"Znas Stara, sta nam je sada problem?"
"A?"
" Saopstio mi Generalni Kalodjera da u Zagrebu nema Medjunarodnog Crvenog Krsta, nego Medjunarodni Crveni Kriz pa on rek'o svom burazu da tamo preda pismo za Papinija a Buraz se usr'o i nije pred'o! Onda sam ga ja zamolio da odnese pismo na adresu Prilaz JNA br 72 kod moje sestre Rozalije... a Reza, znas Rezu borac ... predala...jebote!"
"Uf...puhnu Majka, meni se ne cini neka velika razlika ili problem, Kriz a Krst, isto K na pocetku ... K i kod nas K i kod njih ... isto! Znaci nemamo problem, nek' je pismo otislo!
Jooooj... jadna ja... nesto brinem...znas kako tvoja Reza ne voli nas Srbe , ovaj , mislim mene Srba... a ni Komunizam, Zagreb je to ... jarane ! Mora se biti ...razuman! Naguzit ce nas... ili sada, ili...naknadno! Ili kako bi mi rekli, krace...kad-tad!
Al' , nek je otislo...mislim to pismo!"
"Mene vise brine Stari sto nas Malac sve vise protestuje protiv skole! Jutros nije htio ni dorucak! I jos mu jutros ona krava Hanka rekla da je u pravu i da skola samo zatupljuje pametne ljude a da budale odrzava na nivou!
I dodala : "Sta meni fali a ni dana nisam dangubila po skolama?!"
Stari uzbudjeno zabrinuto vrisnu: "Ni dorucak, znaci!? Ma lako je Hanki srati kada se udala za tehnicara lake struje!"
"Nou, najn, njet, no...ni dorucak!" rece smireno Majka.
"A sta si mu ponudila?" istrazuje Otac.
"Ku..c...moj...ma sta cu mu ponuditi...nista...bjela kafa od cikorije i udrobljeni stari lebac, standardno, a on se izgalamio na mene, onako malen... : "Necu u skolu! Necu u skolu!"...a ja mu rekla : "Necu ni ja u zatvor, konju jedan, zato sto ti neces u skolu!"...a on , opet pit'o, bil' kako moglo da se sredi, da on ne ide u skolu, a da ti Stari ides u ...zatvor umjesto mene?!
S moje tacke gledista, meni ja ta varijanta prihvatljivija, kad vec nece dijete u skolu...i ne mora , ko ga jebe...a i ti ces se vec sigurno nekako spasiti od robije?!" zavrsi svoj raport Majka.
"Gdje je Malac?" upita Stari.
Majka nista ne govori, samo mu rukom pokazuje da se primakne na onaj kuhinjski prozor okrenut dvoristu. Sama se nalaktila i rukom tapse gdje da se nalakti i Stari!
"Gledaj dole, i reci sta vidis!?" nagnula glavu prema Ocu a gleda ga ispodoka .
"Ja glupa ti pitanja, sta vidim , sjede djecurlija na trotoaru, eto sta vidim ...vidim debelog Dudu, Guzu, malog Fahru, Glavonju Ratka, malu Miricu, Tatarevicku, vidi Ferhatovice, eno Ade a Eco do njega, jel' ono mala Winterhalterova Jasna, mali Dragi, onda veliki Dragi, sengolj curicu Mirjam, zuti Bergu, pa Miso Rep, joj koliko ih je, a ko je mali cigo u daljinu? ...ah da...mali Pici,...vidi i Paja Jon do njega... eno i Kike, pa mali Balonek, eno i Balabana...pogled mi se gubi u daljini!" puhnu Stari iscrpljen. Bas me jebes Stara, k'o nekakav kviz...jebote, ko moze znati imena sve te jalije, malih supaka poredanih na trotoaru? Ma popusti me malo, matereti...daj da nesto jedem...gladan sam...jel' opet grah?
Jebote, jesam madjionicar...svaki put pogodima sta nam je za rucak, eto vec pet godina nisam omasio! A za djecurliju ! Eeee!"
E, bas ga nesto nije bilo ni briga! Samo pokusao , pristojno odgovoriti na pitanje Majke.
Ko mari za djecu...svuda ih je...i jos ih treba razlikovati!
A ustvari...bilo mu dosadno vise da pogadja. Djeca ko djeca, svi isti, maleni prljavi...uostalom!
