Poslije duge tisine Majka tiho upita: " I velis nije se sjetio Meneee, nije se sjetio Drvara, Pecine, nije se sjetio ko mu je pokaz'o put kuda da pobjegne od Njemaca...?!"
"Nije se sjetio ko mu je donjeo Srpsko-engleski rijecnik, da prica sa onim Englezima!? Aaa!? Drpio mi rijecnik pa se pravi da me se ne sjeca, jel' to!?"
"Nije!...nista se nije sjetio"... rece moj Otac. Ma ni Ofanziva se nije sjetio!"
"Ma, taman Ofanziva, jeble te Ofanzive, pusti Ofanzive ... ko ce to pamtiti ali ...jel' svir'o klavir, mozda?!" skilji Majka opet na jedno oko pa dodaje:
"Tito gdje god stigne pravi se vazan, pa sjedne malo i zasvira na klaviru ono sto je navjezb'o!"
"Boze dragi, zeno moja... otkud nama klavir u Cajavecu?!" zgrozi se Stari.
"Vi nemate, znam ... ali je on mogao pon'jeti ... svoj! Ponj'o bi on klavir da je pravi Tito! Eto!"
"E, onda , Franci...nisi se ti napio sa Titom, originalom, zato sto on ne postiji jos od Rusije kada su ga 1937 godine Rusi uklonili, nego si ti cugo sa sa nekim dvojnikom ili kako ja brojim , nekim Titovim ... trojnikom, ako to ima!
...To ti ja kazem!"- prosapta Majka i zatakari kuhinjsku krpu za pojas!
"Slusaj me Franci pazljivo, da ne ponavljam, i zapamti jednom za sva vremena... nek' i ti nesto znas...i naucis, al' ne upadaj mi u rijec, posto me to dekoncentrise ... pa se zbunim!"... rece Majka tonom mocnika koji ne podnosi prigovor!
"Onaj prvi Tito, to ne zaboravi... to je Kominterna - Pariski dzak, mozda i kumrovacki zagorac, al' taj nije vodio rat na Balkanu 1941godine.
Dje nest'o, Bog zna... izgubio se u Majci Rusiji zajedno sa svojom petnaestogodisnjm zenom Pelagijom sto mu je rodila onog malog Zarka. O njemu ti nista necu govoriti, znas i sam! Ostavio Pedofil Maloljetnu Pelagiju, Zarka joj oduzeli i poslali u Dom a Tito se prekrstio u Valtera, nas'o odma' drugu trebu, onu jadnicu Johanu Anu Kenig, vjenc'o se pod laznim imenom a i ona promijenila ime u Lucija Bauer. Naravno kad je to Staljin skuzio , odma' naredi hapsenje ali uhvati samo Luciju i to pred kraj 1937 godine a Valter nagulio na vrijeme u Pariz. Pisao joj ljubavna pisma, Iz Pariza, a postanski stambilj "Pariza" ... ovoliki! Vidi!(Pokaza rukom - ko tanjur!) Rusi prvo malo kontali, pa onda, po koverti skontali da je nesto sumnjivo! Iste godine Rusi organizuju objektivno sudjenje Luciji Bauer a sa optuzbom za spijunazu ... pruzili i dokazni materijal, pisma iz Pariza, te Sud sta ce ku'ce ... pritisnut dokazima, osudi Luciju na smrt streljanjem, iste 1937 godine! Ma mozda je i ne bi osudili bas na smrt, da su znali sta pise u pismima, mozda bi je samo poslali dozivotno u Sibir kod Pelagije ... ali pisma na "cistom Njemackom" ... i to cet'ri komada, plus marka na koverti ... ovolika.
Tako odluci Sud, posto u Rusiji niko nije znao Njemacki pa i ako je neki i znao ... cutio, jebajiga ... da i njega ne osude za spijunazu a poslije ... naravno streljanje, ali ne zorom, kao kod nas.
Rusi se tu otisli daleko dalje od nas, prvo se naspavaju, pa onda dorucak pa kad zima malo popusti ... onda streljanje!
Pa je i ubise!
Titu je bilo bas nekako zao njegove zene Lucije, te jednom nekih pedesetih proslog vijeka rece: "Lucija je velika mrlja u mojoj karijeri!"
