Osjecam pomalo krivicu sto Prvi maj, najveci i najljepsi praznik, praznik koji povezuje generacije, rase, narode, one prijateljske a i one zavadjene, univerzalni praznik svih onih koji svojim vrijednim i dostojanstvenim radom doprinose prosperitetu, dakle sto taj nas praznik nisam popratio bar sa ovih nekoliko svojih rijeci. I sto vam ga nisam cestitaio, kako taj praznik, a i vi koji otvarate ovu stranicu, zasluzujete.
Da i ovaj Prvi maj ne prodje pored nas nezapazen, pobrinuli su se moji kosarkaski drugovi i komsije iz ranog djetinjstva, Angel Trajkovski i Blaz Kotarac.
Blaz me posebno obradovao jer je pozelio da do Parkica stigne slika prvomajske parade koju je 1950 g. u Banjaluci predvodio njegov otac Mile Kotarac. Kaze Blaz:"... Fotos je nazalost u crno bjelom pa se ne vidi i crveni karanfil u dzepu njegovog sakoa!.." Sjecam se cika Mile iz Strosmajerove. Visok, snazan covjek, ljudina autoritativnog izgleda - blag i dobocudan komsija.
Ocito je da je Prvi maj u Blazu- Kokiju, nasem Banjalucaninu nastanjenom u Beogradu, nekada vrhunskom jugoslovenskom kosarkasu, pobudio emocije i sjecanja, pa svom prijatelju Bojeru pise: " ...Dok Milanka i ja pijemo jutarnju ,,prvomajsku kavicu", ne mogu a da se ne sjetim onih divnih prvomajskih uranaka na Vrbas ili Vrbanju, pa janjesce na raznju, pa hladno pivo (ono hladjeno u potopljenoj gajbi), pa...... sve ono najljepse sto mi je ostalo u sjecanju i na kraju obavezno i kisa sa grmljavinom..."
Drugovi moji, obradovali ste me.
Neka vam je svima, uz malo zakasnjenje, sretan Prvi maj, svjetski praznik rada i radnika!
Veliki pozdrav mom komsiji Blazu i njegovoj familiji!
ReplyDeleteSejo Bahtijarevic