Trcali na prozore
da vide kakvo je to cudo! Zaboravili na Mercedes 770K, skoro nov, sto je i
logicno, jer nas narod pamti vrlo dobro sto je bilo prije sto godina ali ono
sto se jucer desilo ... to se preko noci zaboravi! Valjda nema u glavi dovoljno
mjesta za memorisanje novih dogadjaja? Ljudima definitivno treba nasaditi vece
glave kako bi pamtili vise, jer ovako zivjeti bez kontakta sa sadasnjoscu,
ispada da se zivi samo od ... proslosti!
Merdzo obidje
jedan pa jos jedan krug po nasem prasnjavom dvoristu a onda naglo zakoci uz
grebanje guma po soderu, uz oblak prasine ... stade k'o okopan!
Samo sto se sleze prvi oblak prasine, izleti iz auta Hadzihafizbegovicka a kako se djipnula rasirenih nogu iz auta, tako joj se suknja zakaci za onaj halter na carapama i ostade tako! Bljeska bijela butina al' ona nista! K'o da nije njena noga! Zene utjeruju muzeve u kuce, ko biva da ne gledaju!
"Trubni Micune jos koji put da nam Kuma Zora izadje na balkon pa da ona prva vidi cudo koje sam dovela u Banjaluku, da i ona shvati da ja nisam drvo bez korijena, da vidi moje divne hranitelje i odgojitelje!"
Majka, sva mrzovoljna izleti na nas balkon! A i dje ne bi bila mrzovoljna ... skoro do jutra se sjedilo u dvoristu uz vatru! Nagutala se jadna i dima a i ostalog svega, pa joj se ucini da bi svaki cas mogla i povratiti! Sve gleda oko sebe ima li kakav lavor ili serpa u blizini, na podu a kako lavora ni serpe ne bi, primace se ona blize ogradi balkona a bogami i nasloni na odradu ... u slucaju da provali kljuc iz zeludca pa ako zatreba nek' izleti sve preko ograde!
"Jesi li ti
normalna Hadzihafizbegovicka draga, sta ste legli na to bibikalo pa bibicete
k'o suludi, subota je, jeboga ti!"
Samo je toliko uspjela reci u prvom navratu!
Na balkon izas'o i Stari pa se i on cudi!
"Prvo se kaze
Kumo i Kume, Dobro jutro Miholjdane, pa se onda kaze Subota je, pa se onda kaze
Vjencanje je! Duplo Vjencanje!
Vidi ovamo, samo
pazljivo gledaj, Ti koja sve na ovom Svijetu znas bolje od svih nas, evo i moje
Familije izlazi iz auta! Ima i Hadzihafizbegovicka svoje! Dovela ih ... u inat
Tebi, bas Tebi ... da i Ti vidis ko je Hadzihafizbegovicka! Nek se vidi i zna
ko je Raja a ko su Begovi!" onda se
okrenu ka automobilu a ona suknja joj jos uvijek otkriva bijelu butinu, amam
skoro do one stvari! Misli se na haltere, normalno! Dobro samo jedna noga,
druga nije!
Zatim, ljubazno rece nekome unutra: "Ajd izadjite, da upoznate moje Kumove, ajte, ajte ... mili moji!" A sva se jadna zajapurila u licu!
Majka, nista ne govori ... kako joj se neka kiselina skupila u ustima, samo joj diskretno prstom pokazuje na halter i podignutu suknju, ali ona nista ne konta, nego samo vice: "Prijeti ti Kumo, samo prijeti i masi tim tvojim poganim prstom, nikog se ja vise ne bojim!"
Iz auta prvo
iskoci Hanumica obucena u svecane dimije i skoro nov braon muski sako! Malo
poguzvan doduse, i dva - tri broja ... veci! Izgleda da to tako i treba? Na
glavi joj ona ista bijela marama, a bordo zimska marama preko nje! Kako jadna
zena ugleda onu sramnu bijelu butinu i one sprave sto umjesto strumpandli kod
kriscanki drze zenske carape, samo se naglo okrenu ka Hadzihafizbegovicki, pa
cuvajuci konspirativnost, valjda da posmatraci ne provale sta prica, natakari
obe marame skoro preko samih ociju i u isto vrijeme rece: "Men' se cini da
ti je nesto iz gaca "uscinilo" suknju!"
Hadzihafizbegovicka poskoci iz raskoracnog stava u stav "mirno" te se tako naglo i okrenu ka kabini Merdze, k'o biva malo postidjena tu gdje niko ne vidi ... popravi svoju suknju!
Iz auta izlazi i Hadzija Hasan!
Bio je vidno uznemiren i iznerviran, ponajvise Micunovom losom voznjom, a i jos kad mu fes trehnu o krov auta i pade s glave u prasinu ... skoro da popizdi! Marn'o bi nekoga stapom, al' se stap zaglavio u Merdzi!
"Samo da
svoju Familiju smjestim u svoj stan i eto mene i Micuna kod vas na daljnji
dogovor! Pristavljaj kafu!" rece kad se malo presabrala
Hadzihafizbegovicka!
"Stani, stani ... stani, nemojte se vi penjati gore, neka Hadzija Hasan i Hanumica dolete kod mene na kahvu, a ti i Micun, tusiranje, dotjerivanje oblacenje i to! Dan je pun obaveza!" rece Majka.
Hadzihafizbegovicka smijeskom odobri tu radnju kao logicnu! Svakome bi se to tako i ucinilo, ali ... jebote odjednom ... vrisnu jadna Hadzihafizbegovicka:" Kako ti Kumo znas imena mojih milih i najdrazih!?"
"Ma ne znam, sta ti je ... samo lupam! Od Tarabica valjda doletilo, moze biti! Znas kako oni kazu: "tako mi kazato!" Eto!" kaze Majka.
Hadzija Hasan, otrese prasinu sa fesa i natakari fes ponovo na glavu! Izvuce i stap iz Merdze te rece: "E, moja Hadzihafizbegovicka, Hadzihafizbegovicka, da nisi nekad bila tako draga srcu mom, ja Hasan, nikad nogom ne bih stupio medju ove tvoje hajvane! I jos mi fes sleti sa glavuse ... nevalja to, nevalja nikako! Los znak ... dibidus!" rece skoro bijesno, istina kroz zube, pa se nije culo daleko! Ljudi kazu, dobro da se nije culo daleko, valjda zbog uroka!?
Hadzihafizbegovicka
rukom pokazuje da se Hadzija malo smiri i da rukama ne mlatara i pokazuje kako
mu je ona srcu draga bila! I da ne gestikulira, jer gestikulacija, rukom lijevo
ili desni, i jos gore, rukom gore ili dole ... ljude povuce na svakakva
razmisljanja! A ljudi ko ljudi sve ... nacelno, stoka! Misle samo o seksu i
onom ostalom u tom seksu ... il' bi to mozda moglo biti ... isto!?
