Nesto dalje od
naseg stana tamo prema zeljeznickoj stanici na fijakerskoj stanici u oronulom
fijakeru, Sare i Saban. Gledaju u mene!
"Budis li
se ti to Kuriru nas, il' jos samo sanjas?"... rece milo Sare.
"Sanjam ...
garant!"- pomislih otvorenih ociju!
"Slusaj ovu
moju ali nikome ne reci!" Rece Sare ispodglasa.
I ja sam uvijek
sanjao, sanjao dugim snovima, poneke sne i vise od sto godina, poneke sne preko
hiljadu godina! Dodav'o misli, neraelne misli u zivote voljenih, u moj zivot, u
konje, pa onda sve naslanjao na stvarno sivilo - vjerujuci da je moje sanjano
stvarno! Dotakeo sam krajicak kriticne mase svemira i shvatio kako sam ponekim
putem vec odavno prosao, mada se u
zvijezde nisam upustao, il' od straha od Alaha, il' od sama sebe, a i to mi je
bilo dovoljno.
Otkrio sam sta je san a sta java! Da budem ...
iskren ... razlike su skoro nikakve ...covjek traje vjecno, ama bas kao i san!
Ima ga i tu i tamo! Samo to svi jos ne znaju!
Kada ti se neki
put ili staza ucine poznatim, to je samo zato sto si tu nekad vec bio ...
mozda, prije sto, dvjesta, hiljadu ... godina!
Covjek se ne
snalazi najbolje ni sa samim sobom u tom svom snu a to zato sto se sa sobom samim
ne susrece nikad u istom obliku, jer nikad se ne susrece u isto zivotno doba!
To je nemoguce jer proslost zaostaje za sadasnjicom a sadasnjica je proslost
onome sto dolazi sutra!
Samo treba znati
sanjati! Snovi su prenos energije, nas, sa onima na koje mislimo! Oni su svi tu
oko nas, svi traju beskonacno i prenose nam poruke, dok je i nas i dok na njih
racunamo! Kada to prekinemo, ucini se da se lanac na trenutak prekida no nasa
Dusa je zapisana i realana u svakom trenutku! Posto je materija neunistiva,
neunistivi smo i mi! Treba samo sacekati momenat kada se te mase spajaju a
izgubljene komponente budu opet na broju
... i ti si opet tu ... u sadasnjosti!
Naravno nekoj
... buducoj, ali tvojoj ... sadasnjosti!
Jedno je
sigurno, ponovo si u svom zavicaju jer je to komponenta koja spaja sve ostale
komponente. Problem je u tome sto sa tobom nisu i oni koji su tu nekada sa
tobom bili! Oni traze sebe Svemirom dio po dio, bas kao sto si i ti sebe. Taman kad se nadju, sretni pojure u Zavicaj a to bas
ponovo otisao!
Ali ces uvijek
osjetiti njihovo prisustvo, pa ma u kojoj varijanti ponovo dodjes! To je
potpuno sigurno!
Zato ces uvijek
neke ljude zavoljeti i pri prvom susretu a neke nikada! Jer ces ih odmah
prepoznati!
Ma dokaz si ti
sam! Pogledaj se! Vidis li se?
Eto, vidis da ne
lazem!
Da ne bih dalje
laprd'o, dohakaj sam kada letis nebom a
kada zamljom hodis!
To moze svako!"
"O, jesi se
ti nacug'o Sare. Pricas budalastine k'o ludi Jozo." rekoh razocarano.
"Nacug'o, ne
nacug'o, to ti je tako."... rece ravnodusno, gledajuci u zemlju.
"Jesi, gad
god se nacugas samo seres!"
"Dobro,
serem ...ali ti probaj ovo zapamtiti, pa jednom kada odem, aakooo, ikad odem,
samo gledaj dje ces me sve naci! A onda se zacudi ... sebi u guzicu!" rece
Sare , po malo ljut ... ili je samo glumio?
"Ja sam s
tobom dobar, jer ponekad pomislim da si ti ja ... bas ja ... al' ... kad sam
bio mali!
Nekim cudom moja proslost uletila u sadasnjicu pa ja svaki pokret znam, cak mi
je s tobom dos'o i moj Horoz ... isti onaj sto mi ga je Babuka za Bajram
poklonio one godine kad sam ja bio ... ti!"
Ja se malo
prep'o takvih razmisljanja pa pit'o jednom Ingrid znaju li doktori zasto se
covjek ponovo radja u istom Gradu, na
istom mjestu, a uvijek isto blesav. Sto jednom ne osvane, pametan, bogat?
Ingrid me prvo
pitala jel' to Sare nesto srao? Ja rekoh i njoj kao sto je i ono gore napisano.