Cuj, mrlja!?
Jest' bas to rek'o, ali ja ne vidjeh da mu je to ikad zasmetalo ali ni da mu je bas bilo zao! Nesto mislim, draga moja dvadesetpetogodisnja Lucija sreca da nisi mogla cuti koliko vrijedi jedan djevojacki zivot! Kako se necija mladost pretvori samo u mrlju!? Mrlju u Karijeri!
Tito koji nam je u Drvaru bio gost na rucku sa onim englezima ... to je covjek, Tito koga mi poznajemo, vrlo slican onom prvom a jos k tome znao je nas jezik. "Jel' tako?" trazi Majka potvrdu svojih navoda.
"Bas tako!" potvrdi Stari.
"A sad mi reci, kako mu se zvala ona ludaca, ko biva sekretarica, ona sto je stalno histerisala po cijelom Drvaru!? Kako se ono zvase, k'o neki sir?" hoce Majka da navuce Staroga da se sjeti.
"A, joj, znam, znam ... Zdenka, k'o sir zdenka, ali to joj je konspirativno ime! Pravo je Davorjanka Paunovic, ali Stara, Tito nju nije zenio ... pa se ne uklapa u tvoju pricu!" drago je Starom da i on zna kopati po Istoriji ... istina samo deset godina staroj, ali , svejedno! Znanje je imanje!
"Nije je zenio, nije je zenio ... ajd' ne seri, nije je ozenio jer je vec bio ozenjen Hertom Hes a Davorjanka mu bila samo ljubavnica! I mjesala se u sve poslove. Cak je Partija naredila Marsalu da se te sizofrenicarke pod hitno rijesi, a znas sta je on rek'o, matereti?" pita Majka.
"Ma otkud ja to mogu da znam?" bleha Stari u nju.
Rekao je : "Ja bez nje ne mogu da zivim!" A bila isto mlada, 25 godina svega!
"A znas li kad je Alexandar Fleming pronasao na onom vlaznom zidu onu budj pa nazv'o ... penicilin?"
"Ma otkud znam, kad je pronadjen penicilin, jebo te penicilin!" zbunjen je Stari.
"To je kljucno, 1928 godine, a Davorjanka je umrla na Bijelom Dvoru 1946 godine od TBC, a penicilina bilo vec kupiti i u apotekama a na crno i da ne govorim!"
Kad mu je umrla ta strasna i bucna mladica, Tito se nije opet danima trijeznio. U svom ocaju naredio je da se Davorjanka sahrani u dvoristu Bijelog Dvora tik uz njegovog Konja i njegovog Psa Rexa, ali nije to bio pravi Rex ... pravi Rex je strad'o na Sutjesci kada mu je zivot spasavao, pa su ga tamo i ostavili! Kontas li ti ... pratis li ti mene?" pita Starog.
"Aj, Crkoh od zedji ... pratim, pratim ...izgorah, samo da puhnem jednu pivu!" rece.
"Eh, jest' to gadno, uzjeb'o se viski, pa sad mora da se necim gasi!" ljuta je Stara.
"Uglavnom, seta Tito po dvoristu, gore - dole, stavio ruke na ledja, ide od groba do groba, sutne nekakvu konzervu mesnog nareska, ili sta li, sto straza posvuda baca, sta ce ku'ce, konta, pa skonta!
"Ljubav je dobra stvar, ali covjeku treba i malo zabave! Nije ni normalno da mladic od svojih skoro jedva pedesetipet godina nosa ruke na guzici, ovaj ... ledjima!
Zna se sta muski drze u rukama kad hodaju, a to je vec na prednjoj strani! Tako i on poleti rukama!
Ja razlikeee!
Sva sreca da se toga sjetio!
Trebala bi mu kakva mladica ... za okretne igre!
"Tako se ponovo prihvati svoje prelijepe pametne, po naravi divne plemenite zene a pricalo se da je Slovenka, pa jos i Zidovka, Herta Hes. Sad ja sam cula da joj je strikan bio Herman Hes, Hitlerov pomocnik, ugledniii SS Oficir, i tako to, pa bi zakljucak mogao biti da je i Herta , sirota Njemica ali da Partija ne bi naljutila narod zbog njemackog sranja u Ratu, rekli ... Slovenka! I pomalo Zidovka! A Narodu, Njemacki i Slovenski jezik ... isti! Seveda!
