Aleksandar Aco Ravlić: KOSTA GRK

Jedna od najmarkantnijih figura, ali ne stasom jer je bio onizak, već svojom osobnosti koja nije imala suparnika. Svojim promišljanjem i nadasve ozbiljnim držanjem, iako se je rijetko smijao, bio je Kosta Grk, sve do svoje smrti - 1977. godine, mnogima drag sugovornik koji je svojom pričom znao uveseljavati one koji su znali s njime deverati. Bio je potomak jedinog banjalučkog slastičara, porijeklom Grka, Sotiru Aleksija, koji je dolaskom u grad na Vrbasu prihvatio nadimak “Grk”. I da sve bude zanimljivije oko porodice Sotira Aleksija, na njihovoj porodičnoj grobnici, na pravoslavnom groblju u Boriku, u neposrednoj blizini kapelice u starom dijelu groblja, na spomen ploči stoji “Obitelj GRK” i ispod je, ime glave obitelji, opreminulog Aleksiju Sotira, (rođen 1886. - umro 1940.); poslije njega upisan najstariji Aleksiju po imenu Stirjani (rođen 1868. - umro 1943.), Andreja (rođen 1888. - umro 1959.) i najzad prva žena iz ove obitelji Jovanka - Bajka (rođena 1894. - umrla 1967.), a kao posljednji - kada sam obišao Kostin grob, upisan je Konstantin rođen 1913. umro 1977. Godine.  Pored njih na ploči se nalaze imena dvoje Todorovića jer se za Boška - Boru udala lijepa Jelena Lela, koja je od brata Koste bila mlađa šest godina. Svi u obitelji Grk bili su vrsni poslastičari. U njihovoj poslastičarnici pod imenom “Grk”, koja je bila, koliko se sjećam, nasuprot zgrade današnje pošte, u koju će koju godinu poslije, useliti jedan od banjalučkih “Zdravljaka”, kako su se nazivale slastičarne tzv. socijalističkog tipa.

“Slastičarnicu 'Grk’ su vodili braća Sotir i Andreas, doseljenici iz Grčke i bila je isto tako okupljalište najbrojnije klijentele: omladine i đaka. Sotirov sin Kosta, naočit i lijep momak, u dlaku je nalikovao na tada poznatog američkog filmskog idola Rudolfa Valentina i ta je činjenica bila neiscrpna tema brojnih šala i dogodovština. U radnji je pomagala prelijepa Sotirova kćerka Lela, čija je svadba daleke 1938. godine bila upamćen događaj tadašnje Banjaluke” - napisao je Irfan Nurudinović, u svom lijepom i dobrom eseju o banjalučkim slastičarima pod naslovom “Slatki (ne)zaboravi”.

Dok su se Grkovi predstavljali Banjalučanima kao vrsni slastičari, Banjalučani su upamtili Kostu najprije kao zanimljiva dječaka koji je odskakao među svojim vršnjacima, zatim kao dvojnika Rudolfa Valentina, kako podsjeti Irfan Nurudinović, i također vrsnog poslastičara, kakav je i ostao, iako je “zbog putovanja za zvijezdama” gotovo batalio svoj zanat. I baš zbog tog svoga vječnog nemira bio je poslije Drugog svjetskog rata, jedan od banjalučkih veselnika.

Kao putnika za zvijezdama koje upravljaju njime, sjećam se toga dobro, pričao je kako je putovao čak u Bitolj i to nekoliko puta, jer je tamo bio nek “zvjezdoznanac” koji mu je čitao sudbinu. Ipak, najradije se družio s poznatim banjalučkim nogometašem, vrlo intelegentnim Milom Tomljenovićeim_koji ga je vrlo ozbiljno znao saslušati i porazgovarati s njim, zbog čega je Kosta bio oduševljen pa je pravio za Milu i njegovo društvo najbolje kolače i neki “liker života”, čiju je recepturu odnio sa sobom u grob. Poznati i najbolji banjalučki fizioterapeut prof. Dragan Žižić, mi se zaklinjao životom, da sve što je Košta napravio i donio da je bilo najviše klase. Kada je Mile Tomljenović preselio u Rijeku, Kosta Grk ga je ne jednom znao posjetiti, jer u Banjaluci tako pažljivog sabesjednika sigurno nije više imao.

Vršnjak Koste Grka, Banjalučanin Jovica Cvijetić, iznio mi je neke zanimljivosti iz života Koste Grka. “Još kao osnovac pokazivao je sklonost za hipnozom, interesirao se za zvijezde. Dobro se sjećam da je Košta u ruku iznad šake znao zabiti po pet špenadli - igala sa glavom, da nije iskazao nikakvu grimasu ali i krv mu nije potekla, što je za sve nas druge dječake bilo nepojmljivo. Čitao je, što se kaže, gutao je romane Žil Verna, Jurić - Zagorku i druge tada vrlo popularne pisce koji su pisali o kosmosu i dalekoj prošlosti, i sa nestrpljenjem je očekivao slijedeći nastavak u novinama.” - pripovijedao je o Kosti Grku ovaj dobro upamćeni Banjalučanin. Ispričao je i jednu zanimljivu zgodu vezanu za Kostina “nebeska traganja”. “U Banjaluci ga je izluđivao onaj hodža Malić, koji je uvijek bio u crnom, a kraća noga mu je bila u bijeloj čarapi, služio se sa jednom štakom. Stanovao je u blizini džamije Arnaudije. Njemu je Košta često odlazio, jer je bio njegov 'zarobljenik’. Hodža Malić je bio dobro poznat kao specijalist u gatkama, a i kao pisac čudotvornih amajlija protiv uroka. Kosta mu je bio do kraja odan. Dobro znam da je u vrijeme najvećih nestašica hrane, znao Kosti reći da mora čim se smrači, odnijeti pečenu tuku pod Gradski most i Kosta ga je uvijek poslušao. Tako je hodža Malić mastio brke, a Kosta bio uvjeren da mu je baš on savjetom pomogao".

Kosta Grk je drugovao sa studentima, najčešće, pa je razumljivo da su neki od njih pohitali na sahranu. Jedan od njih je bio dr Vlado Kojić, nekoć vrlo poznati banjalučki stomatolog. “Kada smo sahranjivali Kostu, kiša je lila. Cumbo Bogojević, Bato Mrkobrad i drugi podigli su kovčeg, a ja sam trebao da izvučem letve, ali kako je zemlja bila jako raskvašena ja se okliznem i zamalo da se nađem ispod sanduka. Ipak sve se dobro završilo" - prisjećao se Vlado Kojić. Iako je već bilo prošlo petnaestak godina od sahrane Koste Grka, Vlado Kojić je, bez zastajkivanja izrecitirao Kostine stihove:

“O Ijubavi, Ijubavi bezgranična moći,

najviše, najviše ti vladaš po noći”.

Ne krije li se u ovim stihovima i odgovor zašto je Kosta Grk sanjario i putovao sa i za zvijezdama? Jer, ipak, bio je dvojnik Rudolfa Valentina, a možda mu se dogodila neuzvraćena ljubav, možda...

Aleksandar Aco Ravlić