Ona trazila da ponovim! Ja ... ponovim! I jos dodam , da vidi mog Horoza u svom
snu a ne svog Horoza u mom snu!
Ingrid zunula
k'o pes! (To je riba! Pesh!) Tako zjevala neko vrijema a ni rijeci iz nje.
Pa onda
pazljivo, vrlo zabrinuto upita: "Malac pijes li ti sta?"
"Pijem!"
rekoh spremno.
"E, pa tu
smo onda, sine! A sta pijes?" upita tuzno.
"Vodu, a
sta drugo!" rekoh.
"Samo
vodu?" upita Ingrid.
"Ma i
mlijeko u prahu, kad ima, jebajiga!" rekoh.
"Dobro je
Malac, onda ... pade mi kamen sa srceta! Nego pitaj Sareta vidi li on u tom
svom snu osim horoza i ... bijele misove? Tu bi mi bilo lakse postaviti diagnozicu!
Alkohol je cudo! Delirijum tremens ...
bijeli misovi, svuda u Svijetu a u Bosni ... mogu mozda i Horozovi! Sad sto nisu
bijeli , nego sareni ... pa ni rakija nije bezbojna! Mozda boja ... otud'?"
rece Ingrid, vrlo srecna.
"A snovi
... Ingrida?" upitah.
"Snovi
dodju kada ti java kaze ... zbogom! Dao nam Bog slikovnicu naseg zivota da
listamo, da nam ne bude dosadno, da ne budemo sami ... u toj nasoj
samoci!" rece Ingrid, opet bez greske.
"Ma postoje
ti ljudi koje to bolje znaju od mene ... drzi se ti Malac ... Sare!" rece
Ingrid.
Miris bijele
kafe za cikorijom, ne da lagati ... to je budjenje , i meka ruka Majcina na celu, to je zivot!
Garancija za zivot!
Ja sam , cini mi se jedini covjek na Svijetu
koji je u snu sanjao da sanja san. U momentu kada sam se probudio, nisam znao
iz kojeg sam sna tacno izasao, pa je poslije godinama ostalo da vucem nesto sto
je vec davno i prosanjano a i prospavano!
"Ma pusti
ta sranja o snovima, Malac ... nemoj me vise ispitivati, matereti, da me neko cuje sta pricam, poslali bi me
garant u Ludaru! Treba misliti o ljepsim stvarima, " - rece Sare svojim nenadmasnim basom ... "Vidi
ovo ... nasla se lova, Hava vratila sve do u dinar ... a i morala , znas mene,
znas kad sam joj ono prisapn'o na pijaci ... a i Ceba je pritisla, tako , sad smo
mirni. Ici ces i ti na more, ne brini!
Ostala jos jedna sindikalna smjena do pocetka
skole! Istina, ona zadnja, ona za trecu smjenu, ona sto zovu ... sirotinjska za fukare ... ali sta tebe boli ... patak, sav
se u to uklapas!
A te su ti
smjene najbolje, more najtoplije, grijalo se cijelo ljeto, jos halva ... nema
puno raje da zajebava i prska se!"
Mitar me bezbojno
gleda , razoruzan, a u civilu! Podig'o lijevu nogu na tocak fijakera na onu
zbirnu sredisnju osovinu, namazanu kolomascu, cisto iz navike! Ni sam svjestan
da to vise ne moze da cini! Taj istup sile i manifestacije vlasti ... nestao!
Ostalo , samo on
da shvati ... a hoce! Poslije svih onih laznih Uzbuna i Dojava kao i gubitka
pendreka a na zadatku, a i iz samog straha da se mozda ne zamjeri dragom
Marsalu ... sam se penzionisao! Micuna i Albance te Camel kartone cigareta i
sanduke americkog viskija ovom prilikom necu ni da pominjem!
Civilno odijelo
mu stoji k'o piletu sise, vidi se da nije njegovo! Garant pozajmio!
I ... nesto bi i
rekao, ali iz njega ne izlazi ama bas nista ... posto sluzbeno nije imao nista ni
da izjavi, jer nije vise mogao ni biti sluzben, civilne izjave mu jos
neprirodne i ne uvjezbane ... ipak dodade: "Jebajiga, Malac!" te uvuce glavu u ramena! K'o stid ga! Jos se
ne zna izrazavati ... banjalucki ... a htio bi ... pa vjezba!
Velika ,
zabranjena banjalucka rijec, to Jebajiga, ne knjizevna ... a bogata rijec,
objasnjava sve ... dakako, onima sto znaju slusati i prastati.