Sad bas ni sam ne znam tacno! Trabici kazu : 'Jednom ce ti se samo kas'ti!"
"Hasane,
jarane jel' to u tebe novi
"Ajme, ljudi moji
... Hasan nakalufio novi
Ajte, ajte u kucu,
prijatelji moji ... Hasane i Hanumice! Sa'ce i KaHva!
Ti Hadzihafizbegovicka i ti Micune ne ulazite mi u kucu dok se zvanicno ne registrujete u Opstini! Takav je obicaj i u Muslimana i u onih drugih Slavena!"
"Znam ja nase
obicaje, ne moras mi ti to Kumo podvlaciti! Vala mi je i te vase vlaske
mudrosti preko glave!" rece ljuto Hadzihafizbegovicka. Tako to i slaga!
"Micune, sve
znam ... samo jedno ne znam ... kako ona stara krava zna Hadziju Hasana i
Hanumicu, i njegov novi
"Molim!?"
"Sta molis! Lijepo te pitam, pa mi lijepo i odgovori!"
Micun, k'o Micun,
nije mario za kojekakve zenske misli i pricu, narocito ne one od
Hadzihafizbegovicke! Ona je tako dobra, da se tu sve moze tolerisati! Imao je i
onu teoriju: "muskarcu zena treba , kad zatreba ... inace je sve
danguba!"
"Zna Kuma za
Hadziju Hasana i Hanumicu, Micune!?" trese se Hadzihafizbegovicka!
"Kako!?"
"Aaaa, pa zna ... kako zna, ima one Tarabice na kredencu! Tu ti je sve receno!"
"Udji Hanumice, udji i moju kucu, sta si se stisla, nisu ni Vlasi pascad kako ucite!" klanja se Majka staroj Hanumici.
"Da snimim kaljace, ponjela sam ja nazuvke!?" upita uctivo i tiho Hanumica.
"Snimaj sta
hoces i nazuvaj sta hoces, Hanumice, kod nas je linoleum, nit' se guzva, nit'
povlaci kojekakve mirise! Znaci mozes i u carapama!" rece Majka i uhvati
Hanumicu da joj pomogne da udje u savremen stan, ili ne daj boze da se poklizne
na nas linoleum!
"Sjedi ti Hanumice ovdje na ovaj kauc, cuj kakav kauc, sta serem i ja, na ... ovu siroku seciju, kraj ovih dobrih ljudi sto sute, a ti Hasane, ti sjedi na celo stola dje inace moj Stari sjedi ... pa da se upoznamo!
I skini taj fes, eto ti se celo orosilo! Odmori malo!"
"Pravo velis
Zoro!"
Hasan skinu fes!
"O joooj, jesi ti dragi moj Hasane izgubio dlaka na toj tvojoj glavi!" zavapi Hanumica pa se onako prenerazena, rukom uhvati za usta.
"Evo i kahva,
i kocka secera! Svakom!
Plus, ima cijela kutija tih kocaka, u spajizu! Al' sad da ja ne iznosim sve, ako bas ne treba!" ljubazno rece Majka.
Hanumica popravi svoje marame na glavi, ne do Bog da naleti kakvo musko sa strane, pa je vidi takvu ... nerazvezanu. Sreca, samim tim ... pokri i onaj veliki nos!
"Eto, pa kako
ste putovali od Aginog Sela do Banjeluke!?" upita Majka tek da zapocne
bilo kakav razgovor.
"Bolje ne
pitaj, onaj hajvan Micun izgleda mi ne zna sofirati sa hautom? Nagut'o sam se
straha vise nego pod Staljingradom!" rece Hadzija Hasan ... pa otpuhnu.
"Ja jadna
nisam oci otvarala, pa ti sada nejmam sta ni reci ... osim da mi je dusa u nosu
i ta bi mi kahva bas bila k'o melem na ranu! Da sam znala da nemas lokuma,
ponjela bi ja svoje rahatluke, od kuce! Al' na ove dusevne rane mozda mogne
pomoci i ta tvoja kocka secera ... ako kahva nije ona bas najtanja!?" rece
Hanumica.
"Cuj u mene
tanka kahva ... pa macak more kolo voditi po kajmaku, kad ja kahvu zakuvam! Ne
pravim ja naljevuse!"
"Ajd' da vidimo i to cudo! Da znas nikad se mi ne bi uputili na 'vaki velik' put, da nam se ne udaje ova nasa Hadzihafizbegovicka! Godinama smo se starali o njoj, haman podigli je na noge, sto 'no kazu, pa je i red da je ne odbijemo! Ovaj moj Hasan, bas joj bio posvecen, vas cijeli dan i po svu noc!" rece Hanumica.
"Oj, oj, ojoj
... ocekaj malo gospaja ... koja vasa Hadzihafizbegovicka? Ona je nasa!"
drznu se stari Kocic.
"Ko si ti jadan?
Ko su ti bolan Zoro ovi jadni ljudi!?" upita uctivo Hadzija Hasan.
"Ma ko je
tebi jadan ... magarce stari!?" vrisnu isto stari Kocic.
"De ne benavi Kocicu, tako se to samo kaze, k'o neka stilska figura al' je u osnovi vrlo pozitivno i dobronamjerno!" upetlja se Majka u nesporazum.
"E sad, da me svi jebete, ako znam sta si sad' rekla!" prostenja stari Kocic.
"Ko je ko, ljudi moji ... to sam htjela da vam objasnim ali nikako da dodjem do rijeci! Gledaj, vamo ... ovaj brko je Hadzihafizbegovickin Otac a ova do njega bez brkova je Hadzihafizbegovickina Majka i Hadzihzfizbegovicka se ne zove Hadzihafizbegovicka, evo i Rodni list, ovaj Krstenica ... pogledajte, njoj je ime Jovana! Djete se izgubilo sa ovcama, vi nasli dijete ... pohapali ovce, podigli je i eto, sad ste i vi i oni na neki nacin njeni Roditelji!" rece Majka.
"Cekaj, cekaj
malo prijateljice Zoro ... nismo ni mi veslo sisali, kako je ona Jovana kad je
ona mladja sto si neki dan dovukla sa planine u nasu kucu, Jovana?" ljutnu
se Hasan.
"Lako, brate
Hasane, Hadzihafizbegovicka je Jovana Prva a ona mladja sto si upozn'o je
Jovana Druga! Kontas li!?"
"Kontam, onu
stvar, da se sad ne izrazajem! Daj da vidim taj papir, ovaj tu Ukrstenicu!"
ne da se zbuniti Hadzija Hasan a ne da ni da mu se laje na familiju!
