Sare halise one tresnje sa tezge. Samo pljune peteljku!
"Jesul' dobre?"... punim ustima , me upita.
"Dooobreee!" rekoh.
Sto ti mene ne uzmes za svoje? Nemerem... imam vec Ovna!
"A sto ti jedes kospice"...pitam naivno.
"Eto, jedem...ma ne jedem, gutam, gutaj i ti ovaj ... jedi i ti! Ama ko ce to guliti u ustima, jarane!
Ujutro ces vidjeti u canifi...sve se samo odvoji! Djaba ti patnja, gulenje i sta ja znam!"
Prvu sto sam probao pojesti sa kospicom...zastade mi u grlu. Sare me opuca rukom po ledjima! Izleti rafal samljevenih tresanja i kospica iz mene i to pravo na nogavicu onog jednoobrvana Mandica. Normalno, ja sam ostao bez daha, pa mi u tom momentu nije bilo do toga da zalim Mandiceve nogavice.
Mandara zadig'o nogu i samo pendrekom otresa ispljuvke. Na oko, mrtav ladan...ko nije mu nista, ubio bi me znam...samo nije smio mrdnuti od Mitra! Cek'o komandu!
A ja cek'o da dodjem do daha!
I dodjoh...nekako . Od tada sam udlucio, nikad vise necu jesti tresnje sa kospicama , narocito ne u Sarinoj blizini.
A jest' to jebenooo Raja!
Onaj jadni seljak sto je prodavao tresnje, ukocio se k'o kakva vostana figura. Ne mrda ni mrdac, samo mu usta otvorena... ko biva nesto je htio reci, pa zapeo.Tako i ostao!
"Daklem , Havo...papire na sunce"- prostenja Medovic.
"Kak'e papire, bolan...budalo ... ja ti radim sa kokosima a ne sa papirima. To je, jadan ne bio, muski pos'o!"- mrtva 'ladna rece Hava.
Pa i jest tako, pomislih.Vidjo sam svakodnevno kako Cigani ispred granapa skupljaju kartonsku ambalazu i stari papir. Poslije ga nosili u Park kod naseg bazena, tu ga dobro prali vodom. Nisu htjeli valjda da na Otpad nose prljav
papir. Meni ih onda zao bilo, jer je papir bio dvostruko tezi. Izgleda
mi...bilo je tako ljudi koji su drzali do svog ponosa! U Banjaluci!
"Havo ne podjebavaj, davaj licnu!" i dalje stenje Mitar.
"Pa sto tako odmah ne kases drug!" veselo Hava odgovori.
"Pa daj onda!" i Mitar se po malo smiri.
"Pa nemam, onda!" istim tonom odgovori Hava.
"Pa kako nemas?!" usitni Mitar svoj glas, oci iskolacio...malo fali da eksplodira.
"Pa, jebajiga...otkud mi ... izgubila nedje!"... smijulji se Hava i sve
pogledom luta po vec razdraganoj raji. Dobro osjeca da su simpatije na njenoj strani!
U masi se cuje po neki tihi jecaj, prigusen osmjeh, zlurad kikot.
Mitar shvati da mu je autoritet bespovratno poljuljan, skupi one svoje rasirene noge, mahinalno rukom zabaci kapu titovku na tjeme, razvali usta ko biva u neki osmjeh , zakaci pendrek za kajis, i lagano se okrenu trazeci Mandica iz svojih ledja.
Istog momenta vrisnu ko oparen, ponovo iscupa zakaceni pendrek!
"Mandicu, sto su ti to noge krvave, rani li te neko od ove bande junace, sunce im jebem?!"
Mandic, blago spusti pogled prema svojim nogavicama ljetne uniforme, a onda, sekundicu iza toga okrenu se prema meni u polozaju King Konga.
Dva pendreka u zraku...odjednom.
Ide Mandara jednoobrvan, ta mu jednoobrva postala jos gusca...skupio je...valjda, i k'o u usporenom filmu...lijeno, rasirenih nogu i savijen u trupu ide prema meni. Me moze biti sretniji!