Postar Ostoja se
rastrc'o po komsiluka ali prvo naleti na Micuna i Hadzihafizbegovicku. Oni
taman vukli neke vojnicke vrece natrpane necim kabastim! Digla se mala prasina,
dvoristem! No vrece nisu bile providne pa se sad u ovom momentu ne zna sta je
tacno u vrecama! Udari, Ostoja zadihan u njih! Ne u vrece! U Micuna i Hanumu
mu!
Istina ...
buducu!
"Dje gori
O, moj Ostoja?" uhvati ga Hadzihafizbegovicka za ramena , kako ovaj, jadan
ne bi pao ili prevrn'o se preko onih vreca!
Ispustili vrece
na zemlju oboje, k'o da malo i oni odahnu!
"Ma, nidje
nista ne gori, nego Zori ispala neka velika lova iz Banjaluckih Novina pa me
natjerala da zovem sve komsije da hvale Boga svi zajedno a kod nje kuci!"
"A jesi li
ti Ostoja siguran da su to pare? Da nisu samo poderane novine, pa se tebi
ucinilo? Znas, zna Zora ... zajebat' levata!" rece sumnjicavo
Hadzihafizbegovicka.
"Lova je ,
nisam lud ... barem ja znam sta je prava lova, svaki dan je prevrcem po rukama
... druga je stvar sto sam nemam svoju lovu!" ljutnu se Ostoja.
"Ali ko zna
... jednom ... mozda i ja nesto hapim ... kao i vi!"
"Nemas,
nemas, zato sto ne kontas, a svaki mjesec vuces tone para za penzije!"
rece Hadzihafizbegovicka.
"Vucem, ali
opet ne kontam, Hadzihafizbegovicka!" rece Ostoja i bezazleno rasiri ruke
i podize ramena.
"Ha, ha ...
imas li ti pasos?" upita komsinica.
"Pasos,
nemam, sta ce mi? Ja nikad nigdje ne putujem!" blesavo odgovori Ostoja.
"E, pa
izvadi pasos, pa onda kontaj!" rece mudra Hadzihafizbegovicka.
"Naci ce se
vec neka lova ... sama od sebe!"
Na trenutak a i
poslije njega se ucinilo da ni Micun nista ne konta!
"A koji ce
mu kurac pasos Hadzihafizbegovicka, ne kontam ni ja?" pita Micun.
Hadzihafizbegovicka
islpazi jezik, zavrnu ga i rece pfrrrr!
A to je inace
tako! Muskarci su gluplji od zena, vise im je stalo do one stvari nego do love!
"Zaboravi
sve sto smo pricali dragi Ostoja, nego leti komsijama i zovi ih u nasu kucu,
odmah!"
"Sta da
zaboravim draga Hadzihafizbegovicko?" Ostoja isplazio zbunjeno jezik.
"Nista,
nista ... izgleda da vec jesi! Trci po komsije! Kad sve obavjestis, Kumove
Franciku i Zoru zadnje zovi! Dodji i ti, a ako je problem podijeliti penzije
... sutra cemo to Micun i ja uraditi to za tebe! Samo donesi torbu sa lovom ,
od Zore! Sad , leti, Ostoja!"
Ostoja poleti!
Pa stade!
"Hocu li i
Saru?"
"Zovi, ako
ti je uz put!" rekose.
Ostoja i dalje
stoji!
"Sta sad
stojis, leti!" vice Hadzihafizbegovicka.
"Hocu li i
Ingrid?"
"Sta ...
Ingrid?" Micun i Hadzihafizbegovicka ga gledaju kao komad ... budale!
"Nista, samo
pitam!"
"Ne treba Ostoja
... doci ce ona sama!" rekose.
Falilo je svega uvijek
vise nego sto pristojnom covjeku treba, a nama je i tada bilo dovoljno,
savrseno dobro.
Mozda nismo bili
dovoljno pristojni, ali se znalo sta treba povremeno raditi!
A mi smo svi
bili po malo nenormalni, dakako gledajuci iz ugla nekog drugog grada.
Unose zene u
kucu Hadzihafizbegovicke sve sto je u
spaizu bilo neangazovano.
Muskarci nikad
nista nisu donosili. Ja sam tada shvatio... nase je bilo samo da dodjemo...i da
se uvalimo. Mi smo muskarci ... jos malo eto i mene! Bilo je realno ocekivati da
budem ... muskarac. Jadnom!
Tada se nekako i
razvila strasna banjalucka bolest nazvana - uvalitis! Bolovali su samo jadni
nasi Ocevi! Nema pravde na ovom svijetu!
Nikad je nece ni
biti!