Vrti krstenicu i
sjedne i s druge strane, pa okrece dalje, ali trece strane nigdje nema na
papiru! Imam, mislim matematicki, ali se u krstenici ne racuna posto je papir
... tanak!
"Vidim
cirilicom je zamaskirato, ali ni ja nisam od jucer! Znam i ja malo
cirilicu!" rece samouvjereno.
"Normalno da
znas, mog'o si i ti nesto pametno nauciti u ruskom zarobljenistvu!" rece
Majka isto tako ... samouvjereno!
" I da vidimo
dje pise Jovana Prva? Pise Jovana Kocic ... procita slovo po slovo na glas, ali
nidje ne pise Jovana Prva, sto ti rece! Kako to?" gleda je pronicljivo.
"Lako, lako brate Hasane! Vidi, kad se neko prvi rodi u Dinastiji, broj se ne pise, jer se jos ne zna ko ce biti drugi i 'oce li ga biti! Eto!" pa rasirila ruke ka Hasanu k'o u neki znak pitanja a po malo i zgrazanja zbog Hasanovog nepoznavanja ... tih Dinastija i problema sa dinastijskim imenima!
"Pa naravno Henrihu Osmom cim se rodio u krstenici je pisalo da je Henrih Osmi, ali onom Henrihu Prvom ... pisalo samo Henrih! Ko bi znao da ce ih biti, jos osam, ili tako?!?"
Hadzija Hasan
cuti! Poklopio se po usima! I njemu u svemu ima po malo rezona.
"Jel' to nas laze prijateljica Zora, Hasane dragi?" pita Hanumica onako ispotiha.
"More svasta
biti, zeno al' ima i smisla! Nisu mogli upisati u Ukrstenicu Jovana Prva kad
nisu znali da ce biti i ona druga! Jebajiga, izgleda mi da se od druge sve
broji!" pa se Hasan k'o nesto zamisli i opet zacuta.
A cim se Hadzija
Hasan zamisli i zacuti, Hanumici je jasan znak da se nista vise nema za
upitati!
Super mu je taj
fazon, to da se zamisli! Steta sto toga nema i danas! Zivot bi nam svima bio
laksi!
"Eto, jeste
li svi sve sad skontali? Upoznajte Hadzihafizbegovickine prave Roditelje a vi
Kocici, upoznajte Hadzihafizbegovickine dusebriznike i spasioce!"
"E, ovu si zadnju, pra'o dobro rekla prijateljice Zoro! Spasioce! Da nas ne bi mozda je djevojka mogla ... posrnuti, zajebate su Vlainje kad su brez uzda a 'nol'ki soferi na drumu vazdan, jel' tako moj Hasane!?" pa podize malo one marame sa nosa, ne bi li sagledala Hasana svojim ocima ... i hapila kakav plus u zivotu!
"Vala, mudra ti je ta Hanumice!" pohvali je Hadzija Hasan.
Onda nastade mukla
tisina, mislim osim onog momenta, kad se muk prekine srkom kahve! Al' kod nas
se nas svijet na to navik'o ...pa srkanje nikom ne smeta! Dodje mu k'o ...
normalno! Ne racuna se u zvukove!
"Vala prijateljice
Zoro ...progovori stari Kocic, Otac Hadzihafizbegovicke ... jesi dusevna zena
dje nas sve 'vako spoji! Ja Vami Hasane i otoj tvojoj kraj tebe, imam da se
posebno zavalim kad se vrnemo u nase krajove! Volja ti tele, volja ti krme na
raznju?"
"Nemoj se ti
meni "zavaljivati" tim vlaskim djakonijama ... dovoljno je za Prvi
Maj da se najdemo ... a more samo janje! Stas djaba klati telad i krmke!?"
"Zdogovorito
... Prijatelje!"
I bi "zdogovorito!"
"Znaci, 'vako
idemo danas u Opstinu, u sastavu Hadzihafizbegovicka i Micun, Ingrid i Aron, Mi
... i svi oni Micunovi Cigani!
Mladenci idu onim
Mercedesom, jebajiga, zaboravila sam mu onaj broj, 777 il' tako nekako, al' ima
ona K na kraju, a skoro nov! Nas ce Sare i Muho fijakerima!
Kocici, Vi
ostajete kod moje kuce. Jos ste slabasni da tapate po Opstini a i da Vas se
Hadzihafizbegovicka ne prepane ... pa naguli!! Vi ste moj poklon i najvece
iznenadjenje Hadzihafizbegovicki! Smjesticemo
vas na nas balkon! Ne bojte se visine, k'o Jovana Druga! Ja oprala bosanski
cilim, onaj sto se otkapava i jos se uvijek susi preko balkonske ograde ... pa
se vi nemojte naslanjati na njega da ne pokvasite rukave! Kad pukne petarda,
znaci da sam obavijestila Hadzihafizbegovicku o vama, a Vi samo masite rukama!
Ako, onda ona, pa'ne u nesvjest Vi ne skacite sa balkona a ni njoj to nece biti
prvi puta ... da trehne! Posl'je ce te je ponovo ... upoznati! Kad zavrsi ova
... gega! A drugi put, kad pa'ne u nesvijest ... e to ce biti kad joj ja za
poklon urucim onu, sto bi Hadzija Hasan rek'o ... onu, Ukrstenicu pa kad sazna
iz kog' je roda ... nagulila! A kad trehne treci put' u nesvjest bi'ce kad vidi Jovanu kako joj hoda u susret a po
bosanskim cilimima! Eee, tada vi skacite i pridjite vjencanom stolu!
Cekaj, cekaj ... zeznula sam se ... ne skacite nigdje ne skacite s balkona, dole je visoko ... poslat cu ja Malca i Mirjam da vas niz haustor izvedu u dvoriste pa kad se ponovo svi cetvoro sastanete, upoznate, zagrlite, pobijete ili sta vam vec padne na pamet, moja misija je gotova! Urucen je Hadzihafizbegovicki vjencani poklon, jos joj jedino ti starino Kocicu predaj ovu debelu cigaru ... Kubu ... i samo joj reci: "evo ti poklon od Kume Zore, sam mozes slobodno ... popusiti!", i tad nek zapalindza ako hoce! Valja li sve ovo!?"
Ljudi sute ... reklo bi se ... prekontavaju se! Men' se cini ... sustina je da niko nista nije shvatio!
"Mozemo li
sad po jednu-dvije rakijice ... da se opustimo!?" dodade sva sretna Majka
a kako spomenu rakijicu, pokrenu joj se u zeludcu onaj smrad rakije od sinoc,
pa se jadna uhvati za usta! "Nista, nista ... ljudi moji, de te vi po
rakijicu-dvije a ja cu ...pivu! Nesto sam se smorila ovih dana!