Oko nas pola Banjaluke, iza mene Sare, iza Sare tezga, na tezgi tresnje, iza tresanja onaj mrtvi seljak otvorenih usta sto stoji.
Iz daljine cujem glas Majke, ali je ne vidim od silne raje.
Samo glas..."dje kaput, dje plata, dje regres, dje K-15, dje su bonovi za topli obrok...dje...dje...?"
Tek kad se Mandic priblizi metar do mene, provali nerazgovjetni kasljuci glas iza mene.
"Staniiii!...dje si navro?!" nisam prepoznao Sarin glas usta ponih neispucenih tresanja. Znaci zajedno sa kospama!
Sare me skloni iza sebe.
"Nije ti ovo dijete krivo sto si usr'o 'lace!"
Za trenutak svi stadose, niko se ne pomjeri.
Mitar samo vrti onom svojim malom glavom lijevo - desno.
Spade mu titovka sa glave. Postade jos jebenije!
"Ovaj seljak je kriv"... rece Sare pokazujuci lijevom rukom u mrtvog stojeceg covjeka otvorenih usta, a onda u desnu ruku ispljunu jedno pola kile zgnjecenih tresanja. Usta mu i brada strahovito zakrvarise . Ruka takodjer..."krvava". Tek tada progovori normalno!
"Ovaj seljak je kriv! Prebaci Sare "krvave" tresnje iz desne ruke u lijevu ruku.
I lijeva ruka "prokrvari".
Izabra zatim najvecu tresnju iz svoje sake i zafrljaci je seljaku ravno u celo.Puce tresnja, a na celu seljaka pojavi se crveni curak. Seljak samo klecnu nogama i pade k'o snajperom pogodjen. Utonu ispod tezge preko nekakvih vreca krompira.
A i to jos nije bio njegov krompir, nego od nekakvog Petka iz oko okoline Slatine, sto je tu isto prodav'o!
Mitar nikad nije bio u vecem cudu! "Sta ovo bi , narode?! Sto ruke okrvariste?"
"Sta sto...pa zbog ovih hrusteva sto ovaj prodaje...eto!"...rece Sare pobjedonosno.
"Nije ovo Mitre vidjelo tresnje... dos'o narod ovdje trovati. Vidi ga samo kako se izvalio... ko mrtav!", glasom pravednika i moga spasioca rece Sare.
"Pa jel mrtav, covjece!?" izusti Mitar.
"Pa nije!", rece Sare.
"Pa sto je onda pao?" opet ce Mitar sumljicavo.
"Pa usr'o se od straha!"
A kasno ljeto svuda...banjalucko ljetno jutro na pijaci, il' kak' bi rekli komsije Hrvati, ljeto na banjaluckom placu.
Jebote, ja sam uvijek Majku pitao zasto mi idemo na pijacu a gospodja Ibrahimbegovicka na "plac". (Ibrahimbegovicka - Zlaje Cacinoga majka). Gospodja znala shopovati.Imala one plasticne prozirne cegere, pa kad ona prodje kroz dvoriste...vidis sve.
Praziluk se presavio preko glavice zelene salate. U dnu torbe crveni se paradaiz .U drugom cegeru (ili cekeru - mi smo govorili ceker...al' sad jebajiga...to je izgleda taj pravopis ... ni sad ne znam sta je pravilno! a to ti se
stalno mijenja!) pa ... dinja ... i po neka breskva .. .prosarana, crveno zuto! Kont'o sam to je zato sto oni kupuju na placu a mi na pijaci.
Moja Majka je uvijek vukarila ...kupus, a u kasniju jesen grah i krumpir , taj krumpir nam je donosio onaj navedeni Petko !
Sta ces spontano se upoznali - a poslije i zivotno vezali. Petko se uvalio u nasu kucu kao i svi oni gore spomenuti!
Moji Starci nisu imali nikakvog kriterija!?
Uostalom kao i sa Havom!
"Razidji se bando razuzdana!"... dreknu Mitar.
Ide polako prema mjestu sa koga su se culi oni krikovi. I on bi sam da tamo nikad ne stigne. Raja se rasirila...napravio se sirok prolaz. Sad i ja vidim
Havu kao kleci i kupi one hrke sto je moja Majka porazbacala.
