Casino Rama u Oriliji, stotinjak kilometara sjeverno od
Toronta, je kockarnica i koncertna sala (sa 5000 mjesta) napravljena na zemlji Indijanaca i u vlasnistvu Indijanaca.
Gradeci ovakve izvore prihoda, oslobadjajuci ih od poreza, vlast Kanade odobrovoljava Indijance kojima je
nekada pripadala ne samo citava Kanada vec
i cijela Sjeverna Amerika.
Razlog za nas odlazak u kockarnicu je bio concert Deep
Purpl-a, legendarne engleske hard rock grupe.
U koncertnu salu se ulazi kroz kockarnicu. I tu covjek
zastane, saceka pocetak koncerta ubaci koju paru u masinu – i - poneko zaboravi zasto je dosao.
Nama se to nije dogodilo, mada sam iz
kockarnice izisao sa bar 50 dolara vise nego li sam usao.
Mene to kockanje uopste ne uzbudjuje. Valjda sam zato, bez emocija ali s razumijevanjem, i dobio.
A koncert!? Kakav moze biti concert Deep Purpl-a?
Moze biti samo dobar ( ako nesto tehnicki otkaze) , vrlo
dobar ili odlican.
Ovaj je bio vrlo
dobar jer je tehnicki sve radilo; jedino je glas vokala Iana Gillana vec davno
pukao. On svojim glasom, vise ne moze izvuci visoke tonove koji su nekada
karakterisali njegove interpretacije i, uz instrumentalne solo dionice, bili zastitni znak i razlog legende Deep
Purpla.
Vrhunski profesionalci, muzicari su uskakali solo dionicom, u istom tonalitetu, u trenutku kada se glas izgubi. Cesto koristen trik na zivim svirkama.
I svaki put kad ga glas izda Ian bi otisao iza bine, vjerovatno
da zalije grlo.
Vrijedilo je otici na concert pa makar u zivo cuti samo Smoke
On The Water.
Ocjena umanjena na vrlo dobar jer su ostali duzni Child In
Time.
No comments:
Post a Comment