A poslije letite, svecano oblacenje i priprema za Opstinu!"
"More, more ... komotno more po rakijicu-dvije, mi smo vec srediti za tu Opcinu, ja se sav pitam sta se do sada cekalo s tim rakijcama!" rece Hadzija Hasan.
"A evo i Micunovih cigara, svakom po kutija da se ne grebete okolo, zapljenjenih od albanske mafije, samo pazite kako ih zapalindzavate ... ima tu opasnih mjesta, ovo bijelo ide u usta, napravljeno je od smjese azbesta i neke jos druge opasne stvari, k'o naki filtaaar ... to se ne moze popusiti! Smrdi, ako se zajebes a i grize za oci! Baca se, kad dotle dogori! Ako zafali cigara, ne idite kod Micuna da se ne izdamo ... ima u nasem podrumu jos par tih njegovih velikih kutija, kljuc visi na zidu kod ulaznih vrata!"
"Pa prijatelje, Kocicu kako ti je, ondak ... ono ... ime? Da se ljudski oslovljajemo!?" upita Hadzija Hasan novog Prijatelja.
"Kako ce da
bidne, jadan ti brate moj ... pa Petar, jebogati, prijatelje!" rece stari
Kocic.
"Vide mene
budale sta te pitam ... normalno ... Petar, drugacije i ne more a i ne traba da
... bidne!" te Hadzija Hasan uze onu casicu rakije, okrenu se po koji put
oko sebe, pa kad napipa dje istok, okrenu se na drugu stranu! Tek da se sa
Istoka ne vidi ...i kucnu se sa Petrom!
"Pusite vi i cugajte, sluzite se k'o da je vase, odoh ja u spavacu sobu da se malo skockam za danasnje Vjencanje!" rece razdragana Majka.
Na vrata ulaze
Ingrid, Aron, naravno i mala Mirjam te i Stari za njima.
Ujak Jovan udje
neovisno!
Kad ga Majka
ugleda samo vrisnu: "Dje si ti bio do sada crni brate Jovane!? Nema te
cijele noci!"
"Sta galamis,
sestro ... nisam maloljetan! Bio kod Ingrid i Arona ... tabirili nesto sve do
sada!"
"A dje si
spav'o, jadan!? To te pitam!?"
"Cuj, gdje
sam spavao ... pa na Ingridinom krevetu!"
"Zar na
Ingridinom bracnom krevetu, crni Jovane!?"
"Sta fali najveci
je, al' ja sam bio u sredini!" pravda se k'o malo dijete Ujak Jovan.
Majci se zaleluja
u glavi ... zamalo ne trehnu na linoleum!
"Sto, crni
Jovane i njenom bracnom krevetu, zaboga i Aron sa vama!?" cici i pisti
Majka, ocajna.
"Ma, Jovane moj ... nisi li ti ipak ... guzicar!?"
"Aman,
sestro, moralo tako! Popilo se malo a ja znam da kod tebe nema mjesta za
spavanje! Mala Mirjam se rasirila po svom krevetu, pa niko nije vise mogao
stati ... jebogati, znas kolika je mala Mirjam, kad se rasiri, mi se zrtvovali,
pa legli u jedan krevet! Bre! Eto!"
"Ma da ti nisi dir'o Arona, nocom!? Jeblo te to tvoje ... Bre!?"
"Sto bi diro Arona, kad je s druge strane bila Ingrid!? Bas se cudim i tebi i takvom tvom ukusu kao i takvom tvom pitanju! Djeluje mi malo glupo, oprosti Sele!" veli bezazleno Ujak Jovan.
"A jel' to rakija na stolu!?" radoznalo upita a i da malo skrene razgovor.
"Pusti sad
rakiju! A da tebe nije dirao ovaj
"E, jebajiga
Sestro, sto bi rek'o tvoj Malac, ne znam
... nisam obracao paznju na tu stranu!"
"Ajd' sad Zovo, ne pametuj uvijek i ne sekiravaj se, spremi se za danasnje Vjencanje a mi cemo sa ovim dobrim ljudima raspaliti po koju, uz kakav dobar savijet da cujemo od ovih ljudi ... poneku zivotnu uputu i tako!? rece Ingrid, onako bez nekog velikog interesa da ikoga u ista ubjedjuje.
"Men' se cini samo jedna stvar sigurna, Ingrid ... da s' ti sinoc ... dobila po guzici!" te naguli ocajna u svoju spavacu sobu, bez ideje i misli sta da obuce za to jebeno Vjencanje!
Rastuzena, izabra
onu crnu haljinu sto je nosila kad je sa Hadzihafizbegovickom nosila cvijece
pred spomenik Petra Kocica u gradskom parku ... mada je znala ... na vjencanje
se ne ide ... u crnom! Ali, eto nju je to nesto Javanovo u crno zavilo! Pa bi
to moglo biti i opravdano! I jos k tome, crni sesir sa dugim crnim gotovo
neprozirnim slajerom ... ako slucajno ... zaplace! Ako se to slucajno i njoj
desi, da se to ne vidi, da se ne vidi da je Ona ikada plakala!
Neko bi od Raje garant rek'o ... raspizdila se bez veze!
Jebajiga ... za plac je milion razloga ... a kad tebi zatreba za to kakav razlog, najcesce ni jedan nikad nije valjan drugima! Zato suze treba kriti! Cuvati ih za sebe! Najbolje duboko u dusi!
Ingrid je bila
obucena sva u crvenom, prelijepa! Eh, sve zahvaljujuci teta Zorici Protic koja
joj je izvukla iz Gradskog Pozorista svoj glumacki kostim iz one predstave o
Koroni, ne Koroni, zezn'o sam se, to ce doci kasnije, pobrk'o sam, k'o iz one Karmen
... predstave!
Ujak Jovan je iz kufera izvadio svije bijelo odijelo! Htio se i istusirati, taman posla, ali mi zaboravili raspaliti vatru u banji, pa se izgleda samo malo ...plahn'o! 'ladnom vodom, tamo dje mu se cinilo da treba!
I obuk'o to bijelo
odijelo, onoliki ... visi od svih sto sam znao u Banjaluci a stoji mu ...
jebajiga, ne znam opisati.
E tako,
otprilike!
Izgleda mi i ovo
ce biti dovoljno da se docara! A mirisi
svjeze oko njega, sto na novi Albus sapun, sto na nesto sto niko ne zna al' ...
cuje se! Stipa za nos pa se jadni ljudi okrecu na sve strane, zbunjeni!
"Pitralon, ljudi moji ... Pitralon, miris za muskarce!" rece Ujak Jovan.
"Daj da vidim sta pise na flasici!" neradjuje mu Majka.
"Evo, citaj
... pitralon, miris za muskarce!" veli joj Ujak Jovan.
