Pandemija korone je potpuno promijenila nase zivote. Svi se nadamo privremeno, jer ovo kako sada zivimo je, najblaze receno, veoma cudno.
Nasi unuci Amelija i Luka su prije tri nedjelje posli u skolu. Cuvajuci se od korone, od tada ih nismo vidjeli. Kontakt s njima je bio preko Vibera, kao da zivimo hiljadama kilometara udaljeni jedni od drugih. Biljana bi jednom nedjeljno nakuhala razna jela i poslastice koje djeca vole, ja bih to, dok su djeca u skoli, odvezao do njihove kuce, otkljucao vrata ostavljajuci ceker sa hranom pored njih.
I povlacio se brze - bolje, kao da neko od nas, gluvo bilo, ima kugu.
Sve je to veoma cudno, ali bolje i tako nego da se neko razboli...
Juce smo se prvi put u zivo vidjeli sa unucima i Jelenom. Dogovorili susret u parku na samom jezeru u blizini njihove kuce. Dogovorili da svi nosimo maske da se ne grlimo, ljubimo... Sve cudno strano...
Ali, bolje i tako nego nikako ili da ...
U tom parku njih dvoje imaja stabla koja prepoznaju i vec sa parkinga trce prema njima. Dok mi stignemo, oni su vec u krosnjama na stablima...
Uostalo, koliko je sve to pod maskama strano i cudno potvrdjuju i slike!
Ali...proci ce i korona!
No comments:
Post a Comment