Kad jednom odrastu, ako uspiju da odrastu ...mozemo razgovarati, ovako , nista ...jebajiga !
"Jesi li bas sve uspio prebrojati?" naslonila Majka ruke na kukove. Kulja u njoj, ali se suzdrzava da ne pukne. "Reci mi, vidis li onog Malca uz malog Cigu Picija?"... a jadna jedva dise.
"A...vidim...vidim malo govno...trebalo bi to osisati, okupati a i ti, ti bi trebala obratiti malo vise paznje s kim se nasa djeca druze...ovo je bas ...belaj!
Mila moja zeno...dobila si minus danas! Pala na svakom ispitu! Radim k'o konj dan i noc ..."Cajavec" mi dusu odnjeo, odgoj djece prepustio tebi...logicno... k'o svi Cajevcani...a sad vidim da je to greska, fatalna greska Stara! Treb'o sam djecu sa sobom voditi na pos'o u Cajevac, danas bi znao prepoznati sta je moje!
"Dje moj sin... govori...koji je!?" vrisnu Mati!
Majka cupa bluzu na grudima, zateze, 'fata zrak, sto uhvati, negdje proleti, njoj kao nista i ne dopadne ...jadna, ne dise! Ko da je ufatila Koronu!
Pisac misli na Koronu onih godina dok jos nije bila modifikovana pa samim tim bila i bezopasna! Samo se preznojis, i nista...gripa k'o gripa! Ko je jebe!
A, bilo je to u stvari i najbolje...ne moras u skolu, preko nekoliko dana...samo zijevas u krevetu i glumis ...a Matere donose domaci lebac namazan puterom a ozgo posuto medom i solja mlijeka. A 'ladnog!
To sam ja bas volio!
A isti virus kao danas ali se danas drugacije slavi. Nema vise nikoga da te pomiluje po glavi...nego ostalo samo ono, mars na respiratore pa tamo duvaj...pusi...disi...radi sta hoces!
"Znas prepoznati malog Picija, znas malog Paju prepoznati...a svog rodjenog sina...preskocio...konju jedan galcijanski... i jos bi' ti svasta rekla ali se bojim cenzure na prostakluke i onog Gazde Parkica sto udara tackice kad god se spomene kakav vitalni muski ili zenski organ ...a ja Jadna samo zelim da Hajlajtujem nesto (sto bi rekla Ingrida) , a On puca tackice! I dje je onda smisao recenice??
Nemaaaa! ...Hajlajtovala sam ...vitalne stvari a on puk'o tackice!
I prica mi mijenja svaki smisao!
Tebi kazem Jebote, da si ti muski polni organ ( u narodu poznatiji kao 5 tackica , tako i prepoznatljiv! ) , ali i zenski polni organ...istovremeno... iz pristojnosti necu da pominjem tu zensku stvar ... od 5 zenskih tackica!
A kli(nn)toris, ni mrtva!
Eto!
To si ti, 5 muskih tackica plus ...5 zenskih tackica ... supak jedan stari , stara picka , ona ronfulja !
Odobrio to Canak ili ne...jebam vas sve zajedno!
Ronfulja, k'o u Babe Ribe sa Crkvene , posmatrano, dole ispod onog trulog drvenog mosta, kod stare Ludnuce...ispod Kastela, samo sad ne zelim to da pominjem i da lajem... govno jedno! ( a i Zbog Canka!). Pomalo!
I sta On meni puca te tackice, bil' to radio i Vedrani Rudan kad bi mog'o?
Ma, knjiga bi joj licila na Brajevu azbuku! Tik...tik...tik pa ti vidi i nadji gdje ti je onda smisao recenice! Ni slijep se ne bi to snas'o!"...i tu napravi duzu pauzu, sto da uhvati nesto daha, sto da uhvati slagvort za novu paljbu na Staroga.
"Salio sam se , mila moja zeno, jesi li ti normalna...kako da ne znam ko je od njih moj sin."
" Ajde mi onda pokazi, tacno...prstom!" rece Majka.
Ja taman ogladnio pa us'o u kucu, vidim njih dvoje se nageli na prozor i nesto kontaju.
"Ja, Majka malo gladan...sta ima?"
Majka se okrenu prema meni i vrlo rezervisano rece da ima ono sto sam propustio za dorucak a onda se ponovo obrati Ocu ko da mene nema! : "Pa jesi li ga konacno nasao...ajde pokazi! Pokazzziiiii!" sve rezi k'o kakva kuja (misli se na psa).
