Most Radija Slobodna Evropa: BLEF JE NAJJAČE DODIKOVO ORUŽJE

Sagovornici novinara Omera Karabega bili su: Neven Anđelić,profesor na Regent's univerzitetu u Londonu i Siniša Vuković, profesor na američkom Johns Hopkins univerzitetu.

 OMER KARABEG: Može li se reći da je Milorad Dodik jedan o najvernijih ruskih saveznika u Evropi?

NEVEN ANĐELIĆ: Moglo bi se reći, ali pitanje je koliko je to bitno za Rusiju. Dodik je saveznik na poddržavnom nivou, to je isto kao da je lider jedne regije u nekoj državi blizak idejama Moskve. Međutim, zbog toga što se on nalazi na čelu Republike Sr­pske unutar Bosne i Hercegovine Zapad mora da ulaže dodatne napore kako bi spriječio maligni ruski utjecaj na Za­padnom Balkanu. S tog stanovišta Dodik je za Moskvu izuzetno koristan igrač. On je svakako jedan od najglasnijih savez­nika Moskve. Ali njegov glas se ne čuje na svjetskoj sceni. Njegova uloga je ograničena na BiH, odnosno u najbo­ljem slučaju na ZB (Zapadni Balkan).

SINIŠA VUKOVIĆ: Dodik i sam prihvata takvu ulogu i vrlo se njome ponosi. Ali njegova uloga nije da promoviše rusku politiku kako bi Ru­sija preuzela primat u regionu, njegov cilj je destabilizacija ZB koji je snažno usmjeren ka Evropskoj uniji. A destabilizacija ZB čini i Evropu i Zapad nestabilnijim i doprinosi konfuziji kad je riječ njihovoj politici prema tom regionu. Njegova uloga je da bude spoiler, neko ko kvari igru. Dodik to čini veoma us­pješno, kompromituje određene pro­cese i do nipodaštavanja gazi norme i principe. U tome je ne samo uspješan, nego i veoma koristan.

KARABEG: Dodik je u jeku ruske agresije na Ukrajinu odlikovao ru­skog predsednika Putina najvišim orde­nom RS, a nedavno je tokom posete Ru­siji, izjavio da je ukrajinski rat sukob Za­pada i Rusije, da je Rusija bila prisiljena na vojnu intervenciju, a zemlje koje su uvele sankcije Rusiji nazvao je neprija­teljskim. Putin je ovih dana i odlikovao Dodika ordenom Aleksandra Nevskog.

 Zašto su Dodikovi potezi sve agresivniji?

ANĐELIĆ: Mislim da Dodik ima u vidu kako je završio Slobodan Milošević, pa je odlučio da potpunosti igra na jedinu kartu koja mu je preostala. On nastoji da sebi produži politički život i obezbijedi sopstvenu sigurnost Sjetimo se gdje je završio Veljko Kadijević, gdje su završili mnogi iz Miloševićevog režima. Završili su u Rusiji. Mislim da Dodik vidi sebe u tom kontekstu.

VUKOVIĆ: Mislim da je Do­dikova strategija veoma promišljena. U tu strategiju spada i stalna eskalacija po­teza. Čim ne postigne željeni rezultat, Dodik podiže prag pristojnog i prihva­tljivog i pojačava viku. On na sebe skreće pažnju ne zbog onoga što je uradio već zbog onoga što prijeti da će uraditi. Na taj način obesmišljava politiku i stvara osjećaj bespomoćnosti jer se stiče utisak da njemu niko ništa ne može. Po­stoje bonske ovlasti, ali mi znamo da se one neće primijeniti na način na koji su se primjenjivale 1990-ih godina. To je davno prošlo vrijeme. Ne možemo oče­kivati da Zapad ima isti pristup kao što je imao u jeku rata ili nedugo nakon nje­govog završetka. Danas su potpuno nove okolnosti u kojima Dodikova stra­tegija, nažalost, prolazi. On je primjer kako igra kvarnjaka može da se isplati i održi nekoga politički relevantnim. To urušava smisao bavljenja politikom, da ne pominjem konfuziju koja se stvara oko toga da i BiH zaslužuje da bude funkcionalna država. Svi se upliću u Dodikov narativ, pa se onda plasira besmi­slena teza - kad već ne možemo da ga savladamo, hajde da prihvatimo da BiH ni ne mora da bude baš toliko funkcio­nalna država.

KARABEG: Da li Dodik radi po zadatku?