Elem, zene
svijetle obraze nasih casnih porodicnih imena. Svaka nosi nesto sto prilici
muslimanskoj kuci ... sto rece neki Adem... jal sudjuk, jal pastrvu... jal ... muskatle
u saksiji zamotane u novine! Naravno, sto se ne pojede i ne popije tu vece,
svako vraca kuci svoje. Osim pita i bureka, a to se uglavnom sve i pojede, jos
s vrata! Vruce, pa prsti gore!!! Lizes!
Moja Majka
izabrala svinjsku susenu na dimu, plecku ...veliku ... i pride mladih cvaraka!
Zamotala i ona u
novine!
Hadzihafizbegovicka,
razmota radoznalo novine pa kad ugleda dar ... samo ga spuca nogom u kupatilo,
pravac pod lavabo!
Meni se ucinilo
da ne voli svinjetinu ... ali sto je osjetljiva na ... cvarke!?
Kad god Micun
zacuti sa trubom, narod se malo rasprica.
Tako uleti Ingrid Majci sa pricom: "Blago
tebi, udata si imas lijepog muza, gomilu djece, znas kuhati, a i ti si k'o iz
nekog filma, sad bas se ne mogu sjetiti kojeg, imas i bijelu tehniku, Hima da
ti hladi pice, Labud ves masinu ... naftaru ... imas sve. Imas Brata u Beograd koji oce mene a ne dolazi! Ja cekom, cekom, Zova
... jebajiga!
Ja is'o da nakupovam bijela tenika u Lesnina
... kad dodje Brat iz Beograd, kad ono, nista nema. Reklo mi , samo za
Sindikat.
Majci odjednom
svanu ideja! "Ma dat cu ti ja Hima, jebo te on i Labuda, al' da niko ne
zna od Raje a za pare sto smo platili ... plus kamate za dvije godine, sto
trebamo platiti! Samo, nikome ne reci, Ingrid, molim te!"
"Ja sam
mrtva usta Zova ... nema prica laprdavim komsijicama!"
"Joj, samo
da znas, otpala nam ona zlatna slova sa Hima, pa ih nidje ne mozemo naci a znas
i sama da ga nikad nismo ni koristili!"
"Eto me
sutra sa paricama, ne brigaj! Dodji Saro do mene da te pitam, ti cim dodjes
sebe, kad se otrizjeznis ... prije nego se ponovo napijavas, da mi preneses od Zove bijelu tehniku ...
jel' oce?"
"Oce, oce,
a ako se napije ponovo, prije nego se otrijezni ... posalje ja tebe svoje ...
asistents!" ... i zavaljase se od smijeha!
U tom
raspolozenju i razdraganosti ... opuca Sare Ingrid po guzici! Ova poskoci k'o
oparena.
"Ovo tebe
Sare drugi put u zivotu ti mene opucavas po guzovama rucerdom!" vrisnu
zblanuta Ingrid.
"Pa, mora
tako, Doktor'ce ... dva guzova imas ... takav je red! Svaki po jednom! Izvini, ljepoto, ponjelo me nesto ... k'o bi
ti odolio? Ti si nesto drugo, nisi obicna zena, ti si boginja ...a Bogovima se
nemore odoliti!"
Ingrid to
prihvati kao Sarino izvinjenje. A nekako joj i bi drago jer joj se ucini da je
Sare izrazio stav svih muskaraca.
Posto je
napravila sporazum sa Ingrid da se kotarise Hima i Labuda, Majci se navukla
neka tamna zavjesa na oci. Majka vise nista nije pila a ni okusila. Nije ju
zanimala ni Micunova truba.
Brojala je u
sebi pare koje ce dobiti od Ingrid. "Kad dam Skenderu, skenderovo za one
seljacke burme ... ostane i nama ... vise od pola!
Uzdahnu snazno!
Isprsi se! Sad je sjedila nasmijana,
razdragana, bezbrizna. Mislila je na Skendera i scenu kako ce ga iznenaditi s
parama za nakaradno debele burme za Kumove. A od turskog zlata ... sto je isto
sto i pravo, al' jeftinije!
"Jedva
cekam ... ponedeljak!" ... pomisli
te pogleda u Oca! A On naslonjen na stok od vrata sa pivom u ruci kao onaj
supak Boro u nasem stanu, sapce nesto Ingrid a ova od silnog smijeha stisce
noge u iks i fata se rukom za picu! Ha, ha ha!
Nikome to nije
nista cudno! Tako se zene smiju kad su razdragane a kad se malo popije, skupljaju
noge u iks i fataju se za pice ...i u kafani a i na Korzu kad neki mladac
provaljuje ... fore i fazone ... valjda da se ne upisavaju, ili iz nekih estetskih
razloga ili nekih drugih razloga kao npr. seksualnih ... ili sta li?
Tako i Majka ne
obrati paznju na to!
Ili mi se
cinilo?
