BOCO: KOD ŽELJEZNOG KONJA

Čanak druže. Jedva te nađoh. Sakrio si se u toj konobi i ne izlaziš. Evo, za ovaj put šaljem ti prilog za blog, a očekujem da se javiš i malo popričamo. Popij žmul vina za bodula sa Alijinog ostrva i živi bili svi skupa.

------------------
KOD ŽELJEZNOG KONJA

Zimska je noć.Hladna, duga.
Ponočna šetnja vodi tri druga,
Niz puste gradske ulice,
Do željezničke stanice.

Priče umne, sa daha pola,
Skrivaju djelo alkohola.
Solo pasulj, u ovoj noći,
Ustima gladnim može pomoći.

Prljav pod,a zrak vonja,
Znan prizor kod ,, željeznog konja,,.
Konobarica prilazi nama.
U novim borosanama.

Tužnu priču govori šutke;
Tijelo mlade prostitutke.
Putnici,rijetki, skupina mala.
Stalni korisnik noćnih lokala.

Plaćamo piće, plaćaju nama.
Grad usnuli prekriva tama.
Tu smo do jutra, sebi važni,
Krivili građanski moral lažni.

Potvrdu nama, za tanjur pasulja,
Daje valjaroš i stalno mulja...
Kuglica gdje je, samo on zna,
Ko biva hoće lovu da da.

Jutro dolazi, u zadnji čas.
Za nas, čini se, jedini spas.
Koraka teških, sjećam se k'o sad,
Jedva nekako stigosmo u grad.

Buntovna noć je iza nas.
Umornom tijelu, san je spas.
Tako završi naša golgota,
,,Sjajan primjer no}nog života,,.

Avgust 2oo7.godine
BOCO