Stari ocajnicki mlatara prstom...govori : "Eno onaj, sto stoji do onog drugog! Ma pusti me tih sranja, ko, bolan ne prepoznaje svoje dijete?! Ha , ha ...hahahaa!"
"Vidim, dobar si u laprdanju ...vidi se bivsi Ministar...pravi lazljivac! E neka su te smijenili, stari supak!"
"Sto sad to Stara?" kao zbunjen je Otac.
"Ma nista, nista ja se nesto zbunila pa se pitam cije li je ovo malo gladno dijete ovdje pored nas!" okrenu se, mahnu kuhinjskom krpom i prebaci je preko ramena.
Stari ostao otvorenih usta, zvernja u mene, zvernja kroz prozor, pa opet ponovo...isto!
"Ali u ovom tanjuru nema ni mlijeka ni bijele kafe ni cikorije od jutros...izgleda neko popio Majooo?!" rekoh rastuzeno.
"Nije popio, Sreco, neko...nego Lebac, Lebac je to popio, cekajuci da se ti smilujes i doruckujes! Ma ne sekiraj se sve ti je tu u tanjuru ali se ne vidi, vidis kako je Lebac nabubrio...jedi i suti!"
"I sta cemo sad Stari moj?"...gleda u oca potpuno ravnodusno, bijelo. Fali joj samo milimetar a da ga ne sorne sakom u bradu!
Stari malo rasirio ruke ne bi li bio mazniji i drazi Majci a malo dobio i na vremenu, dok se ne snadje za nesto pametnije da izusti i opravda se.
"Ja mislio da mi imamo dva sina i jednu kcerku, a ne obrnuto, zaje...frkno sam se, ali ...malo! Broj je tu, tacan! Troje djece!? A?"
"Jest' ti ta bas pametna i duhovita...imas dva sina ...jedinca, konju bosanski!" rece mrgodno Majka.
Stari ne obrati vise paznju na Majcino, ucinilo mu se da se izvukao od sranja, nego gleda u mene, k'o da me prvi put vidi! A nekako se smijucka, kao drago mu...ili sta?
Ja se malo i prepao toga! Nekako mi i nije bilo svejedno, ipak stariji je covjek!
" Dodji ovamo, Mili...sjedi mi u krilo, halisat cemo grah od neki dan i to iz istog tanjura, ma pusti taj udrobljeni Lebac, Mama ce to, ionako voli samo slatko."
Jedemo zajedno, Stari malo mljacka i srce a ja se sjetim kako mi je jednom Baka Ana, putujuci iz Sarajeva za Zagreb a preko Banjaluke za Svisvete...povjerljivo rekla : "Nikad ne srci i ne mljackaj za stolom...ti si rodjeni Gospodin...i jos da te Majka jednom okupa i opere ...sam se ne bi prepoznao, a doci ce i to vrijeme...Blago Bakino!"
"Zar da se ne prepoznam, Bakooo?"
"Ma ne nego da ne mljackas i srces za stolom."
A to...da ne srcem, tako i meni izleti naredba : "Ne mljackaj i ne srci za stolom!"
Recenica je uhvatila Starog sa punom kasikom, taman na putu ka ustima a usta vec napucio i izduzio kao stari patak, spreman da pokusa iz kasike da srkne, sve sta je u kasici a sa razdaljine od pet cantimetara...dobro nije pet...recimo, tri ili tu negdje, ali bi srk bio, antologijski...da popadaju plombe iz zuba!
Stari se razvali od smijeha, ispusti kasiku, kasika trehnu na tanjur, tanjur zveknu, kasika se odbi u prostor, a sadrzaj kasike se zaljepi Majci na celo pa lagano kliznu na naocale a Ona jadna zavriska :" Gubim vid, gubim vid!" ispruzila ruke u prazan prostor kao svi slijepci, da u nesto ne udari ali je sjedila, pa je taj pokret bio suvisan!
Stari se prebacio na kauc, zavalj'o se od smijeha, hvata se za stomak, frcaju mu suze samo ponavlja rijeci : "Ne srci, ne mljackaj...gubim vid, gubim vid!"
