Iako vec skoro trideset godina zivimo hiljadana klometara udaljeni, Bato u Australiji - ja u Kanadi, Bato je i dalje moj sugradjanin koga se rado sjecam jos iz davnih dana Braca Pavlic skole, Gimnazije, sala Cajaveca i Doma kulture, parka, korza...
Prije petnaestak godina sam ga zapazio na jednoj od banjaluckih web stranica, na kojoj je pokazao da zna vrlo zanimljivo i duhovito pisati. Vrlo brzo je oko sebe okupio veliku grupu onih kojima su se njegova sjecanja pretocena u duhovite price veoma svidjeli. Tada smo razmijenili nekoliko emailova, prisjetili se nekih zajednickih dogadjaja, zajednickih prijatelja...Nakon toga, godinama zatisje. Svako se svojim brigama i zivotom zabavio. Bato se prestao pojavljivati u internet javnosti.
I onda, iznenada, email. Javlja mi se Bato Bodnaruk i kaze da mu se svidja moj rad u Parkicu! Na moje pitanje zasto vise ne pise, kaze, "...dosadilo mi je da pisem za Narod, pa ne pisem. Radim za Pare, Novce... Skont'o sam da slikam, pa slikam...ja to zovem crtanjem---posto nemam skole, jer nisam zavrsio Akademiju. No , ja sam..."faciniran" Tobom, tvojim divnim radom. Ponekad nesto i procitam, kad uhvatim vremena. I sve mi je uvijek na mjestu. Veliki ulozeni rad! Ili , bolje trud, ili bolje ljubav...Jos jednom, ponosim se Tvojim radom, srecan sam da nas ima jos mnogo sto slicno mislimo, siguran sam vec dvadeset godina da je nasa bitka zauvjjek izgubljena."
Ernest Hemingway
Boats
I prije par dana, evo Bate opet. Cestita mi (zeza me) novog Premijera Kanade i kaze, "...Iz donjeg priloga vidis da sam usao u najuzi izbor kao "artist" i to u najprestizniju Queensland Galeriju GOMA ..."
Moram reci da sam i ja najiskrenije "faciniran" radovima mog druga sa banjaluckog asfalta. Nikada ni pomislio ne bih da se iza onog Bate koga se sjecam, koji bio jedan od nas, istina nesto drugaciji, ali nekako slicno kao sto smo svi mi bili i drugaciji, da se iza njega krije toliki talenat i za pisanje i slikanje, i da taj talenat u ovakvo obliku, u ovim godinama ispliva na povrsinu. Znao sam da Bato odlicno crta, da je kao student zaradjivao crtajuci novogodisnje cestitke, turiste na moru ... ali da on u sebi nosi umjernika ciju bih sliku vrlo rado svakodnevno gledao na zidu u moj stanu - to nisam znao...
Ja sam jednostavno totalno "faciniran"!
Uostalom, sami procijenite da li ja pretjerujem!
Ja sam jednostavno totalno "faciniran"!
Uostalom, sami procijenite da li ja pretjerujem!
Razmisljam i o nasoj Banjaluci. Ne ovoj danasnjoj. O onoj nekadasnjoj Banjaluci koju mi, nostalgicni kakvi jesmo, danas vidimo samo u ruzicastim bojama. Razmisljam, koliko ta nasa Banjaluka nije pruzala sansu svojim sugradjanima jer, u toj nasoj Banjaluci, onoj koju volimo i slavimo, Bato i mnoge druge Bate, nikada nisu dobili sansu da se iz talentovanog crtaca razviju u umjetnike cija djela bi bila cijenjena u BiH, Jugoslaviji. Tu sansu je Bato Bodnaruk dobio u Australiji kao sto su mnoge druge banjalucke Bate svoje sanse dobili tek nakon sto su otisli iz nased lijepog i dragog grada. Da su ostali u Banjaluci ne bi postali poznati van granica raje, komsiluka, granica samog grada. Za tu nasu Banjaluku bilo je dovoljno nekoliko umjetnika kojima, budimo iskreni, cilj nije bio da se neko mladji, talentovaniji ugura u njihove povlastene redove...Mislim da se to zove provincijski mentalitet i da je i on bio jedna od karakteristika naseg grada. Uostalom, nije li i ovo sto sam rekao: "Nikada ni pomislio ne bih da se iza onog Bate krije toliki talenat..." dokaz tog naseg, banjaluckog, priznajem i mog, provincijalizma. Ali, nije to tema o kojoj danas zelim pricati. Bato Bodnaruk i njegova australska prica me ponukala da razmisljam i o tome.
Lady in red
P.S. "Faciniran" je izraz iz Batine anegdote:
" Adem Chejvan u Ibzenovoj Nori (banjalucko Pozoriste), ja mislio, on se zajeb'o a on tri puta ponovio...Faciniran!
O, jest me bilo stid a jos u prvom redu, izmedju Mame i Tate...
Ovi moji nisu reagovali. A ni Raja!
Ni Rezija!? Jebooo Te!
Jebajiga, taki Narod.
Dobrocudan, sve dok se ne pobije a onda, naravno ...Jebajiga!"
Bogart
Lady in hat
Mother
Night out
Portrait
Sv. Nikola
Vino 1
Voljela sam citati Batine clanke o sjecanjima i bila sam zadivnljena talentom pisanja i sjecanjima ...... Prestala sam posjecivati stranicu na kojoj je to objavljivao .... Sve sto radi , vidimo da lijepo radi a to pokazuju slike koje smo imali priliku sada vidjeti ....... Bravo !
ReplyDeletePredrag i Bato, par exellance urbani banjalucani. Hvala Predragu za pisanije u Parkicu, a Bati za pisanje na Kajaku i slikanje, koje prvi put vidimo. Slike su lijepe i imaju "ono nesto".
ReplyDeletePozdrav i mozeli mi ko poslat kontakt na Batu Podnaruka sa kojim sam radio a i druzio se. Neki telefon ili e mail. Hvala
ReplyDeleteSvaka ti je priča za zapamtiti drug moj , svaka cast
ReplyDeleteVeliki pozdrav za Batana i Batu
ReplyDeleteBravo Bato! Jedan je ujak��
ReplyDelete