Majka mu trznu bocicu mirisa iz ruke, kaziprstom cvrsce pritisnu svoje naocale, da joj koje slovo ne promakne pa razdragana skoro vrisnu: "Ljudi, pravo pise ...Pitralon, miris za "prave" muskarce! Prave! E, dje je Evropa otisla a dje smo mi! Nekima jos poriluk iz guzice viri!"
Kad ugleda onako
skockanog Ujaka Jovana, Ingrid skoro pade na guzicu od uzbudjenja!
Tako i Aron, samo njegova nekako sasuseno koscata ... pa mu samo koljena klecnuse!
Ujak Jovan pridje
Majci. Dopirala mu je jedva do brade. Ona sva u crnom, on sav u bijelom. Stoje
sucelice! Onda joj Ujak Jovan stavi ruke na ramena, i rece: "Sele moja,
vrijeme je da prestanes da brines za mene!
Vjeruj, izvukao
sam se za vjek-vjekova i postao drugi covjek! Vratio sam se zivotu, ni jednog
vise trenutka sa zeljom da samonestanem!
Prezivio sam ...
ne mogu nista zaboraviti! U bijelom cu uvijek biti jer tako mora biti, jer tako
je voljela moja Teodora a ti to znas!
Da, znam da za vjecnost pamtis i s tim zivis dan kada smo proslavljali zavrsetak mog skolovanja u Pragu, moju vjeridbu sa Teodorom u nasem divnom domu, u srcu Beograda, nas Otac, Majka, nase sestre Dragica, Vojna, Radmila Ti, moja Teodora i ja, onog divnog mirisnog petog Aprila ali niko od nas nije kriv sto Teodora tu noc nije ostala da spava kod nas.
I danas mislim da
si bila u pravu kad si rekla Teodori da treba da ide svojim Roditeljima i spava
u svojoj kucu dok se ne vjencamo. Kriscanski je to, i ti nisi pogrijesila! Da
si rekla drugacije ... bila bi to protiv tvoje vjere, al' zar treba da se kroz
prevare vucemo kroz ovaj zivot!?
Jutro sestog
aprila 1941 niko od nas nije mogao predvidjeti, Sestro moja!
Mislili smo da su dvadesedsedmomartovske demostarcije oslobadjanje Svijeta! Prevarili smo se! Navukli su nas, navukli su smrt na nase glave! A ja bih i danas posao istim putem, bas s tobom kao onog dana ... sa buketom crvenih karanfila koje si kupila na Bajlonovoj pijaci!
Sta se to desilo sa nama? Mi o tome nismo odlucivali! Nasa mladost je donosila odluke!"
Majka ga je gledala cvrstim pogledom, stisnuta kao i uvijek negdje u sebe!
"To je tvoj trik, kojim vjecno lazes samu sebe! Od sama sebe se ne moze pobjeci! Isplaci se vec jednom! Nemoj da za tebe drugi placu! Slaba vajda, nikakva utjeha!"... umjesto Majcinih suza tekle su Jovanove suze!
"Placem ja za tebe, ljubo moja ... nista nam nece vratiti Teodoru!" sapatom rece Ujak Jovan.
"To tvoje
bijelo odijelo, znam da je to jako volila Teodora ali te ja takva nikad nisam
vidjela!
U bijelom te samo vidim
... prekriven prasinom od smrvljene zbuke, bijele kose pune te bijele prasine, ja
te pamtim, ja te vidim bas kao sada. Bas onog jutra kad si usao u nas dom netom
poslije bombardovanja, udarajuci se sakama po grudima, po glavi, urlicuci njeno
ime!
I da je sve sravnjeno
sa zemljom!
Zajedno, golim
rukama smo kopali po rusevinama, ni ukosnicu joj nismo nasli! Bas nista!
I trazio si je, uzaludno trazio godinama po Beogradu! A mi smo svi to gledali, ocajni i cutali! Gledali kako umires a ne da ti se! Ne ide! A ti si sve od sebe za to dao! Otac se raspadao od tuge, pa i obolio! Onda i Majka! Sve nase nesrece su nam se cinile Bogom dane ali su se bas nagomilale da se sve ne mogu ni spomenuti." klonu Majka, cvrsto zagledana u Ujaka Jovana.
"Da, da smo ostali samo malo duze. Jutro bi svanulo!" rece Majka.
I krenuse suze! Oboma!
Eto tako se place!
Kad se ima zasto!
Svakom dodje
jednom jedan takav trenutak!
Zato treba cuvati
suze!
Sve ostalo ce se samo reci!
"Imao samo dugo jednu zelju, Sestro al' mi se ne ispuni!"
"A!?"
jedva cujno izusti Majka.
"Ma pusti
sada to ... bilo pa proslo." prosapta ko za sebe, Ujak Jovan.
"Da nije
nesto do mene!?" razrogaci prepadnuto Majka oci!
"Nije do tebe
... do Rata je, rekoh ti, ma pusti sada to."
"Reci, moras
mi reci, naceo si, i sada mi moras reci!" skoro naredi svom Bratu.
"Ma pusta glupost, sjecas li se kad sam se vratio iz Praga a Teodora, Ti i Franci me sacekali na zeljeznickoj stanici."
"Sjecam, kako
ne bih! Gdje bih nesto tako ikad mogla zaboraviti! Bio je predivan dan ...
skoro proljece. Otisli smo na Skadarliju na rucak, zezali se do besvijesti a i
popilo se po malo." rece u dahu Majka.
"A sjecas li
se mog novog 35mm foto aparata "Lajka" sa Karl Cajs optikom?"
"Za tu optiku ... nesto bas i ne znam!? Ali velike crne kutije! Crne kutije se sjecam, naravno ... rekao si da ces nas slikati, ali nisi ... falilo ti valjda nekog svjetla, ili sta li, u Skadarliji." precizno se prisjeti Majka.
"Ti si
poslije otisla kuci. Odnijela moju sportsku putnu torbu!
Teodora, tvoj
Franci i ja spucali na Kalemegdan da isprobamo aparat te tako ispucali cijeli
film od dvanaest slika.
Rekla si da ces navratiti
za koji dan do Lazica da podignes aparat i filmove pa da poslije zajedno na
svjetlu vidimo sta da pretvorimo u slike! Prokleti Rat te omeo, znam!
Eto to mi nije
davalo nikad mira. Trebalo je da ja pozurim Foto Lazica!
Da mi je barem
jedna njena slika, da neda, da mi ikad iz mog sjecanja ... nestane, Ona onakva
kakva je bila, da ... izblijedi! Da je nikad vise ne izgubim!
Sestog Aprila trceci ka Teodorinom stanu, preskocio sam na asvaltu mrtvog gospodina Foto-Lazica. Od radnje samo prasina!