Za Zidove ... ne znam!
A nisu ni daleko!"
Stari se malo smirio, hladnom pivom, slusa ... a bas ga briga sta Ona prica.
"Tako oni zivjese, u sreci i bogatstvu neko vrijeme a Herta mu podade svoj plod, malog Misu. Samo mi jedna stvar u svoj ovoj prici ne ide u glavu a to je, kako je Herta Misi majka, kad je Miso rodjen 1941 godine a tada je Stari ljubov'o sa Zdenkom!? Jebajiga! Jos is'o u Partizane! Ko god pis'o Istoriju ... pravo je pomahnit'o!
Ne uklapa se u moje obavjestajne izvore!
Dobro, skratit cu Stari, i meni je dopizdilo, ali dodje 1948 godina. Tito onaj sto je znao nas jezik, rece " Ne" , Staljinu!
Mi smo to nazvali za skolarce, a stoji i u Citankama ... istorijsko Ne!
Staljin kaze njemu, ajde Ti dodji ovdje, put placen a i dnevnice, pa mi kazi Ne, ako smijes! A nasa budala zapuca u Moskvu! I povede regimentu Komunista! Kont'o valjda, popit ce se malo, malo popickati ... potpisat' kakav Memorandum i to je to! I po jos kakav Orden , Ja tebi, Ti meni, kako vec ide!
Red je!
A zajeb'o se!
Nije ni zin'o ... odmah ga sklepase i njega i cijelu Delegaciju, odvedose pred Lucijin zid! Mislim zid Lucije Bauer, mjesto streljanja one jadne djevojcice.
Umrijeti sa samo svojih 25 godina, Lucija Bauer je jako glupo, narocito kada vam je ljubavnik Bravar bez i jednog dana radnog staza! Nemojte se kriti iza bravarsko - kominterninih pseudonima, recite svoje pravo ime, draga Johana Ana Kenig! Svejedno ste mrtvi ... nazad se ne moze ... red je da vam se zna trag!
Tako pade i nas Tito, na onu istu krvavu mrlju Jahane Ane Kenig, onaj sto sam mu pozajmila rijecnik srpsko - engleski, ali da vrati!
A sjeti li se male Ane, kad je pad'o?
Ne vjerujem, bit ce vise mislio na svoju guzicu nego na bilo koga drugog!
Nije lako umrijeti ... ja to dobro razumijem!
Vijest je strahovito pogodila englesku obavjestajnu sluzbu. Istog casa skocise na Uzbunu! Gledali su groznicavo po Arhivi hrljali po Londonu, hrljali po Evropi, imaju li ikog slicnog Titu!
Nasa Udba jos pola godine nije nista skontala!
Vlada hitno zovne Randolfa Churchila, brata Premijera W. Churchila, koji je bio sa Titom u Drvaru, i slao oprecne izvjestaje o borbi Partizana, te oni ovo, te oni ono i cu ...cu ... ili ca ... pa ide pa ne ide!
"Ne ide tako, zapiska Randolf ! Tito je bio evo ove visine, tako i pokaze rukom, pa imao naglasene chickbones!" Jabajiga, kako se to kaze na srpskom, nije znao Randolf. Ne mozemo postaviti nekoga ko mu nije slican!"
"Oh, Yes, Oh, Yes!" slozi se uglas, engleski Parlamnet. "Postavit cemo onda nekoga njemu slicnoga, dobro govoris!"
Rijec po rijec, izbor za novog Tita pade na engleskog bonvivana, jebivjetra, inace vanbracnog sina a Oca Randolava Churchila, zvanog isto kao i sin ... Randolf Churchil. Pedigre skoro pedeset posto dobar, osim sto je Babo Randolf zaceo malog Titu sa beckom prostitutkom pa ova jadna i rodila! Bila, van prometa pa se zajebala a jos se pricalo da ima sifilis, i to godinama. Pa od domacih, niko nije htjeo imati sex ni za djaba a za Churhilove je bilo poznato da ne pocinju dan bez flase viskija, samim tim i rasudjivanje im vec od jutra, bude malo nepouzdano!