Onda me podigao ,zagrlio, poljubio i rekao : "Sutra, Subota, prva stvar...nema vise odlaganja, odletimo obadvojica u podrum po drva, ti ides prvi, posto znas put, nalozimo kazan u kupatilu...Stari ti naspe vode u kadu, kol,ko stane a ti se bucnes! Valja li ova?"
"Sto da me buckas a i pokvasit cu odjecu!" bio sam zaprepasten.
Taman tako negdje,oko trice, poce pjesma nasih Majki a sa balkona nasih zgrada.
Dozivale su nas na rucak ili samo u kucu a bez rucka.
Jebajiga...to nije do mene!
Mnogi su me pitali kako se jos uvijek sjecam imena djecaka i djevojcica ulice Brace Lastric?
Lako, samo zatvorim oci i pustim staru melodiju oko pola tri. Glasovi nasih majki i zvizduk jednog , mozda dva ili tri, ... oca...pamtim kao melodiju neke pjesme.
Prvo je bio poziv iz prizemlja, ispocetka slabasan zenski glas ...Jassnnnaaa, povedi Miralemmmma, u kucu sineeee! A onda to isto sa prociscenim grloma Jasnnnaaaa, Miralemeee...rucak!
Jebote, kakva greska u pozivu : " Jasna , sine ...povedi , Miralema...
Kako moze biti jadna Jasna sin...kad je Jasna , djevocica?
Iz stana Dzelebdjica, tada u prizemlju, zvala je kucna pomocnica Stojanka, ljuta a odresita djevojka a sa brcicim, istina malim, prilicnim za zenu, i bilo je samo...Mir'ce, kupi se, vuci malog Sasu u kucu, a nekako, ipak se culo daleko...prijetece!
Otac Ede Merkeca, mali debeljuskasti covica sa treceg sprata napravio je nekakvu trubu, vise kao veliki fisek sa otvorom za usta, a sve kao preteca megafona, od masnog kartona, ili ambalaze od vjerovatno avio dijelova koje su nam isporucivali Rusi. Zasto to znam? I moj Stari je preko Sindikata kupio ruski Cekic i Nakovanj a sve nam stiglo u masnom debelom papiru i jos omotano nekim krpama!
Nakovalj je bio toliko namazan i masan, da ga nikad nismo ni odmotali!
Jebajiga, masno!
Vjerovatno je jos uvijek u onom nasem podrumu...neotpakovan, pa sad ako je neko blizu naseg podruma, a treba mu bas taj nakovanj...eto mu ga, od nas je!
Otac Ede Merkeca prvo postavi svoj stomacic na betonsku ogradu balkona, prokaslje se pomalo, pogladi masnu celu, procisti grlo...stavi kartonski masni megafon na usta a iz njega ispiri zvuk...horor zvvvvuuukkk....Edoooo,Edoooo ... i nista vise. Gotov sou!
Onolika truba a samo , Edooooo!?
Bila je i ona ... Fahrooo, (dubokim altom) ...kupi djecu, vuci u kucu...sa'ce rucak!
Piskavo sa visih spratova: G'ranneee...rucakkk, rucakkk...povedi G'ranuuu...o'maaa!
Hankici se nisu derali...Majka bi provirila glavu ali bi jos u sobi uzviknila imena svoga sina i kcerke pa promolivsi glavu kroz prozor, laganim zvizdukom pozvala svoje pacice...a zvizduk ide ... fijuuu fic, fiju ficcc!
Winterhalterovi su imali najgluplji zov. I danas me sramota, kad pomislim kako nam je bilo naporno slusati dok Jasnin tata ne odzvizdi cijeli pjesmu : " Oj, violo, oj violo kraj vode studene...draga duso, draga duso...nisi ti kraj mene... i jos svasta...! Jebote, da je bio obrazovaniji sigurno bi odzvizdao treci cin Aide, pa ko prezivi!
A i ona krava Winterhaltova, mogla je izletiti na prve tonove "Oj, Violo",ali nije htjela ... do nje je!
Samo gore od toga je bilo kad mala Jasna zove Mamu I Tatu a oni na drugom spratu.
Ona mala, u maloj slingovanoj crvenoj suknjici a podsuknjica bijela , jedva pokrila guzu...stoji pod balkonom svog stana i ... i pjeva : "Oj, violo, oj violo kraj vode studene, draga duso, draga duso...nisi ti kraj mene!"
Bit ce da je jadnica to otpjevala sto puta!
