 1991, kad je u Hrvatskoj bilo 600.000 Srba.

Tomislav ŽIGMANOV: Prema podacima popisa pučanstva iz 2011. u Srbiji ima 57.900 građana koji su se izjasnili kao Hrvati, a prije 50 godina, 1961, bilo ih je 186.000. Više od dvije trećine Hrvata nestalo je iz Srbije u posljednjih 50 godina pri čemu Srbija nije bila izravno uključena u rat, niti su se na njenom teritoriju odvijale ratne operacije. To je posljedica asimilatorske politike i činjenice da su Hrvati u Srbiji 1990-ih godina bili izloženi etnički motiviranom nasilju s elementima etničkog čišćenja.

KARABEG: Da li su Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji ravnopravni građani?

MILOŠEVIĆ: Prema ustavu i zakonima Srbi imaju zagarantirana prava kao i Hrvati, ali u praksi vrlo često osjete da su predmet ili diskriminacije ili stigmatizacije. Uzmimo primjerice zapošljavanje u državnoj službi. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina propisuje proporcionalnu zastupljenost. To znači da bi 4,36 posto Srba trebalo biti zaposleno u državnoj službi, a zaposleno ih je duplo manje - svega 2,1 posto.

ŽIGMANOV: Hrvati u Srbiji su isključeni iz svih procesa donošenja odluka. Nismo zastupljeni ni u jednom dijelu odlučivanja na nacionalnoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini vlasti. U Hrvatskoj je to sretnije riješeno kroz institut zajamčenih mandata, pa predstavnici manjina imaju pravo da po principu pozitivne diskriminacije sudjeluju u vlasti. Hrvati u Srbiji to nemaju. U Subotici, gdje je naše političko i svako drugo sjedište, od 203 imenovane i izabrane osobe u lokalnim strukturama vlasti samo tri su predstavnici hrvatske političke stranke.

KARABEG: Da Ii su Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji izloženi pritiscima. Da li se osećaju nesigurno?

MILOŠEVIĆ : Definitivno. Imamo periode kad se stvori atmosfera u društvu da je govor mržnje dozvoljen, kad postaje normalno uzvikivanje Ubij Srbina, kad na takve grafite više nitko ne reagira, pa se onda ide stepenicu više i dolazi do fizičkog nasilja. Naravno, na položaj manjina najviše utječe stav vlasti prema manjinama. U jednom trenutku se činilo da će pristupanje Hrvatske EU učiniti društvo demokratski zrelijim, da će institucije ojačati - međutim, nakon ulaska u EU institucije su nam počele slabiti, ojačala je desnica i sve je glasniji govor protiv srpske zajednice.

KARABEG: Kako Hrvati reaguju na grafite poput onog "Ubij Hrvata da Šiptar nema brata" koji se nedavno pojavio u Novom Sadu, a kako reaguje vlast?

ŽIGMANOV: I Hrvati u Srbiji osjećaju nesigurnost. Marketinška agencija Faktor plus proljetos je objavila rezultate istraživanja o omraženosti pojedinih naroda Srbiji. Hrvati su, nažalost, po toj anketi ispali najomraženiji. Više od 50 posto građana Srbije misli o Hrvatima izuzetno negativno. U takvom društvenom ambijentu, u takvoj atmosferi Hrvati se boje očitovati svoj identitet i nisu spremni sudjelovati u borbi za manjinska prava. Što reći kad se pojave grafiti Ubij Hrvata da Šiptar nema brata, kad na nogometnim utakmicama to isto u horu uzvikuje nekoliko desetina tisuća ljudi, kad se na društvenim mrežama na taj način govori o Hrvatima, kad predsjednik jedne političke partije i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj kaže da će intenzivirati činjenje ratnih zločina i počeće od mene i gospodina Nenada Čanka. A vlast sve to prešućuje.

KARABEG Koliko teške reči i uvrede koje razmenjuju Beograd i Zagreb utiču na položaj Srba u Hrvatskoj? Da li one još više pogoršavaju njihov položaj?

MILOŠEVIĆ: Naravno da poruke koje nimalo nisu prijateljske dižu tenziju u javnosti. Ti loši odnosi prelamaju se preko leđa manjina. Gledano iz ovdašnje perspektive nevjerojatno je kako se lako u hrvatskoj javnosti stvara mobilizacija oko bilo čega što dolazi iz Srbije. Ne mogu, međutim, reći da nije bilo i dobrih stvari.

KARABEG: Čini se da se razmena teških reči između Beograda i Zagreba pre svega vodi zbog domaće javnosti - da bi se u predizbornim vremenima dobili glasovi. Pri tome ni rukovodstvo Srbije, ni rukovodstvo Hrvatske ne vode računa koliko to ugrožava njihove manjine u susednoj državi?

ŽIGMANOV : Sigurno je, i tu ste u pravu, da unutarnjepolitički motivi generiraju jače i diplomatski problematičnije poruke. Pri čemu treba reći da se predstavnici vlasti u Beogradu neuporedivo češće i radikalnije tim služe. Predstavnici vlasti u Hrvatskoj rjeđe posežu za tumačenjem događaja, procesa i stavova u Srbiji. Takve poruke uglavnom dolaze sa margine političke scene i sa desnog medijskoga prostora.

(Radio Slobodna Evropa)