ANĐELIĆ: Mislim da u pot­punosti ne radi po zadatku. Dodik radi ono što je osmišljeno u krugu njegovih najbližih saradnika i savjetnika. U geo­političkoj konstelaciji u svijetu, koja je nastala posljednjih godina, oni vide mo­gućnost da RS ostvari nezavisnost, da se otcijepi i kasnije pripoji Srbiji. To je vrlo uzak krug ljudi koji na osnovu snaž­nog antizapadnog sentimenta kreiraju politiku koju on pokušava da sprovede. U osnovi te politike je negiranje opstoj­nosti BiH. Još uvijek čekam da neki od njegovih savjetnika izađe sa analizom zašto je BiH izmišljena država, a Hrvat­ska, Crna Gora, Srbija ili bilo koja druga nije. Svaka država je umjetna tvorevina. Nijedna nije nastala prirodno. To je či­njenica.

KARABEG: Zapad je dosad prilično mlako reagovao na Dodikove poteze.

ANĐELIC: To se dešava prvo zbog toga što su suštinski interesi Zapada u ovom momentu van ZB. Drugo, funkcioniranje liberalne demokratije je komplikovanije i manje odlu­čno nego što su to autoritarni režimi. Možemo govoriti i o neslozi na Zapadu jer vidimo da su SAD i Velika Britanija Dodiku uvele sankcije, dok EU kaska jer ne može da usaglasi 27 različitih inte­resa 27 različitih zemalja.

VUKOVIĆ: Skion sam školi mišljenja koja smatra da Zapad još uvi­jek nema jednu telefonsku liniju. Na Za­padu ima više Zapada. Zapad nema je­dinstvenu agendu i to je ono što ljudi poput Dodika vješto koriste. Dodik nije jedini. To mnogo vještije koristi Aleksandar Vučić koji uspijeva da se provuče kroz praznine zapadnih politika u regionu. Mada to Dodik radi rogobatnije i traljavije, on i dalje uspijeva da za­drži podršku onih koji su skloni njegovoj ekstremno desnoj etnonacionalističkoj retorici. Ne zaboravite da mu je ministar inostranih poslova Mađarske Peter Sijarto uputio poruku podrške nedugo nakon kritike koja je došla iz Evropskog parlamenta. Dodik takođe može da ra­čuna na desne snage u Evropi koje urušavaju temelje EU. Oni u Dodiku vide bli­skog partnera. Nije da on nema part­nere na Zapadu, ali ih još uvijek nema na ključnim mjestima odlučivanja. Ipak, s obzirom da se Zapad bavi većim pro­blemima, Dodik uz svu svoju agresivnu retoriku ostaje samo neka vrsta bučne nelagode. Dodik se, nažalost, na Zapadu percipira kao nešto što se može kontrolisati slanjem određenog broja trupa, upućivanjem oštrih poruka ili stalnim „izražavanjem zabrinutosti" EU što je već postalo predmet ismijavanja. Međutim, što se duže bude odugovlačilo, politika Dodika će biti normalizovana.Tu nastaje veliki problem za cijeli region. Jer pri­mjer koji daje Dodik pokušava se repodukovati na sjeveru Kosova, na neki način i u Crnoj Gori. Jača uticaj Rusije, crkve i Beograda dok Zapad pokušava da se retorikom nosi sa tako destruktiv­nom politikom kao što je Dodikova.

KARABEG: Dodik je neda­vno ponovio pretnju o otcepljenju RS.

VUKOVIĆ: Dodik je očigle­dno nezasiti igrač pokera. On želi da vidi do koje mjere njegov blef neće biti pro­čitan. Putin mu u ovom trenutku ne može pomoći jer ne može ni sam sebi pomoći. Putinu bi odgovaralo otvaranje novog žarišta kad bi Dodikove parapolicijske i paravojne formacije, nastale u proteklih 10 godina, dovele do toga da se BiH opet zapali. Ali ne vidim spremnost Dodika da se upusti u takvu avanturu. Prijetnje su njegovo najjače oružje. Blef je u stvari njegovo najjače oružje.

ANĐELIĆ: Siguran sam da bi Dodik sve to maskirao u neko demo­kratsko odijelo specijalnim i vanrednim zasjedanjem Skupštine RS. Siguran sam da bi i opozicija bila saglasna s vlašću, pa bi skoro jednoglasno usvojili zaključke da se naprave koraci ka otcjepljenju, ali sam isto tako siguran da ništa ne bi ura­dili u tom pravcu. I ranije je u nekoliko navrata bilo takvih prijetnji, ali sljedeći korak nikad nije bio napravljen.

 

(Radio Slobodna Evropa)