Tako rasudjiv'o Babo Wilsona i Randilfa Churchila ... takodjer zvan Randolf, mislio englezi mogu sve, pa fasov'o istu boljku. Sifilis! I malog Titu!
Pride!
Eto, sada su ga i udomili kod nas a to sto ne zna nas jezik ... naucit ce valjda?!
"E , tako ...a sad mi reci oko moje, koliki je bio nas "drvarski" Tito?", upita Majka Starog njezno, kao "teta" djete u vrticu, a bogami tako njezno i smireno i pogleda Oca.
"Pa bio je ovoliki"... podize Otac ruku u visini svoje glave i sam u cudu od paradoksa koji ga je snasao.
" E, to sam htjela cuti i vidjeti, samo si Stari malo nize stavio ruku. Tito je bio za dlaku visi od tebe, al'...jebajiga ... razumijem ja i to ... i tebe!". "I koliki je bio ovaj toj Cajevacki Tito danas, reci!"
Stari podize ruku, al' znatno iznad glave.
"O tome ti pricam, Franco .. .covjek kad stari se smanjuje, a ovaj nas Tile , kad stari se povecava! Raste, jebote!
Dogodine bi mog'o biti i kosarkas!
Moje veze mi kazu da je to engleski agent!"
Otac otrese glavom, k'o ronac kad izranja iz nekakve vode..."Zar nije americki agent?"
"Kakav americki agent, amerikanci su beznacajna karika u svemu, narocito u svijetu spijunaze. Englesi drmaju Svijetom, ali sve u rukavicama pa se nista ne vidi!"
"Ma nemoguce da je ovaj Tile austrijanac, rodjen u Becu! Ja to ne mogu prihvatiti ... dokazi, gdje su ti dokazi?!" uporan je Stari.
"Objasnila sam ti, jebem te blentava, objasni ti meni onda, kada si tako pametan... kako se neko u socijalizmu zeni tri puta sa tri razlicite zene, bez brakorazvodne parnice ... bez brakorazvodne...!...to je krivicno djelo - poligamija - i dje bi Tito ozenio onu seljanku Jovanjku?
Ajde reci, bolan ... ti si hrvatski nastrojen, gledam te ja danima, Vatikanski igrac!"
Izgovori moja Majka teske rijeci... a Horoz i ja , pod stolom...k'o pod zemljom. Sve se rusi ... i nek' se rusi ... nas dva smo, svejedno, vec na dnu.
A i ko nas jebe!
Otac se nekako odjednom otrijezni!
Smireno i vrlo tiho progovori: "Majko moja, Zoro...jedina moja, vidim i ja sve sto ti vidis, ali to kao da me se ne dotice... hrani moja plata pet usta, a ja bolje ne mogu ... pobogu pogledaj me u oci kad ti pricam! Mozda bi i ti trebala malo popustiti ... otkriti istinu nije ti uvijek uspjeh, istina je ponekad ... bolna, sta nas briga za sviju!"
Ispod okvira naocala zasija se suza, kliznu mokra izdajica niz obraz po izboranom licu ... reklo bi se zaplaka Hepfri Bogart ... al' ne place se jednom suzom ... nikada!
No utisak je ostavljen, dalje se moze zamisliti ...ko hoce!
"Kako si ti , duso moja, iz te tvoje kuhinje saznala za sve to?"
Majka pogodjena pravo u zivac ... kao pobjednik, kao gladijator nad svojom zrtvom, glumeci skrusenost ... ipak u maniru pobjednika rece: "Evo ti stari i dokaza, vidis da ti je ovaj sako povelik a ako je tebi povelik, bio bi i Titu!"
"Tis' nas budalino, na Goli poslat', cijelu familiju, ceri moje i ovog tvog jedinca, zajedno sa njegovim Horozom - ako horoze budu primali na Goli!"... skoro zaplaka Stari.
"Slusaj, Franco, taj sako bi bio Titu k'o sinjel ... pa i sam znas koliki je bio Stari ... ovo je neka podvala, rekoh ti ... nije to Tito, a i jos se nije sjetio meneeee!"