"Znas sta Gospodja...jebem ti ja po malo mater onu tvoju. Sta uradi od ove moje sirotinje?" - rece Hava.
Havine hrke Majka razbacala na sve strane. Na nedoraslom drvecu vise necije duge gace, tamo opet nekakav zimski dzemper, svuda okolo razne robe.
Bruka!
"Ma dje sako!?"... ne zbuni se Majka.
"Ma nema sakoa, jebo te on, eno ti ga dole u Crkvenoj!" - dreknu Hava sva u ocaju, jadna prebiruci po ostacima njenog kapitala.
"Slusaj , Zoro javi se glas Chebe, debele postarije lijepe Ciganke...bacila Hava kaputic, jer niko nije htio da kupi dronjak!"
"Eno ga dole, u Crkveni, kod onih kutija i trulog kupusa... kako bona ne vidis?"
"Koji dronjak, Chebo, ...sio to Ibro Karabegovic...zadnja moda!" - veli Majka uspuhano!
"Sio, sio, Zoro , ali prije dvaest godina...i hajd' ne budi na kraj srca, evo ti ja dam kaputic po mjeri i kakav 'oces...dzabe."- stalozeno rece mudra Cheba.
"Dje si sine Bato, zapomaze Majka?" "Odi Majci, magare moje bosansko!"
Sare me samo malo pogurnu..."idi zovu te na intervenciju!"
"Molim Majo"...rekoh umilno k'o da cu dobiri od nje rum plocicu, al' se zajebo! Nije dala nista, samo rece:
"Pusti tog Horoza, rode moj i Majci dohvato kaputic iz vode."
Osman predlozi da to uradi neko od seljaka, rece:" Malac je malen, odnjece ga voda!" Aksman se takodjer zestoko usprotivi: "Mozda ge nece odnijeti voda ali ljudi ... prljavo je!"
"Znate' kaj, tu bu mo mogli pozvati vatrogasce!"
"Aksmane, e ovo je prilika da tebe gurnem u "ponor" od dva metra, i rijesim se svih svojih belaja! Usutiiii, vise konju, onaj .. .onaj... jedan!"- zestoko naredi Medovic."Nek ide mali, sta mu fali?"
Ja se sav zacrvenio, toliko ociju u mene gleda...moj prvi javni nastup.Uh jest' to jebeno Raja.Uhvatila me, sto bi rekli pjevaci, ...trema pred izlazak na scenu .Isprsio sam se iz sve snage...al' jebajiga bio malen...pa takav ostao i kad se isprsim.
Malen!
"Ne mere on skakat!"...groknu poznat glas,..."vide stakla, vide piva razbijenih!"
Ja se samo okrenem, i Sari dadnem Horoza.
"Joj, nemoj meni Horoza, kuriru moj, more me neko vidjet od vidjenije raje sa kokoskom! Urinirat cu pos'o!"
"Daj vamo, reci Mitar, (bas onako kako normalni ljudi govore,... tako da mu vjerujes - tak'a boja glasa)...ja znam sa zivinom!"
Sare mu dade Horoza, a On ga (Mater mu jebem), uhvati za noge i okrenu naopako!
Horoz zatalaha krilima, cu se tu i nekakav urlik...kokodak , sta li...a to je uostalom isto - kad si mali!
Kokodakkkk!
Sletim ja u opasne vode rijeke Crkvene. Nista se nisam bojao, osim stakora, posto su bili duplo veci od nasih domacih iz podruma, al' nekako taj dan ih nije bilo.
Uhvatim poznati i dragi sako moga Oca, za rukav, normalno, jer je sve ostalo bilo natopljeno smradom Crkvene...hitnem ga na obalu.
Sako poleti, i pade pravo u prve redove posmatraca, Mitru Medovicu na glavu. Ovaj od velikog straha i soka, ispusti Horoza.
Cu se jeziv vrisak, pomalo potmuo...a i kakav bi bio kad si ispod mokrog sakoa?! Mislim taj vrisak! A sako ... smrdi i dalje!