Eto to mi je ta zelja bila ... da imam njenu sliku."
Majka je sva
drhtala, malo su joj se i usta pocela kriviti u jednu stranu ... nesto se u
lijevo i kocila ... ali sretna okolnost bi da je netom prije otkrila suze i da
one mogu da poteku ... pa se sva opusti tom novom saznanju!
Nije plakala ...
ridala je!
A to je ono kad
covjek pobudali od neke tuge, pa ne razlikujes da li je to plac ili mozda neki
ludi smijeh.
Il' se samo neko ... zajebava! To je da procijene ljudi koji gledaju i kol'ko srca imaju!
Prodje malo tako,
pa se i smiri! Stade ponovo na svoje noge te rece:
"Sretna sam
da si se vratio zivotu ... sretna sam da nisi postao onaj k'o Rock Hudson,
pozadinac, iako si materemi ... meni
isti on, kakav Dzon Vejn i ostali! To je ... talasika!
Pa neka i malog AArona sa vama! Sta fali!? Ko zna mozda je covjeku sinoc bilo 'ladno, 'oce to od duga puta, pa se malo pribio uz tebe!? Jeldeee!? Ah, Jovane moj ... pade mi kamen sa srca!" te poskoci Majka kao djevojcica i poljubi rodjenog brata, tamo negdje, dje mogla u skoku dohvatiti! Pa zatim doviknu: "Ajmo ljudi nastavite sa oblacenjem i sredjivanjem, uskoro je polazak u Opstinu!"
Aron nije drzao da treba ista da presvlaci a i da je htio ... nije bilo malih brojeva muske garderobe za njega u nasoj kuci! Sumnjam da bi htio obuci ista moje! A sad i ja bas, serem ... sta bi mogao moje obuci a da valja!?
Stari se upustio u
ozbiljne politicke rasprave sa Hadzijom Hasanom i starim Petrom Kocicem ... a
poznato je da muski ne jebu nista na ovom svijetu, kad se zacugaju! Orilo,
gorilo!
Politika je ipak najvaznija stvar na ovom Svijetu, a najlaksa za ozbiljne rasprave! Svako o svemu sve zna pa se svako u politiku moze upustiti!
Mozes srati sta god hoces, ozbiljna lica ili kroz jebu ... i svaka ti se pika! Bas kao i kod pravih politicara!
Medjutim, sve
prenu dreka i galama iz dvorista! Dosli Micunovi na konjskim kolima sa Veselog
Brijega! U svakim kolima po ko zna koliko njih a koliko su i kokosaka navukli! A
kokoske sve zive, vezane za zadnje noge, pa samo mlate krilima k'o neka preteca
ekoloskih ventilatora! Snalazljive nase Cige, nisu potepali kokosi prije
vjencanja ... jer racuna se, mozda se nece sve poklopati, pa nek se zivo vrati,
sutra za nekakvog novog biznisa! Grehota je da se arci, bez veze! Nisu nase
Cige k'o gospoda Cige iz Surdulice pa da se rasipaju i vuku prasce na raznju!
Nasi su vise skloni zapadu i zapadnoj kulturi! Onako, pomali stedljivi ... da
sad ne kazem ... skrti!
Biznis na prvom
mjestu! Kokosi za staru robu, haljine i ostalo! Sreca, ipak ovi nasi banjalucki
cigisi, pilicari, ne znaju nista svirati pa nije ni bilo one dreke k'o kad su
navalile cige iz Surdulice! Muzicari, po Beogradu!
Ujak Jovan se jako
zaprepastio kad je shvatio da Veselbrijegovljani, dzaba im ime, nista ne
sviraju!
"Ljudi moji ... zar ni drumbulju ... niko!? Idi, begaj bre, ovi bi u Beogradu pocrkali od gladi!" rece prilicno razocaran.
"Stari"
... oglasi se iz spavace sobe Majka, "jesi li kod Bore Granapa obezbijedio
dovoljno sice za "Kume izgorati kesa?"
"Jesam nesto,
malo! Nema ni Boro, ne brini ... izvinit cu se ljudima, objasniti
situaciju i gotova prica!" rece
Stari.
"Pa da nam glavu otfikare!" dovikuje Majka.
"Drzi ovih
pedeset maraka, ovu moju zlatnu rezervu i razmijeni negdje!"
"Zeno draga,
jesi li ti normalna, gdje da za sicu razmjenim tolike pare ... nema to ni
Narodna Banka!" sad njoj Stari dovikuje.
"
Tako i bi! Na
Harambasin poziv zacas se nadje puna platnena vrecica kovanih para!
"Ljudi moji,
ovo je tesko za nositi! Ja sam mislio samo malo da napunim u dzepove!"
zali se Stari Harambasi.
"Ne moz'
drukcije, mora 'vako, oni kazu ne nemozeju da vratu kusur!"
"Nista onda,
puno mi je ovo i za nositi i za bacati ... nek' mi vrate moja marke!" rece
Stari.
"Ne moz' ni to ...niko ne zna dje para vec otisla!" zatim ih Harambasa sve postroji ... pa ih onda i razmjesti po satorima! Al' oni nece da se odvoje od kokosaka! Stisli se uz kokoske, ne daju kokosi u tal!
"Ne ide to tako bratko, samo ako zafali, samo ako zafali, bratko Harambaso, ti da uzimljes od kojeg 'oces, koju 'oces kokos! Ako zafali!" rekose Harambasi.
A nije niko prijavio, komsije ne bi nikad ... garant a oni dosli! Murija sama osjetila ... imaju nos za belaj, ali i kad je nesto za dzaba onda obicno dodju u vecem broju! A dreka bas bila zestoka!
Stari eksira, sta
je bilo u casici i sleti dole medju ljude! Naravno ponjeo je i ono svoje
"ambasadorsko pismo" iako je sva banjalucka Murija znala sta pise u
tom pismu i da ce ih satrati govorom, cim izvadi kakav papir! Usrali se od straha! Medjutim, dozivjese
ugodno iznenadjenje! Stari nista nije citao nego samo rece:
"Neka vas,
ovde veceras, ali ne larmajte! Sad ce uskoro doci i Predsjednik Opstinske
Skupstine banjaluckog Sreza, drug Momir Kapor i njegov pomocnik Misa Popovic,
komandant Desete krajske brigade, nadamo se bez svojih prezivjelih suboraca,
posto ih sada ima tri puta vise nego onda kada su ratovali i naravno sa svojim sekretaricama!
Sta je ovdje vazno ... najbitnije za vas, nemoj da neki od vas pipne koju, od
tih sekretarica, da mu se ruka ne bi
osusila! A kad dodje Komandant Grada vi se sakrijete u neku sjenku, da vas
Vojska djaba ne mlati! A hrane i cuge ima za sve ... ne brigajte!"