E, Stari ... s tim si ti Titom pio! Nekom engleskom vucibatinom, vidis li konju ... ni jezika nam ne zna!
A sako baci, sto dalje od ove kuce, sto dalje od nas! Mozda je i ozracen ... cak!"
"Ozracen, cim?" ... otrijezni se Stari!
"Sta znam, otrovima, balegom, pijavicama ... a mozda tutnu i ono sto ide u one bombe iz Hirosime!" mudro prozbori Majka.
"I Nagasaki!" rece Stari potiho.
"Sta , Nagasaki ? Sta laprdas, matereti?" nervozno izusti Majka.
"Isto, bomba, atomska, kao na Hirosimu ... bacili Amerikanci dva puta!"
"Lazesss, picka im materina, znaci bacili dve bombe na Japance? O jest tacno, unervozila sam se i zaboravila istorijske cinjenice, po malo, izvini!
Ponovo trznu Titov sako, cekaj da provjerim jesu li dugmad zlatna il' tursko zlato!"
Zubom ocnjakom malo nagrize zlatni dugmic! Nesto zaskripa! Majka gleda u dugmic! Okrece ga!
"Jel' tursko?" upita Otac.
"Kurac, tursko!" odgovori Majka ravnodusno.
"Evo, vidi sam, na ti ... obicno aluminijsko govno, nije cak ni tursko zlato!
Bacaj to, bacaj sto dalje!"
To je bio to!
"I koliko je sati Stari, tacno?" upita Mati.
"Evo sad ce oko pola pet, sto pitas?"
"Sto pitam, konju ... imamo poziv iz americke ambasade u pet i razgovor sa onom tvojom ludom sestrom Rezom iz Zagreba ... leti, oblaci se ... nemoj taj sako, moze te neko vidjeti od Raje!"
"Pa kako cemo onda?" dolazi Satri sebi.
"Idi u tom dzemperku sto sam ti heklala a za po kuci! I to je pristojnije od zlatnih puljki!"
Posta je bila smjestena u dvospratnoj marijaterezijansko ofarbanoj jednospratnoj zgradi ili kuci u ulici Vladimira Nazora a savijala se na lakat prema ulici paralelnoj sa zeljeznickom stanicom. U samom cosku te predivne zgrade, nalazila se mesnica. Nije bilo frizidera a meso uglavnom, prasece i telece visilo je nabijeno na kuke ugradjene u zid mesnice.
Nevelika prostorija, Poste , vise soba nego sala, za telefonske pozive nije imala telefonske kabine, nego kad te prozove, onaj crvenokosi Zivadin samo da svoju slusalicu na nacin ... na!
To "na " se mislilo kao ... izvoli.
Patos je bio od jelovih dasaka , namazan kolomascu, ili mazutom, crn! Katran ili neki hepek! Uglavnom isti smrad.
Jedan, nazovi, svijetlo zeleni prirucni od lesonita sklepan pult a iza njega onaj isti crvenokosi grmalj Zivko ili Zivadin ili nesto slicno ... sad jebajiga!
Uglavnom, uvijek ljut k'o pas! Pravio se da radi svjetski vazan posao a ja sam ga vidjao danima kako visi na prozoru u prizemlju te Poste i dobacuje trebama tj. rodicama sa sela imucnijih komsija! Tako su oni zvali svoje kucne pomocnice posto su sluge i sluskinje po zakonu u Socijalizmu bili zabranjeni.
Tako i treba!
Kako koja prodje a on natakari neke slusalice na usi i vice : "Halo Beograd, halo, halo, bolan Beograd, Banjaluka zove ... imate vezu!"
Jebavo nas sviju, mislili smo da je vazan a on ... vodio gluhe razgovore!
Ko ce, matereti iz Beograda zvati Banjaluku? Nemaju ljudi preca posla, nego ...halo Banjaluka! Ma daj!
Kad nije bilo nikakve raje, griz'o nokte ... i tako! Srao nesto u sebi!
Kako moji udjose crvenoglavi Zivko poskoci: " Dje ste, trebalo je ranije da dodjete! Depesa je urgentna! Zagreb zove!"