Horoz odleti!
Ja sam u Crkveni...predstava gotova...niko u mene vise ne gleda.
"Daj 'vamo , sta si spopo sako!?"...cujem Majcin glas.
Vrti sako , prevrce...kapa prljava Crkvena po njenim nogama.
"Nema,nemaaaa, nema nista,...Havoooo!"
Debela ruka se spusta prema mojim rukama. Poletih u zrak ko pilot, a slijedeci moment...trehnuh ponovo na banjalucki asvalt.
Eh, tu se vec lakse snalazim!
"Svaka ti dala, kuriru moj... ne bi ja to smio, ni p'jan!"...rece ljudeskara.
"Dje Horoz?"
"Eno ga sjeo na onog seljaka sa krumpirom."
"Uh, dobro je!"
"Samo malo mjesta narode"... promuca neko.
Vidjeo sam tada , po prvi puta covjeka sa jednom nogom, kako copa prema
centru situacije.
Bio je povisok, rijetke plave kose, zalizane unazad.Ona mu jedna prazna nogavica pedantno zasnjirana sa pojas. Druga nogavica, sa valjda nogom unutra...popeglana...da se posijeces na nju.
Dvije drvene stake rasirio da bude stabilniji.
"Havo...prazno...Havo...gangisteru banjalucki...onaj najgori...dje su pare"-vristi Mjaka.
"Joj, gospoja ... nek me trehne grom iz vedra neba... ibreti se Hava...evo sada odma' ... ako sam ja kopala po dzepovima i nesto uzela! Ne daj bozzzzeee!"
Tek sto to Hava izgovori, nesto zestoku sjevnu... zaslijepi banjalucku jaliju okupljenu na mjestu dogadjaja...i jos se cu nesto kao potmulo...buuum.
Sad, mozda se culo i kao blllap... stvar je svjedoka, ali je samo ostalo zabiljezeno da je sva raja polegala na zemlju. Moj Horoz samo kukuriknu...ko biva svanulo!
Hava podigla ruke u zrak, moli Alaha za oprost, vristi : "Evo sve cu vratiti, sve cu vratiti, Alahu dragi ... jeble ih pare ...samo im je do para!"
Ljudi stisli sake i trljaju oci. Sto vise trljaju, manje vide.
"Jebote, sta bi ovo?!"...upita Osman.
"Ja znam, ja znam...trljajuci oci vriska Aksman"
"To vam je najnovija rijec americke tehnologije...blic!"
"Gospon gdje ste nabavili tak jak blic, on bi mogel slikati i vu mraku, a?"
"Sta nabavio, progovori covjek sa tri noge... zarobio od mrskog nam okupatora...etoooo!"
" Uh da sam ja znal da ima takvih stvari vu ratu, isel bih i ja!"... rece Aksman sjetno.
Pred nama stoji covjek bez noge u ruci mu nekakav aparat, masina , sta li, a na njemu far k'o u FAP-a. Ogroman i sjaji, tj sija na suncu, dakako banjaluckom!
"Ajmo drugovi sada jos jednom... vi policajac stanite tu, vi drugar'ce tu, ti mali u gacama tu, ti drug tu.. .e tako... a sad vucite svi taj kaput...takooo, takooo, ti vuci jace, e takooo!! Pa vuci ... povuci konju jedan, jaceee!"
"Stani , bolan , slikar, rece Mitar, reci kad ces da osines da oci zatvorimo!"
"Evo, sa'cu osiniti... zatvaraj oci! Ali vucite...takooo!" I opet ...tres!!!
Osinu slikar ponovo. Horoz kukuriknu! Ponovo!
"Kol'ko puta more svanut' u jednom danu?"
"More u Banjaluci svanut' hiljadu puta u jednom danu.. .sve dotle dok ti ne smrkne.
A kad smrkne... onda vise ne svice... barem ne nama banjalucanima!
Kad smrkne - ne svice!"
"Ja vala...kad smrkne...onda smrkne!"
Niz padinu Bezistana zacu se buka. Spusta se bijeli Taunus M-17, sa sivim krovom i onim krivim farovima.Tresti limuzina k'o tenk da ide.