Iz pravca
prodavnice Tresnja propinje se Sarin Putkas, okicen k'o za svadbe, znaci bijeli
peskir oko vrata, za njim drugi fijaker, Muhin onako, malo strokav, a konj ...
raga! Muho nije jebav'o to sa peskirom, pa samim tim nije ni bio okicen k'o za
svadbe ili sahrane! Taj njegov konj, nije mogao uzvuci na partizansko groblje
vise od dvije musterije odjednom! Uspuse se vec kod Arnaudije! I stane, jadan!
Dzaba ga udaraj, ne moze jadan! Sreca njegova, tad se manje umiralo a i umrle
su Srbi, Hrvati, Zidovi i ostali jugosloveni sahranjivali u Boriku a to je sve
ravno, pa i konju bilo lakse vuci! A Muslimane su na zadnji pocinak odvozili
uglavnom na Stupnicu pa je i do tamo sve bilo ravno! Neke su sahranjivali u brdu, na partizanskom
groblju! Na dzenaze su isli uvijek pjeske, nikad fijakerom a na groblje poslije
nisu ni dolazili, tako da ih Muhin konj nije trebao ni vuci uz brdo! A i sta ce
gore ... kad je gore sve vec dole ... pod
zemljom!?
Za Muhinim
fijakerom i ekstra jedan fijaker nenarucen, Dedin, okicen k'o Nova Godina! Tada
nije bilo ovih kineskih lampica, pa se okitio ... simsirom, a to je skoro isto
... samo ne svijetli! Al' ljepse izgleda!
Stali pod nase prozore!
"Zoro, dosli
mi!" vice Sare iz svog fijakera.
"Nema Zore, jos
se sredjuje! Pricekajte malo!" govori im Stari.
"Sta se ona
ima sredjivat Franci ... u nje je dusa k'o u co'jeka a od toga nema nista ljepse!
Ma dok cekamo, 'vako na suvo ... ima li se sta popiti, onako ... za narod!?"
zajebava se Sare pa dodaje:
"Evo i Dede
sa nama, Franci! Dos'o sam od sebe ako zafali prevoza za Raju!"
"Svaka cast,
Dedo, ljudine nase ... eno vam bure rakije, dole kod satora! Eto i mene dole,
samo da se malo se picnem!
Ah, sto bi se ja jadan picko, ne zenim se ja ... cekajte me ... cekajte dole, eto me ... ovako!" smije se Stari.
"Dje Ingrid,
Franci ... 'oce Dedo da je licno vidi! Ima vjencani poklon za nju! Zato je i
dos'o!" mrmolja Sare.
"Eto je dole,
medju Rajom sa onim njenim Malcem i malom Mirjam!" vice Stari.
"Ne vidjam je nidje, Franci!"
"Vidi ti kod bureta rakije, odatle, ne moze biti ... daleko!"
Kako bi receno gore, tako Dedo i nadje Ingrid, veselu i raspolozenu.
Stade ispred
Doktorice Ingrid u stav mirno, k'o da bi se poklonio, ali nije! Nije ni u Vjeri
da se musko klanja zenskadiji! ... te rece:
"Mene nekako
sve prestize ... i mislim da cu tu uskoro i stati! A ni do Stupnice onda nije
daleko.
Primi ovaj moj poklon u znak mog velikog postovanja! Ovo ti je moja jedina knjiga, Kuran knjiga, knjiga bozije mudrosti! Ja nisam im'o ni roda ni poroda pa je zato tebi posvecujem! Jer ti si casan Hecim ... 'nolke ljude iz "Ceruoze" izlijecila od opasne boljke ... a samo masazom! To je dar samog Alaha! Cudo jedno!"
"Ma Dedo, niste treb'o ... i nije to bio neki veliki posao!" glumi skromnost Ingrid.
"Jesam, znam ja svoje: "Zeni je dato da pravi pitu i cuva kitu ... a sta ce jadna cuvat' kad se u cevap stisne! Neka te draga Hecimice ... jedino ti jedna ne valja ... a ta je sto pijes tu rakiju!" rece pomalo razocarano Dedo.
"Znam, znam
da mi ne valja i sama jadna mislim da predjem na nesto blaze ... pelinkovac,
vino ili pivo! Mozda vlahov!?" rece Dedi, Ingrid puna razumijevanja.
Dedo, samo odize
nemocno ruke u vazduh ... i rece: "Eh!" ... okrenu se i ode!
Ingrid, okrece u
rukama staru knjigu, ni naslova joj ne moze procitati, sve nakako uvijeno i
savijeno, pozlaceno ... ne lici ni na jedno slovo koje je ona znala! Tek na unutrasnjoj
strani korica procita citkim ispisanim rukopisom "za Ingrid!" i sitnije
napisano, u Banja Luci, 12. Oktobar 1957 godine.
Razdragana, htjede nesto reci Dedi ... ali se on vec izgubio u masi!
Prolazeci kraj
Hadzije Hasana, Dedo se trznu kad ugleda poznato lice. "O, jesi li ti to
moj ratni prijatelje Hasane?" upita tiho.
Hadzija Hasan,
zin'o, problijedio k'o da je svoju smrt ugledao!
"Porucnice,
zar si im preost'o ziv?"
"Preost'o,
preost'o! I odrobij'o, moj Hasane!"
"Rat je velika kurva i nikom dobra nije donjeo!" rece Dedo.
U metezu i galami izgubise se njihovi glasovi.
Micun prvi izadje u dvoriste u sakou sa zlatnim dugmicima! Jebote, isti onaj Drug Tiiito, uostalom njegov je i sako, al' Micun samo malo deblji, ipak uspio skopcati svaku puljku! Sako se malo rastavio od puljke do puljke pa je vise slican onom Onazisu ili za one koji ne znaju ko je taj Onazis ... onda, onom debelom Hickoku! Mi tada u Banjaluci nismo imali tako debelih ljudi, da bi' ja to sa nekim nasim uporedio, posto su i Milkan Bojic, Sredoja Zekanovic a i onaj Culjat, udebljali mnogo godina kasnije kad su se posli masovno odobravati Raji ... Sindikalni krediti, pa love bilo k'o blata! Zato se moram koristiti strancima za komparaciju!
Micun rukama mlatra, pokazuje da se Raja i graja malo smiri, k'o ne bi li najavio najljepsu zenu Banjaluke!
"Sa' ce ona,
sa' ce ona ... samo sto nije!" skoro da vice. Morao da vice! A da nije
bila uzasna ta graja u dvoristu, moglo bi se konstatovati da je bio zamalo ...
tajac!
Otvara vrata Mercedesa 770K, a on jebote skoro nov! Misli se na auto!