"Pa jel' zvao?" pita mrzovoljno mamuran Stari.
"Nije, ali mora da ce... sa'ce!" sad se unervozio Zivko, pravo mu neprijatno!
Proslo dosta vremena, moji sjeli na nekakvu sklepanu drvenu klupu kao kod doktora, u Dispanzeru, Majka podmetnula novine, da ne umasti petrolej plavi kostim koji je za uvu priliku obukla, malo izmakela guzicu da se ne nabode na rdjavi ekser, a ono nista! Niko ne zove! Stari naslonio glavu na Majku, skoro ... zasp'o!
Pa onda ustao, poskocio ... nervozan: "Zivko, bolan, Zivadine, provjeri ima li to struje, radi li to? Zovi ih!"
Zivko vrti induktorski telefon iz sve snage i paralelno vice, k'o u partizanskim filmovima: "Halo Zagreb, zove Banjaluka!"
Opet nista!
Izgleda, jebe se i Zagrebu za Banjaluku!?
Stari strasno ozednio pa bi i posao kuci ali kako to biva u pricama, tako i u ovoj, zazvoni i telefon, odjednom, jabajiga!
Zivko na brzaka maznu neku tekicu, po instrukcijama Udbe, da zapise ako se nesto bude dalo uhvatiti od razgovora.
"Ti li si seko Rezika ... eeee, od kad se nismo culi a i vidjeli!? Jeste li zivi i zdravi, zivi se pojedosmo od brige za vas!? Kako je nas dragi Zagreb?"
"Slusaj, Braco ... pusti sad Zagreb, jebo te Zagreb, uvali ti mene u debela govna sa onom tvojom doktoricom Ingrid! Evo vec osam dana me ispituju u americkoj ambasadi, samo sto ne tuku!
Mislila sam da ce mi cupati nokte na zivo ili prikljuciti na elekrtosokove, ali oni samo punili neke akomulatore ! Dobro je da sam se zajebala!
Dosla sam u prosli ponedeljak kod njih na razgovor a oni me ne pustaju kuci! Misle da sam ruski spijun! Kazu imam Akcenat ruskih spijuna! Sreca moja, kazu ako priznam, platit ce mi sve ali u dolarima! Jabajiga! Sta da radim sa tolikim dolarima? Jebali ih dolari!"
"Kako ti jadna , ruski spijun kad mrzis Pravoslavlje vise no Islam! I sta ces ti jadna sa tim dolarima?" prostenja Stari.
Eto sad Oni hoce razgovor sa tobom a posto je osoblju americke ambasade zabranjeno da napustaju teritoriju Hrvatske ... inace bi dosli u Banjaluku da i tebe ispitaju!"
"Sto da dolaze u Banjaluku mene da ispitaju, ja sam sve rek'o u onom pismu sto sam tebi dao!"
"Ne znam ja nista moj Franci ... evo ti americkog ambasadora pa ti vidi sa njim!" rece smireno tetka Reza.
"Stani, bolan Rezo, jebo te americki Ambasador, ne znam ti ja americki jezik!" vice Stari.
"Nema to moj Braco, ne znas americki jezik, uvijek si govorio da znas engleski jezik ...probaj ... engleski ... mozda i on zna!? E, to rece Reza i jos dodade ... chiao! Na nekom drugom jeziku, naravno!
"Stani Rezo, stani, ja znam na engleskom samo dvije zadnje recenice i to iz filmova "Prohujalo s Vihorom" i "Cassablanca"... bojim se da ce mi to biti malo za jedan ozbiljan razgovor!
Dzaba to rek'o! Reza otisla, slusalicu dala Ambasadoru USA.
Kad cu rijeci americki Ambasador, Zivadinu ispade iz ruke i tekica i olovka!
"Hello, hello, Mr Bodnaruk, da li me cujete?"
"Cujem , da li te cujem, cujem naravno, nisam gluh, a i razumijem!" Starom osmijeh od uha do uha! Zna Ambasador nas jezik, sad Srpski ili Hrvatski ... jebajiga! Jednog od njih, nije se ulazilo u analizu , koji ... bilo i malo elemenata za tacno odredjivanje!