Ali joj nije
bilo ... svejedno.
Dernek je bio
nezaboravan! Trajalo je sve do ujutro a onda su zene otisle svaka svojoj kuci!
Muskarci nisu
... posto nije bilo nikoga da ih nosi!
Hadzihafizbegovicka
Majci zapakova opet one nase darove u banjalucke novine, i samo veli ... "evo
Zoro ... preteklo je a ti hranis pet usta - trebace!
Grehota je od
tebe uzimati."
Duvnu i vjetric,
pomjeri pramen kose , mome ocu. On otrese glavom, pogladi kosu rukom, i vrati
svaki pramicak na svoje mjesto! Ucini mu se da to sve radi sam! Djaba prica! Djaba
vjetric.
U ponedeljak,
vec s ranog jutra dodjose neki mladi momci, Crnogorci, inace dosli u Banjaluku
da studiraju Pravo, ali fakultet jos ne misli biti otvoren i nece biti barem
slijedecih petnaest godina al' oni dosli
... da uhvate red! Ili , sta li!?
Kazu Sarini
Asistenti ... te poklepase i Himu i Labuda.
Majka je dugo
gledala u prazna mjesta gdje je stajala nasa bijela tehnika!
Nekako za to
kratko vrijeme kako smo posjedovali te uredjaje ... sazivila se!
Jedino se bojala
po malo one struje i stekera sto je komsija Milan zakuc'o ekserima svuda po zidu, a i
spoja s vodom!
Lijepo je imati
... pa i kada ti ne treba!
Kroz glavu joj
kao munja proleti misao kada joj je Stari saopstio na balkonu uz 'ladnu pivu
vijest o nabavci bijele tehnike. Bunila se, to njoj ne treba!
Dobro se sjecala
svega!
Htjede zaplakati ... onda odjednom kao da skonta da u toj prici nema
nista sto bi se nje ticalo!
Stvarno ...
nema! Stvari k'o stvari! Te'nika, k'o tehnika!
Pokusa naci sebe
u svemu, ali nista! Prazno!
Izvadi iz
kecelje kutiju Hercegovine bez filtera. Strpa na brzinu cigaretu u usta pa onda
probrabonja po dzepu kecelje trazeci kutiju subica.
Kresnu, sibicu
ali nekako joj se kutijca kofrcnu i izleti iz ruke! Pade na mjesto gdje je
stajao Himo! Osta suho drvce prislonjeno na cigaretu. Htjede povuci, plamen ...
a ono ... nista!
Vidi i ona sama
kroz svoje naocale, ogromne dioptrije da tu vatre vise nema!
Nema vatre!
Definitivno! Sve se samo ugasilo! Nekako , odjednom! A da niko nije primijetio!
E, sad zaplaka!
Moja Majka!
Jebajiga!
"Morski
voz", sa onim dugim lijepim vagonima, isti kao Titov plavi voz, i
plavi vagoni. Nasi vagoni
elegantnoblatnjavozeleni, samo zato da se neko ne bi zajeb'o i poletio, na nas,
misleci da smo mi drug Tito ... pa vik'o za nama ... zivio, zivio zivio!
Morski voz,
dugih vagona, bas sam ga volio, polazio je iz Banjalike oko devetnaest casova.
Mi nikad nismo
brojali te sate vise od dvanaest. Mi brojimo, brojimo pa kad dodjemo do
dvanaest ... mi onda ponovo ... nazad ... jedan, dva, tri ... kako i pise na
satu.
Razdragana raja
se ubacuje u vagone kroz prozore, hvataju se bolja mjesta.
Jaci muskarci,
gaze zene i djecu!
Voz nigdje ne
zuri. Na tenane smo mogli birati gdje ce mo sjesti...ali ipak mi smo
banjalcani, mi moramo kroz prozore. Koferi se takodjer ubacuju kroz prozore, meni
iz nepoznatih razloga. Bit ce da je sve to jednom tako vidjeno
u nekom
americkom filmu. Opet! Mozda?
Samo, mi smo se
derali, mnogo jace! A na nasem! Jebajiga, nismo znali indijanski a americki
jezik je bio tek u povoju! Jos nerazvijen! Nismo znali ni taj americki jezik!
Sve je bilo popraceno
tom velikom vikom i grajom.
Jedva smo se
ukrcali u "nas" kupe, moja Majka i moje dvije sestre.
Marini je ispala
jedna crvena masnica vezana za pletenicu.
Bit ce neko ...
povuk'o a neko ... poslije mazn'o!
Marina je plakala!
"Suti, ne
placi sreco, ne placi, ne nose se vise pletenice, nismo mi vise seljaci ... veze tebi to tvoja majka kose u konjski
rep to je "sada IN" i jos ... dodamo preostali masnu! Crvenu!"