Stade auto pred nasom gomilom. Motor se ugasi ali auto jos jednom poskoci k'o konj kad mu suknes ljutu papriku u prkno!
Vec je postalo poprilicno vruce.
Izlazi lijepi Mile sofer, ko narodni heroj, u kuznoj jakni, zakopcan do vrata!
Jakna mu je pripadala po pravilu sluzbe, k'o da se sofer ne prehladi ... ali niko nije zamisljao da se kozna jakna zakopcana do grla nosi ljeti!
"Joj Mile, sta sam ti ja rekao za voznju... izusti moj Otac."Kojom to brzinom ceras auto, os razjebat i kuplung i diferencijal i bobine...i...i...i..
"Vrata!" - dreknu Osman!
"Nemreju se vrata razjebavat kad nisi u propisnom giru!" rece Aksman.
"Aj mene sto nisam u partizanima ... da streljam ovu dvojicu...samo tako...takatakatakatak!"- sapuce Medovic.
A onda vrisnu..."ubit cu jednom ...matere mi!!!"
"Pa ti si mi rek'o sefe Franci kojom brzinom ides uz brdo, tom ides i niz brdo. Jel tako!?"... cereknu se Mile.
"Tako je Mile, ali gdje ti je brdo od "Cajaveca" pa dovde.
"Pa nema , al' ja kako sam ubacio pred firmom u drugu, kontam ima ova nizbrdica kod Bezistana...pa to ti je to. Ko rekoh, da se pripremim! A i da ne mjenjam brzine svaki cas...k'o kakav supak, mogu nesto razjebat!
Maluzina ti je to!"
"I sta je sad ovo, Havo... prazni svi dzepovi?!"...ocajna je moja Majka.
"Ama , nisu zenska glavo - vidi u gornjem zadzepku... imal' sta?" I Hava ko biva dize radoznalo svoju glavu. Mitar otrgnu sako od moje Majke!
"Dje, velis...Havo?"
"U gornjem... dje ide maramica", hladno ce ti Hava.
"Ima , ima , ima ...pun je, pun je i suh, samo se na kraju malo pokvasio!
vristi Mitar.
"Jel' ovo druze Bnbrunbrandbrunke taj belaborat?", upita Mitar Medovic sav zasijao k'o brigadir kad prima znacku udarnika.
"Vala , jest'... smireno ci ti moj Otac! To je taj nazovimo, belaborat!"
"To je to!"
"Pa onda idemo pred Marsala, narode!!"... zaurla Medovic.
"Boli nas kurac ... nemamo se cega bojat' - zadatak je izvrsen, narode,i jos Franci...sad samo ti da ne zaseres... osramotis Banja Luku, samo to citaj , sto si napis'o! Nemoj srat' nesto sam od sebe!"
"Do tebe je , Jarane, da nam Banjaluku osvjetlas!"
"Ljudi pozurite, vapi Mile sofer, poslao me direktno Generalni Franjo Kalodzera po cika Franca i taj govor... i dobro dje vas nadjoh...sretna mi bila moja majka!!".. zakljuci Mile sofer. "Eno , Tita i Jovanke na samim vratima Vabrike ... jebo te!" "Letite Raja!'
"Letimo,Mile!"... rece Osman.
Djes ti letit' , Osmo, Majke ti?"...zlurado upita Medovic! I baci smijuljak na raju... bas umiljato!
"Os ti bit' na galvanizaciji kad Stari naidje, kad nesto ... ko recimo -pukne...os ti bit' tamo... reci! More , Osmo ostat' spavat', al' dje ce tebi glava krkane jedan, onaj, bosanski! Ne mere inspekcija u Cajavecu, brez mene!
Sta ako nesto pukne!"... smireno zavrsi Osman.
"Sto da puca, dragi Osmane ... idi ti , pa ne daj!" diplomatski zakljuci Mitar.
Moja Majka, sa Havom se zustrto prepire, Povlace se za kosulje, tj. bluze...