Sreca, bosanskog jos nije bilo, pa problem nije postajao nepotrebno ... dublji!
Majka se pribila uz njega; " Sta kaze, sta kaze?"
"Suti ne smetaj , ne znam tacno izgleda mi kao da je na engleskom!" rece Stari.
"A uh, amerikanac pa zna engleski, jebote! Svaka mu cast! Ma sva sreca pa zna! Sreca i ti znas engleski, kako si nam rek'o, a i dobro si se snas'o!" bila je ponosna moja Mati.
Okrene se Majka ka Zivadinu, podigla obrve pa ponosno rece: "Stari prca sa americkim Ambasadorom na engleskom! Ha, ha!"
Americki Ambasador je imao i dosta vremena a i dobre zivce a jebe se njemu za telefonske impulse, Amerika moze platiti sve, te je mog Starog pitao hiljadu i jedno pitanje.
Stari oduvijek iskren pa se jos vise okurazio, shvatio koliko je vazan, Za stabilnost USA, prica Ambasadoru o Micunu i Hadzihafizbegovicki, pa o kumstvu i tako dalje.
Skendera i burme za Kumove, nije pomiljao!
"Znaci gospodine Franci vi garantujete za gospodju doktoricu Ingrid, kako ste napisali u vasem pismu?" zeli krajnju potvrdu americki Ambasador, jer covjek koji je u tom momentu bio na pozicije americkog Konzula ... navuk'o nesto na pluca ... pa njemu prepustio! Prepustio samom Ambasadoru USA a posto ovaj nije imao preca posla, jer su se i Rusi zabavili nekim svojim pricama, prihvatio se naseg slucaja!
"Pa naravno a sta si ti mislio, sto bi' ja pis'o Crvenom Krstu u Ameriku, ako ne mislim tako?" i meni se cinilo logicno.
"A hoce li onda Tito biti na Micunovoj Svadbi?!" interesuje se Ambasador.
"Ne znam, moguce!" Odgovara Stari pomalo mrzovoljno!
Nije volio kad se neko puno petlja u tudju intimu!
"Onda, ovako ... Gospodine Bodnaruk, mi smo nasli doktora AArona Camilleri Vella, nije kompromitovan u USA, radi kao volonter u jednom Crvenom Krstu kao medicinski brat, pa ako on htjedne, mi ga mozemo isporuciti vama do Beograda." zavrsi svoju pricu americki ambasador.
Poslat cemo vam pismo o detaljima a na adresu Crvenog Kriza - Croatia a neko ce to vec proslijediti do Reze ili do vas. Mi uskoro spremamo slijedeci vojni avion UNRE pomoci , jaja u prahu, miljeko u prahu, orandz sir u kantama , u jos svasta ... u prahu, pa bi i njega tu mogli utrpati. Slijecemo na Batajnicu!
Nego, Gospodine Bodnaruk, spomenuste da ste nesto cugali sa voljenim Predsjednikom Titom a to se nama cini super kombinacija, pa sad ako nekad nesto ili ista zatreba ... samo mene nazovite! Nece vam biti zao!"
"Nista ne treba ... hvala Ambasadore!" obazriv je Stari.
"A, kanta zutog ... sira?"
"Nou! Thanke schoen!" rece Stari. Jezici su Bog!
Tako nekako i zavrsise razgovor.
Stari nosi slusalicu licno Zivadinu! "Na!" rece i on njemu.
Hodaju bezvoljno, prebiru utiske, a sve polako, zabrinuti! Idu veliki dogadjaji a love ... nigdje. Zvao i Skender za burme ... hoce akontaciju, ne isplati mu se djaba puhnuti u Tursku!
Jos su i naculi od Hanke, da su Micun i Hadzihafizbegovicka izabrali burme k'o halke na forangama ... svaka metar na metar!
"Ma sta ovo proleti k'o metak, matereti?!" okrece Stari glavu u polumraku, lijevo desno, nista ne vidi.
"Men' se cini, proleti Zivadin na kotacu, ovaj ... beciklu, ode a Postu ne zakljuca!" rece hladno Majka.
Ja, hajvana!" dodade."
No comments:
Post a Comment