Marina vristi : "Necu rep, necu konjski rep
... nisam ja krava!"
"Dobro,
ljubi Majka ... sutra sisamo na nulu!" pokusava je vratiti na zemlju
Majka.
"Nes' mene
na nulu ... rekli smo konjski rep!" ljutito lupa nogom o pod kupea, Marina.
"I crvenu
masnu!" ... naredi Majci!
Sare nam je kroz
prozor ubacio nase platnene kufere. "Drzi, fataj, jebote u sta gledas , koji kurac Zoro,
fataj kufer!?"
Na peronu stoji i
Mitar Medovic, kao vostana figura! U slampavom civilnom odijelu, bez uniforme a
sa "titovkom" na glavi . Skin'o zvijezdu!
Mor'o! Prisiljen
... takav Zakon!
Sakrio je u
zadjepak! Samo zato da mu Vlast ne bi pravila kakav problem!
Dobro , sad bas
i nije bio u Partizanima, ali je zato uvijek zestoko ... navijao a i titovka je
tu!
Prava Raja tesko
prihvata promjene. Pomislih ..."Poslednji Mohikanac"...
"poslednji
banjalucki posteni policajac!"
Niko mu na ovom
Svijetu ne moze zamjeriti za tu kapu! Nije sluzbena, zvijezda je skinuta, a
kapa, k'o kapa!
Izgleda k'o svi
drugi ... klosari!
Brzo se sleti s
vrha na dno ... valjda zato sto je nizbrdo! Tako i ovdje!
Oca nigdje ne
vidim, a cekam ga. On bi trebao bit taj sto iskace iz voza na malim prljavim
zeljeznickim stanicana i puni nam prazne staklene flase vodom, onda ceka da voz
dobro krene ... te se u zadnjem trenutku hvata za poslednji vagon.
Taj film nisam
vidio u svom zivotu.
Jesam u Kinu, al' to je nesto drugo!
Moj Otac je
ostao na banjaluckom peronu, ali sa druge strane kolodvora , u dogovoru sa
Majkom ... a da ga ja ne vidim.
K'o biva da ja ne bi' zaplak'o i pravio sranja
po kupeu! K'o da ja nisam imao preceg posla u tom morskom vozu nego da se
razvalim od placa!? Nisam ni ja budala! A i kupe me sokir'o! Jebote, sve u
nekoj plasticnoj kozi pa kad sjednes, samo ... kliznes guzicom na stranu! Tako
klizeci dodirujuci plastiku golom nogom cuje se zvuk k'o kad neko ... pr'ne al'
jace! To ce nas zabavljati cijelim putem, cak i duboko u noc. Osim kad neko iz
tame kupea vikne, "otvaraj prozor, ovaj se pravo cuje a mog'o je biti i
tihaner! Dakle, necujan!"
Kakav luksuz ...
i jos svi imamo na secijema upisan broj iznad glave ... k'o u nekom logoru!
Organizacija ipo! Ja sam svoj zapamtio za vjek -vjekova ...029!
Dan prije puta, postar Ostoja nam je donjeo i
jedan racun iz banjaluckog "Lovca' ... navodno neki supci na Ocev racun pojeli
150 i nesto porcija velikih cevapa, i to Mujinih, plus tri
sindikalne!
Mater mu jebem,
ko je jeo sindikalne?
Kad smo platili
"Lovcu" ceh, ispalo je da Otac ne moze na more. Badava je Hava
vratila sto je spontano i u neznanju "hapila', badava se Sare trudio da se
sve nadomiri, badava je Mitar odlagao hapsenja. Love nije bilo!
Sad bas, to i
nije neko opravdanje .... nama je svima , sve falilo!
Utjeha je , ipak
uvijek se nesto nadje!
Sef stanice
zviznu u pistu i podize nekakvu malu lopaticu.
"Stanite,
stanite ... voz stanite ... Zovo ti sustavi voz, oce Mirjam da vidi more ... i
Malca ... evo pare!" trci Ingrid pobacala cipele na sve strane, pa
bosonoga, a pod rukom joj Mirjam! Sustavite i voz! I mokolotivu!
"Uzmiteeee
i menneee, uzmite i meneee!" vristi mala Mirjam.
Ubacise je dobri
ljudi kroz prozor, kao i one kofere! Sreca prozor bio otvoren! A i da nije,
Mirjam bi prosla ... garant! Kroz zatvoreno!
Maloj, spade sa
nogice na Peron, jedna crna lakovana cipelica ... jebo jednu cipelu, ima onu
drugu!
A isto tako ...
lakovana!