Sare samo nesto prisapnu Havi i nesta graje. I jos namignu Havi...i jos joj rece...sutra stara... i jos rece, kod fijakera...i jos rece , idemo moj mali kuriru...i jos rece , Zoro ne brigaj, i jos rece meni: "Svega ce biti smo nas vise nikad nece biti!".
"Kolk'o ti siceva , Mile imas u tom autu?" - upita Mitar.
"Ima dva naprijed, i dva nazad!" - referira Mile.
"Onda'k cemo, 'vako...Ti Mile vozi, do tebe cemo Mandic i ja, njemu u krilo Franci.. .a ozad mozemo nagurat' Zoru , onog pokvarenog Osmana, i onog supka Aksmana...jel ova dobra?"- razdragan je Medovic.
"Ja bi i Petka"...veli Majka.
"Kojog Petka, Zoro , luda glavo?"- Mitar ce ti zabrinuto a i otsutno.
"Pa naseg Petka!"
"Kako naseg Petka, luda zeno, od kad' ga znas?" radoznalo upita Mitar.
"Pa od maloprije od kad sam kupila krompir od njega!"... ne da se moja Majka.
"Dje cemo njega, blentava zeno?!"
"Joj , tebe , Mitre, konja... pa u peta vrata!"
"Otkud maluzini peta vrata luda zenska glavo?"... cereka se Medovic ...nadmocno!
"Mile .. .pritisni peta vrata!" zapovijedi Majka.
Mile pritisnu...otvori se gepek!
Mitar i Mandic...usrali se od straha! Trebalo je to vidjeti...jebo te, opis nista ne bi vrijedio.
"Dobro onda, neka udje Petko u peta vrata"... rece Mitar!
Udje, udje al' sa krumpirom, isusti moja Mjaka!
"Pa koliko krumpira, Zorooo?"
"Pa to sto ima - dvije tri vrece...i gotovoooo!"
Jadni Petko strp'o krumpir u gepek, dvije vrece sa strane, jedna u sredini i na njoj sjedi, rasirio svoje duge noge kao zabac, a onaj mu poklopac stao taman na sred glave.
"Jel' 'vako dobro?"... kroz prozor Taunusa upita Medovic.
"Dobro!"... prolomi se hor seljaka .. samo da se rijese budala... bas dobro!
"Sare, vodi tog malog u dom sirocadi ... i oduzmi mu horoza...a onda plaho leti u hapsanu.. tamo razduzi horoza!"
"Jasno!"
"Ma jel' jasno?"... hoce Mitar potvrdu svoje naredbe.
Sari se nije dalo naredjivati!
"U kak'i dom...Mitre, budalino!?"
"Ma u dom "Radu Vranjesevic...konju!"
"A , tamo da bacim malog... evo me letim!" "Jasno, jasno, ko dan!"
"Ti, Mile pali i vozi samo prvom brzinom!"... naredi Mitar.
Mile krenu, Taunus poskoci, k'o oparen konj...zastenja i autombil, vrhunac njemacke tehnologije poveze banjalucke trudbenike u bolju buducnost.
Sare i ja smo stajali u banjaluckoj sadasnjosti...nije bilo nade da nas neko pokrene u bolju buducnost!
Samo onaj Taunus, uz ogromnu buku penjao se padinom Bezistana...auto poskakuje, kako poskakuje tako onaj poklopac od gepeka, Petka lupa po glavi, a Petko noge rasirio, k'o zabac, drzi onu svoju koznu kapu.. .i ne sluti
kao je najeb'o.
Najeb'o a i koji mu ju je kurac trebalo da dolazi u Banjaluku i prodaje krompir. Mog'o je sam sa svojom porodicom pojesti sve tri vrece krompira tokom zime ...polako, ovako, cini se ostat ce gladni!
"'Ajmo i mi polako, kuriru moj...dug je dan."...rece Sare i uhvati me za ruku.
"Jel' tebi nesto tukne?"...upita.
"Tukne govno...ovaj ...konjsko... razlika je "- rekoh.
Sare se nasmija!
"E, onda smo blizu nase kuce .. .Fijakerske stanice - Banjaluka!"
