maloprije sam dobio dobio jednu izuzetno tuznu vijest,a ja u nju prosto ne mogu da vjerujem,zapravo ne zelim...
Jutros je na Korculi iznenada umro nas veliki i dragi prijatelj,banjalucanin,kosarkas Milivoje Vranjesevic- Ziri,a vece prije toga je bio sasvim zdrav i veseo,bar mi je tako javljeno. Preminuo je u 73. godini,na svojoj Korculi gdje je dugo godina bio sef Vinarije kao dipl.inz. a odakle je bila njegova supruga.4-5 godina sam odlazio na ljetovanje u njihove Smokvice,Lumbardu,a najvise sam volio Brnu,a njih dvoje predivni domacini,izuzetno cjenjeni od svih Korculana. Poslije se preselio u Svetozarevo(Jagodina). Ne mogu zaboraviti koliko je nastojao da pomogne i pomagao je KK"Borac" kada nismo mogli igrati u B.Luci.
Mozda poneko od Vas nije bolje poznavao naseg Zirija, ali cesto cujem,citam, da mnogu BL raju proglasavaju "legendama",a Ziri je bio i ostao za nas koji smo mu bili bliski, jedna velika BL legenda...Kao gimnazijalca,onako visokog svi su ga "morali" znati, a o njemu su svi pricali kako na uvijek novi nacin "upadao" na subotnji ples u nasem Domu Kulture,koje su to ideje bile...Sjecam se jedne subotnje veceri kada je gostovao Arsen Dedic,zima,hladno, snijeg,stojim pred ulazom u Dom Kulture,a Ziri bez zimske odjece,odijelo i tada obavezna kravata i kaze mi:"Gele,gledaj sada!" Znam da nema karte za ulaz,a on onako visok i dostojanstven u odijelu samo rece sluzbeniku na vratima:"Ja sam bio vec unutra..." Covjek ga pogleda,a on ozbiljna faca i prodje...Poslije mi kaze da je zimski kaput ,sal ostavio u Hotel"Bosni"i pretrcao do Doma Kulture...
Nas,moj Ziri...Boze,pa zasto nam ga uze...
Dragi moji,tuzan sam,pretuzan...Prevrcem po nasim zajednickim slikama i suze polako klize niz obraz...Ne mogu vise...
Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama ! Angel
Dragi moji,
ReplyDeletePotresla me jako vijest o Žirijevoj smrti. bio je koju godinu stariji od mene, ali smo bili prve komšije, pa je i košarkaška lopta pomogla da budemo pravi prijatelji.
Ja sam bio posrednik kada je Borac za vrijeme rata išao u Jagodinu, kada je Davor otišao za trenera u Jagodinu i kada su moji juniori igrali za Jagodinu.
Čak su bili drugi u prventvu Srbije, što je bio najveći uspjeh Jagodinske košarke. Žao mi je što poslednjih godina nismo bili u kontaktu.
Žiri je bio zaista nevjerovatan lik i o njegovim doživljajima se može pričati satima, ali ovdje osjećam obavezu da Vas podsjetim na jedan događaj, koji ga divno opisuje.
Igrali smo tada za Borac. Igralo se i treniralo na igralištu Gimnazije. Bilo je ljeto i na treningu nas je bilo svega 12. Prle nas je podjelio na dva koša, obučeni protiv golih.
Ujednom trenutku u igru ulazi Žiri i to kao goli. Igra 150 % da dokaže da ima mjesta u timu. U jednom momentu, u žaru borbe, see oklizne i punom dužinom padne na prsa.
Brzo se digne i hoće da nastavi da igra, ali ssu mu prsa potpuno zaljepljena mješavinom znoja i prašine, pa ga Prle šalje da se opere. Međutim Žiri tvrdi da je sve u redu i
neće da se Pere. Prle prokuži u ćemu je fazon i kaže:" Idi operi se i kada se vratiš ulaziš ponovo u igru. Žiri to prihvati i ode na pranje. poslije par minuta vraća se na teren,
a na cijelim prsima kao da nema truna kože. Sav je oguljen i krvav. Bio je legendaa i uvejek ću ga se takvog sjećati.
Đoko Mikeš
Nisam bio siguran ko je Ziri. Sada, nakon Djokinog podsjecanja znam tacno o kome se radi iako sjecanje vraca preko pedeset godina unazad. Bili su to moji prvi susreti sa kosarkom na Gimnazijskom igralistu. Sjecam se dobro Zirijevih pozrtvovanih skokova, hvatanja lopte pod kosem i karakteristicnog doskoka, i znam da je rano iscezao sa kosarkaskih terena. Neka pociva u miru.
ReplyDelete