"Ima li
mala sta za presvuci?" bori se Majka sa vjetrom , hvata naocale da ne budu
otpuhane, bori se sa dimom i vatrenim iskrama sto prce iz lokomotive.
"Nema,
nista , nista za svuci i presvuci , na brzinu sam je spremila pa tako nista
nisam spakovala Zova, neka nosi od Malca
... eto para puna kesa, kupi ako ima ... da se kupi, ljubim te Zova, cuvaj
Mirjam ... ona volu vas ... misli vi porodica! Zajebala se, meni se dodaje od
same mene!"
Baci onu kesu
para prema otvorenom prozoru a prozor vec otisao, pa kesa trehnu u stranicu
vagona i pade na peron!
Ingrid
razljucena poleti da kesu spuca nogom, zatim stade pred kesom, il' se sjeti da
nema cipele il' da je steta sutat' toliku lovu.
Strpa kesu u
tasnu!
Voz cugnu,
naprijed, pa nazad, mi se posudarsmo glavama! Svako trehno svog najblizeg! Takav je red! Majka ... nikoga! Ma ni u nas
djecu ... posto joj nismo bili toliko bliski!
A kol'ki bi joj
treb'o vrat da spuca Starog na stanici!?
Smijeh!
Ojhaaaa, idemo
na more, neku uzviknu. Krenulo!
Faruk izvadi
trubu ispra pisak, puhnu u njega i zasvira, "Samo jednom se ljubi"...
dohvati ga njegov bend, i nasta opsti rusvaj.
Voz lijeno
potece , i cu se kao takatak, takatak, takatak, pa sve brze i brze , takatak.
Priljubljen
nosom uz prozor vagona, u daljini vidim na peronu Oca, kako stoji, sam i
napusten, prebacio onaj drugi sako sto mu je sio Karabegovic, isto nakaradno,
pa ga je samo tako mogao nositi, prebacenog preko ramena.
O, da, davalo je
to i njemu, mladalacki izgled!
Skida naocale,
brise nesto iz ociju i on ... ja pomislio ... place ... kad kurac ... ono samo
piljevina, zar i pepeo!
Znao sam, pravi
muskarci, nikad ne placu! To mi je On rekao, jednom!
Ono jednom, kad
se i meni nesto skupilo ... jebajiga! Ali to je druga prica!
Prilazi mu teta
Zdenka sa nekakvim papirima, k'o da nesto potpise a on se bori sa onim svojim
suzama u ocima ili pepelom, dje nas je izgubio ...
a, sam ... i
tuzan ... a sa teta Zdenkom koja nesto forsira ... jadnicom , raspustenicom i
udovicom, i jos sto sta u isto vrijeme, ali ona ... vrijedna ... vrijedna
radnica! Onom teta Zdenkom sto ju je
poslije jednom imitirala Lepa Brena, samo je Brena imala manje sise, sto jest',
jest ... i krace noge od Teta Zdenke, a o guzovima i da ne govorimo.
Naravno ova teta Zdenka nije bila ona Titova
teta Zdenka tj. Davorjanka, ovu Tile da je vidio ne bi se prislonio ni jednoj
drugoj a mozda bi dao i da streljaju mog Starog.
Mozda bi, Tile
preselio u Banja Luku da ju je vidio, a Banjaluka bi bila glavni grad
Jugoslavije?
Sare mi jednom
rece: "Malo je 'vakvih guzica u zena danas po Banjaluci! Uglavnom su
pljosnate! Vrbaske! Valjda od ladne vode! Il' sto nista ne rade, samo sjede na
tim guzicama!? Oprce po krompirusi i bureku i to im je sve!"
Da sam ja imao
takve guzove ... ja nikad po Banjaluci ne bih prohod'o!
Sram i stid ... ides
ti sa takvim guzicama , a ono svi rokcu, hrkcu ... narocito muskarci, sramota
od Boga! Jebajiga, jadna zena ... ta
Teta Zdenka! Sad, dobro, jadna ona , mogla je nositi i prikladniju odjecu pa se
nista ne bi ni primjecivalo tako drasticno, no ona nosila sve sprceno dva - tri
broja manje.
Guska!
Valja nije imala
ukusa ... ili love da kupi posteno? Moj
Otac nije imao predrasuda, narocito prema garderobi ... uvijek je govorio... vazno
je ko je kakav covjek, a ona dobar i pozrtvovan
radnik. Zato sam i gotivio mog Oca ... sto je bio hrabar i ... posten!?
Sva sreca Majka
mi je objasnila da moj Stari ... gradi
nekakav komunizam ... pa samim tim mi nista i nemamo! Onda mi je bilo i to po malo lakse. Mislio sam ... dok se mi kupamo na moru, moj Stari ... radi!
