Vidite, ovo je učauren režim, vlast koja se gradi od temelja 20 godina. Sistem je postavljen tako da zadovolji samog sebe, a ne građane. Taj aparat je dovoljan da osvoji vlast na bazi novca, zastrašivanja i odlaska ljudi. Teško je očekivati da jedan Draško Stanivuković i nekoliko aktivista mogu u nekih osam, devet mjeseci, čak i nekoliko godina, to potpuno razotkriti. Vi ovdje imate medije kojima je džaba ovo što se dešava na Trgu gdje bude 40.000 ljudi, ali to ne dođe do Trebinja, Pala, Bijeljine. Putujući po Republici Srpskoj, shvatio sam da je bukvalno svaka opština zasebna jer je pod RTRS-om i ATV-om. Ja dvije godine na te dvije televizije nisam imao mogućnost da bilo šta kažem. I kako će me neko doživljavati ako RTRS mene, Davora Dragičevića i sve koji se bore, predstavlja kao nekog ko ruši institucije, nekog koga finansira Zapad, a to plasira na najgori mogući način. Evo mali primjer: hrvatski poslanik Ivan Pernar i ja smo kolege, dijelimo dvije, tri vrijednosti, borimo se on tamo, ja ovdje protiv toga da naše zemlje budu pod dužničkim ropstvom, borimo se protiv bespravne deložacije. On je u jednom trenutku rekao da smatra da Republika Srpska ne treba da postoji. To je njegov stav. RTRS je izvijestio "on je prijatelj Draška i Draško to misli". I ljudi to prihvate iako nema veze i uporišta u mojim stavovima. Ili, da vam prevedem, vi i ja smo danas sjeli da razgovaramo...
...
Gledajte, 2014. je bilo u pet deka ko će pobijediti. Političkom kupovinom situacija je preokrenuta na one koji su već bili tu. I onda su se ljudi koji nisu mogli čekati naredne dvije do četiri godine prodali da zaposle sina, dobiju porodične poslove, uvećaju imanje, a ne radi ideologije. Tako je počelo prvo osipanje. Imate jedan čitav pogrešan koncept političara čija je svijest pogubna. On je koncentrisan na svoj mandat i ide na to da za te četiri godine što više sebi obezbijedi i krađom, a nešto ko fol i da uradi. Ide da opustoši instituciju, da poveća diktaturu, da sebi obezbi jedi taj mandat, a sva važna pitanja odgađa da nekad kad dođe do smjene, nasljedniku koji može biti i dobar, ostavi što gore. Ti političari vide u četiri godine što veću privatnu korist bez obzira na količinu kolektivne štete. Moja vizija je da ako je cijena ove borbe deset godina maratona, onda idemo deset godina. Ja ne mogu reći: imam 55 godina, u opoziciji sam, ne mogu nakrasti za unuku, praunuku, idem Dodiku. Ko vjeruje da su Nenad Stevandić, Dragan Čavić, ona dva papka... prešli zarad ideologije? Znate da su njihove izjave bile da opoziciia ne može ništa promijeniti, pa idu u poziciju. Šta su to uradili? Meni je žao što kod nas bukvalno ne postoje državnici koji postave cilj ove zemlje za 50 godina iako će oni možda biti samo četiri godine. To danas fali.
...
Meni je to jednostavno. Ja sam čitao knjige, razvijao svoju svijest i došao u situaciju da sam Draško samo ako radini ovo. Ja nisam Draško Stanivuković u noćnim klubovima koji pije šampanjce i živi uspješan život u tom smislu riječi. Nisam hedonista na taj način. Imam viši cilj.
...
Ideja je da se potpuno koristimo ironijom. Evo, idemo da hapsimo sami sebe da pomognemo našim institucijama koje već hapse. Ja ću predložiti zakon o balzamovanju zato što su ljudi koji vode Republiku Srpsku napravili najbolju državu, najjače institucije, sve najbolje, sve najjače i meni je žao što će jednom prirodno morati da nestanu s ovog svijeta. Tim zakonom o balzamovanju ćemo omogućiti da njihova tijela ostanu, da im sagradimo piramide, da oni budu vječni.
...
Imamo mentalitet kao da smo najveća sila, a površinom i brojem ljudi spadamo u male. Taj spoj nespojivog tjera nas u ovo. Pojedinac preokupiran dvadesetčetveročasovnim preživljavanjem nema, nažalost, vremena da se izdigne iznad onoga što mu RTRS saopštava i da kreira sopstvenu svijest. Taj čovjek hvata prve informacije koje mu se plasiraju, a to su informacije kakve njima odgovaraju da bi od čovjeka napravili ovo što su napravili. Tu svijest ja mogu da razumijem, ali ne mogu da je prihvatim kao ispravnu i da se povijem. Moj put bio bi mnogo lakši da se priključim vlasti, prihvatim šablon po kojem si danas ovdje u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini Srbin prvo ako te mrzi Bošnjak, pa ako te zamrzi Hrvat, a pritom ako te hoće bombardovati Amerikanac, ako te ne voli Englez i ako te Švabo prezire. Što više neprijatelja imaš, po današnjoj definiciji očajnog nacionalizma kakvog dijeli vlast, ti si veći patriota. A ne poput nekog Draška Stanivukovića koji hoće da stvori dobre odnose ne samo sa susjednim nego i zemljama koje su malo dalje i da shvati da jesmo nekad ratovali, ali da je danas 21. vijek, period ekonomije, saradnje, globalizma. Ja zastupam tezu da si veći Srbin što više prijateljstava imaš i ako uspiješ sarađivati sa svojim komšijama. Prihvatam da budem savremeni Srbin kakav smatram da treba biti, a to su prijateljski odnosi, otvorena vrata svakome, od nekad istorijskih neprijatelja praviti sadašnje saradnike, poznanike, prijatelje, ekonomske partnere. Ja mislim da je to budućnost.
Iz intervjua koji je Saši Rukavini ('Dani', 1.2.2019.) dao Draško Stanivuković, narodni poslanik u Skupštini Republike Srpske
No comments:
Post a Comment