"Ne bil' ti bilo tesko skoknut do Milutna u "Zupski podrum" i uzeti za mene po litre rakije brlje,a sebi mozes uzet ...pivu! Veliku!
"Ne bilo mi tesko, ako ces mi cuvat Horoza!"
"Al', ja bi' vise volio ... sladoled!"... rekoh blesavo.!
"Jebo te sladoled, nisi treba, o's nesto da navuces i na pluca?!"...
"A i cujes ovaj smrad od garevine! To Mujo u "Lovcu" raspalio rostilje. Ode ja po dvije velike ... pa ko ce prije!"
"O's ti' Mali, s lukom?"
"Cega s lukom?"
Jebiga, ja nisam znao sta da odgovorim... do tada sam jeo smo cevape, bez cevapa, i kad Cika Mujo umoci... a za dvije banke.
Mi smo to zvali mocha!
Stariji su govorili..."prazna sirotinjska lepinja"!.
Jebajiga ... bila dobraaaa! ... ako imas dvije banke...!
Stade Taunus 17 M, pred broj 9 u ulici Brace Lastrica. Da je trebalo voziti jos dva metra - ne bi moglo. Pusilo se sa svih strana. Putnicima u autu to nije bilo nista neobicno ... pusi i lokomotiva , pa ide.To je to valjda!?
Jedino, Mile sofer rece: "Ja pametna auta... sam stade dje treba... jebote!"
"Ma , prokuh'o ti je Mile, some jedan, bosanski!"... prosapta kroz zube moj Otac, rijetko nervozan.
"Prokuh'o! cujete li ovo ljudi ... auto, a kuha! Jebes brak, ne treba zenidba, auto nam kuha!" valja se sofer Mile od smijeha.
"Prokuh'o, jakako, blentovino bosanska!"... bio je zadnji komentar moga Oca.
"Dje si ga to MIle ukljucio, da prokuha?"...zaprepasten i radoznao je Medovic.
"Nidje, sve je sam uradio!'- rece Mile, i samo slegnu ramenima i sam u cu
kako se to moglo desiti ... a i najgore, sta to znaci kad ti "maluzina" prokuha? Da li je to dobro ili lose za auto? Jebeno pitanje, tada u Banjaluci.
Onaj Giovani a ni Heler se jos nisu bavili automobilima, samo sastavljali kradene bicikle u nove ... pa se nije imalo obratiti kome za savijet.
Osmo kliznu svojim guzovima pravo prema haustoru.Tako i treba, pravi majstor zna kad treba zbrisati.
Aksman stao ispred haube. Niko ni ne pomislja da se to moze otvoriti...i samo rece :"treba kanta vode autu!"
"Cegaaaaa, Aksmane ... budalino... vode autu ?!!! Joj, raja, sto vi u Cajavecu zaposljavate budale ...vode autu, mozda je trebalo i pivu da mu platimo kad se ver'o uz Bezistan ... pa nije ti ovo konj, da ga napojis...sa's i zobi traziti da ga nahranis, jeldeeee!"... Bio je Mitrov ljuti komentar.
Mandic se nije pomjerao. Drzao se za pendrek i samo ocima zvrljao po okolnim prozorima. Ovo u vezi vode i piva za auto nije skont'o!
"Jebo ovo, leti Franci po onaj novi sako pa cemo do Fabrike" - naredi Mitar.
Moj Stari se nije bojao nikoga i nicega...osim samog sebe...jebajiga...takav slucaj!
Zato nista nikad nismo ni imali, ni videndicu na Vrbanji, ma ni bicikl i jos stosta sto je normalna raja imala.
Udjose svi u boravak (trpezariju). Ceka se moj Otac iz spavace sobe sa novim sakoom.
"Joj, Zoro u tebe nereda...eto ti i luster razbijen!"...ko za sebe rece Mitar.
Majka ga samo presjece...dakako ocima! A zaskiljila!
Njemu to nista nije znacilo! Otac izadje iz spavace sobe u onom nakaradnom saku.
"E, Franci , sad se samo nakrivi...i eto te k'o normalan!" rece Medovic.
No comments:
Post a Comment