Banjalucki sustreti (1)

 Sreli smo u Banjaluci dosta poznanika i prijatelja. Na zalost ne nosim uvijek kameru ili telefon, ili se desi da jednostavno zaboravim snimiti neke susrete. Nisam ja, niti zelim biti profesionalni snimatelj a i ne zelim se opteretiti neprestanim podsjecanjem na fotografisanje. Zato ce neki od susreta sa dragim ljudima ostati nezabiljezeni kamerom. Evo, juce je bio dan kada smo slucajno sreli mnoge poznate i drage ljude.
Dogovorili se naci u Manji  sa Numanovicima, Azrom i Ismetom, i onda se to pretvorilo u neprestano prepoznavanje, susretanje i pozdravljanje. Azra i Ismet su nasi prijatelji sa kojima drugujemo i u Torontu. Dok sjedimo u basti Manje, ugledah Muhameda Ibrahimbegovica - Paladu, naseg kosarkaskog druga, prvog banjaluckog kosarkaskog sudiju, koji danas bistra uma odlicno nosi svojih 86 godina. Tri mjeseca godisnje zivi u Banjaluci ostale mjesece - u Svedskoj. Kaze, dobro je, mogu hodati, ne boli...

Za susjednim stolom zensko drustvo uglavnom iz Toronta: Bozana Pasalic, Azra, Rajka (ne poznajem je, kazu, zivi u Njemackoj), Jasna Dujsic i Biljana.

Zao mi je sto nisam i kamerom zabiljezio jucerasnje susrete sa dragim ljudima Jordankom Ibrahimbegovic, Duskom Jaksic, Mirjanom Novakovic, Mimom Stanivukovicem, Antom Sasicem...

*****************************

Kao zamjenu nudim nekoliko julskih sureta zabiljezih kamerom:

U hladovini dvorista ispred kuce Drazica sa Suletom, Bucom, Borisom i njegovom Jane.

Sa Ankicom i Jonom Babesku pocetkom jula, Sa Jonom sam nekada studirao, pa onda radio u Cajavecu , pa smo se zatim nasli i u Torontu. Danas, oni zive u Phenixu u USA ali svake godine dodju u nase krajeve. 

Obilazeci Jadran svratili smo u Trogir kod mog bratica Radenka Basica. Susret koji odavno dogovaramo ovjekovjecen selfijem, sa Radenkom i njegovom Nikicom.
(Ne volim selfije, niti ih znam uspjesno praviti, ali ponekad i oni pomognu da se susret i slikom zabiljezi)