A radio je ... garant! Licno sam iz voza vidio kako sa teta Zdenkom ode
dijagonalno kroz Park, pravac
Hotel Palace
... valjda na radnu kafu!? A za kisalu vodu ... ako preostane!
Nismo stigli ni
do Predgradja, a vec se razmotava iz banjaluckih novina smotana pohovana
piletina, preslikala se slika druga Djure Pucara Starog na karabatak, druga
Rankovica, se preslikala slika blize ... guzici! Domaci lebac, a nosnice ispuni
smrad domace rakije, smrduljice! Svi zapalise, i oni sto ne puse! Takav je red
kad se ide na daleki put! Kad se stigne u Dalmaciju na odrediste, vonjat cemo
na dimljeni bakalar a Dalmosi ce biti uvjereni da to tako tuknu samo pravi radnici, proleteri!
Temelj ove Drzave!
Dalmatinci ne
tuknu ni slicno tako! Mozda zato sto niko nista i ne radi ... pa se i ne znoje
... a i ko bi se jebav'o po vrucini! Tuknu, na ribu ... pokvarenu!
I ode moj voz,
ode daleko od Banjaluke.
Sare i Mitar se
zgledase!
"Ode,
Malac." rece Sare.
"Cudan
djecak!" rece Mitar.
Krenuse s guza
na guz, prema Aleksincu. A i dje bi, kad
u Gradu nije bilo nikakvih kulturnih dogadjaja i priredbi!?
"Stanite
idem i ja sa vami, samo da nadjemo moje cipelice." Okrenuse se obadvojica.
U susret in trci
Ingrid , uiksila noge u tom trku pa
leprsaju na sve strane a lijevom rukom zadigla crnu suknju ne bi li uhvatija
jaci korak, te pritisnula suknju rukom,opet na picu ... k'o da nesto ne
ispa'ne!
Momcinama se od
dragosti razvukla usta ud oha do uha!
" Ajde, da
nadjemo, tvoje cipelice doktor'ce, zajedno cemo lakse naci a dobit cemo i na
vremenu" ... rece Sare!
"Naravno,
zajedno cemo lakse"... kaze Mitar ..." a koliko si ih imala?"
"Cega, Mitro?
Mislis, cipelas? Ah, da po jedna cips na svakas nogas!" sornu Ingrid seretski
laktom odrpanog Saru u rebra. Ovaj se bolno nasmija isto tako, seretski, te
ispuhnu gomilu ugljen dioksida iz pluca, sto od popusenih Zeta sto od
popusenih Drava,
te rece:" ali sto po jetriiii draga moja jaranice , doktor'ce?
"Osim duse
... to mi je jedino bolno i ranjivo mjesto!"
"De me onda
oprostivaj!
Idemo na cevapas
u Lovas, kod neki Mujaga, ovaj otkrio kiosk , ja oplacam! Poslije moze i da se
nesto popijava! Ali samo ... lagano!"
"More, ako
cemo poslje u Aleksinac ... Mitar i ja placamo ... samo u Aleksinac nema klozet ... tj. cenifa , tj ono za soranje, tj.
ima ali je uv'jek poplavljeno, voda do koljena, a i tukne na pisu, pa mi pisamo na ulicu! Ti mozes ... u grmlje! Ili tako!
Ili stegni
zube, do kuce, ako te pritjera!"
"Idemo
li?"
"Idemo! A
mogu ja , pisat' prije u Lovas! Moja briga!"
Mitar opet krisom
skide kapu titovku bez zvijezde, presavi je na pola i tutnu u zadnji dzep. Ide
korak iza njih. I nista na ovom Svijetu ne misli vise! Samo stavio ruke na
guzicu, pa tako ... polako! A dalje ... sta bude!
"Mitre, dje
si kupio to odijelo, pravo ti dobro stoji? Samo je malo ... onako! Jesi li
prob'o da zavrnes nogavice da ne gazis po njima?"
"Ne znam,
zena don'jela odnekud!" rece Mitar bezvoljno.
"A jel'
novo?" nastavi Sare pricu koju ni sam ne slusa.
"Ne znam,
mozda i jeste ... ali sam nas'o neke bonove za topli obrok u zadzepku iz 1950 g.
pa mi malo sumnjivo!
A izgleda, i ti bonovi i ne vrijede vise, firma propala!"
" Ako je
tako, ne sekiraj se ... sigurno su skinuli sa nekog bivseg covjeka ali odijelo
je u dobroj kondiciji ... boli te ona stvar!!!"
"Koja ga to
stvar boli Saro?" zabrinu se Ingrid razrogacenih ociju.
Sare joj sapnu
na uho.
Ingrid se
zacrveni k'o prezreli paradajiz!