Iz prvog ulaza "B" Cajevacke zgrade, one prema ulici Marije Bursac, klizi bice, vanzemaljska ljepote, nema veze sa ovim nasim banjaluckim seljankama i seljacima, jebajiga a ni ja je sam nisam odmah prepozn'o ... al' sreca da sam ugled'o u donjem dijelu vjencanice nase otfikarene italijanske zavjese, inace, ne bi' se snas'o!
"Ma, po njoj
ce se praviti one male Barbike jednom, kad za to dodje vrijeme!" neko
prorocanski rece!
Sta su "Barbike"!
pitaju neupuceni.
"Saznace se, saznat' kad se izmisle!" ... jer banjalucani su uvijek sve znali bolje od drugih i sta ce biti i kako ce biti ... bili k'o neki ... proroci.
Sve se i danas
mislim da su oni Tarabici sa naseg kredenca, svojim "Kremanskim
Prorocanstvom" jednoga dana, svima nama pali na glavu, a da toga nismo
bili svjesni, pa sad svi znamo sta ce sutra biti!
I nikog se vise tu ne moze ... zajebati!
Uz neopisivu zensku
vrisku i ciku, krenu svadbarska kolona iz ulici Brace Lastrica.
Na pocetku kolone isao je Sarin fijaker i u njemu Kumovi, moji Otac i Majka i Ujak Jovan. Nas djecu nisu povezli sa sobom, da djaba ne smetamo a ionako nije nam bilo daleko otrcati do Opstine!
Drugi fijaker je
bio Dedin i u njemu Hadzija Hasan i Hanumica te nagurane Micunove tri Majke!
"E, da
Porucnik cera fijaker, nema to nidje na Svijetu." drobi k'o za sebe
Hadzija Hasan.
"Sta to bolan
"ka'es" Hasane?" brine se Hanumica.
"Nista zeno,
nista ... samo se pitam treba li puno skole da se postane ... kocijas?"
"Ne treba nista Hasane, ako si pravi co'jek!" sapce Hanumica.
Treci u koloni je
isao Mercedes, sad da ponovo ne spominjem onaj njegov broj i da je skoro nov,
jer nekako mi je za ocekivati da se to moglo do sada zapamtiti! Ono 770K!
Vozi Harambasa!
Jedva mu se nos vidi kroz sofersajbnu, iako je pozamasan! Mladenci
Hadzihafizbegovicka, Ingrid, Micun i AAron, pozadi na raskosnim koznim sjedalima
Mercedesa.
I zadnji u koloni
Muhin fijaker natrpan surdulicanima trubacima i sa jos sijaset Raje sto se
moglo uvaliti!
Ostali surdulicani, muzicari se sa svojim trubama poredali duz Titove ulice pa do Opstine. K'o sto rekoh ... bilo ih k'o govana pa popunili svu stazu dje idu Mladenci! Svi sviraju "Nizamski Rastanak" a pred samom Opstinom oni najjaci sviraci (sa Skadarlije) okupljeni u polukrug kroz koji moraju proci Mladenci raspalili onu staru, "Sto se bore misli moje"!
Micun je tu pjesmu, koju ju je napisao Knez Mihajlo Obrenovic u slavu ljubavi ka Kleopatri Karadzordjevic, nekako najvise na svijetu volio!
A cinilo se da mu
je Bog dao sve lijepe stvari ovog Svijeta, i da ga trubi i zivotu nauci
paralizovani trubac velemajstor, da preskoci sve skole i postane Oficir JNA, da
prekine lanac velikog sverca i savlada sam-samcijat albansku mafiju -obadvojicu,
da mu se podrumi napune najboljim cigaretama i viskijem, da sada zeni najvisu i
najljepsu zenu grada Banjaluke i to u kraljevskom Titovom sakou! Onom sa
zlatnim puljkama! Tj. dugmicima! I sve to u Njemackom Mercedesu, vlasnistvu
Bundestaga!
U nekom strahu ne
smjede ni pomisliti ko se sve nekad prije njega, vozio ovim automobilom!
Eh, sad kad mu se
sve to tako skupilo, Micun poce da place k'o picka a Hadzihafizbegovicka ga u
cudu gleda! Njoj suze ostale kod kuce pa samim tim i ne place! Samo pazi da joj
se haljina ne zguzva pa gleda u svoje poprsje, na da provjeri je li sve sto
treba tu, nego samo da vidi da nesto nije slucajno sletilo, il' se objesilo, kako ne treba!
Mahinalno rukom,
podize svoje grudi na malo visu poziciju nego dje treba, racunajuci da ce se
one same spustiti, dje njima drago!
A plakat se moze i
sutra!
I uvijek kada ti padne na pamet!
Brkata Maticarka,
se zanebesa kad ugleda Hadzihafizbegovicku, sto od jala, sto ... onako od sebe
... ali joj se lice upristoji kad ugleda i maldozenju! Micuna!
"Ko bi to
zenio!?" rece ljuto, onoj zapisnicarki!
"Dete,
dokumente ne pregled!" Naredi!
Pa nekako
dekoncentrisana upita:
"Kakva je ovo
dreka vani!? Ko piri na trube? Da nisu Vatrogasci u kakvom strajku ili samo
pobudalili hajvani!?"
Zatim, ustade i
pogleda kroz prozor, sve oko Opstine sagleda ... pa prostenja: "Ljudi
moji, 'volko Cigana nikad nije bilo u Banjaljuci!"
Onda se malo
presabra, pogleda u Mladozenju, zatim okolo po svecanoj sali i k'o ugrize se za
jezik!
Prepade se onog sto je malocas sama lupnula! Jer u tom socijalizmu su svi ljudi bili isti, znaci mi ... Cigani a Cigani ...mi! Ista stvar! Ravnopravni!
"Ko drugacije
kaze, taj klevece i laze!" govorio je nama Drug Tito! I neka je! I trebao
je to tako govriti, kad vec sami nismo mogli to skontati!
Znaci, sta ti imas
da drugacije mislis i lazes! Istina je sto ti se kaze da je istina ... i to je
istina!
Preznojava se
jadna brkata Maticarka pa nastavi: "Izleti meni svasta tako, sto ne
mislim, ljudi moji! Puno se radi pa zato!
Izvinjajem se,
Svatovima i zvanicama!
Zbunjuju me oni
nasi slatki
Garant dosli iz daleke Indije da "posjetu" ovu nasu tvrdzavu, kako se zove ... onaj ... Kastel!
Dobro i to smo
rijesili, idemo sad dalje!
Tisina malo u sali kad ja govorim, ajmo dokumente na pregled!"
"Sacekaj malo drugarice da svi udju!" protestuje Majka.
"Aman zeno, kol'ko vas je to?"
"Vi'ces kad svi udju!" neko rece.
No comments:
Post a Comment