Naravno, niko se ne oglasi!
A onda dosadi to i Narodu, pa i komsijama!
"Mora da Mladjen opet palica onu svoju rasnu kobilu pa ni vlastito dijete ne cuje?!" rece Mati, Ocu...
"Sta joj radi , zatecen je Stari , upita Majku?" guziiii, konju jedan...pa izleti na balkon.
"Jasna, lutko, nemoj vise pjevati...boga ti...evo mene tu...treba li vode sreco, jesil' gladna...ili sta!?"
"Nisam, teta Zoro, obec'o mi sladoled Tajo a ne silazi!" energicno se obrecnu Jasna.
"Uf, to je lako, poslat cu ti ja svog Malca pa kod Bore uzmite sta god hocete, samo nemoj vise pjevati!
Ti , samo Bori reci da ti je inzinjer Mladjen otac i da te je on poslao i da si njegovo dijete...ne moras mu reci da si mu kcerka, on to moze prepoznati...uzmite svako po sladoled ...dva...koji najvise volite ali nemojte one hladne sa dna frozidera, a Boro, on ce sa valjda snaci...ne moras mene spominjati, Jasna, sreco!"
"Fala teta Zoro, a dje Malac?"
"Idi vidi, sigurno sjedi na stepeniku od Granapa! Sigurno te vec ceka!"
Porodica Beherani je imala svoj znak dozivanja! Nije licilo ni na sta nase! Ni na ono "Oj , Violo" ...ni u "Stambolu na Bosforu," ni na onu :" Ko nekad u osam!", ni na "Camac plovi sam po Tisi", ni na jednu sevdalinku...ko bi za to imao vremena, jednu da ti Himzo Polovina otpjeva...a ti odslusas, trebas uzeti godisnji odmor...ama bas ni na...na na sta!
Beherani su stajali u A zgradi, no su im stanovi bili okrenuti prema Hotel Palace (misli se na Palas), sto je isto, pa su samo prema nasem zajednickom dvoristu imali mali smijesni prozor iz spajiza.
E tako je mlada gospodja Beherani provlacila svoju oksidiranu Meriln Monro glavu i kosu, skoro bijelih dlaka, kroz tu rupicu od prozora...uguzicila usne...napucila crvenim, kao krv, karminom namazanim usnama i pirnula, zazvizdala...nesto sto sam zapamtio za cijeli zivot.
Fijufijuuu fifi fififi fi fi fi ficc!
Nesto iz jebe, nesto sto mi se ta melodija urezala u pamcenje, naucio sam i ja taj komplikovani zviduk.
Narocito kad bi debeli Dudo, srao oko necega, ja samo odem iza kuce i zviznem a on i buraz Dragi kao psi, pojure kuci!
O tome bi dodao jos nesto kasnije, kad podjemo u peti osnovne, kako smo se Ahmet Hankic i ja dozivali (zvizdali), pa naucio Robert Kamnatnik...a onda savladala i cijela Banjaluka!
I ona jedna moja...ma kakva jedna...jedina!
Moja mila Maja, onako kao sve krajsnikinje nije imala bas puno smisla za te jebade!
Njeno je bilo kratko: " Batooo, u kucuuuu!"
Bato sam bio ja, a sad da sam i Vladislav sumnjam da bi se sjetila!?
"Batooo..." I to samo jednom, nikad nije ponavljala, revala kao magarica, Batooo u kucu...znalo se, ako se ne pojavim...najebo sam! A kome je do jebe kad ti je Mater Zora!
Ma Srbi su uzas jedan, nema sranja sa njima!
Prozvani, nepojavljeni dobiva, garant po picci!! Ili Picki!? Sad sta je pravilnije...uglavnom , po guzovima!
Kad se Mirjam pojavla u nasem kraju, mnoge su se stvari promijenile. Njena Matera, drugacija zena od svih brkatih komsinica, unjela je promjene, no ljudi nisu bili toga svjesni u prvo vrijeme!
Prvo, Ingrid se nikad nije derala sa svog prozora kad zove u kucu a na rucak, ili sta li , ono njeno malo govno...Mirjam!
Samo stavi dva prsta svake ruke u usta a onda puhne k'o konj izmedju tih prstica...ne moze a da se ne cuje...blizu do na kraj svijeta!
I danas, ponekad, kad cujem slican zvizduk, narocito taj kroz prste, prozme me neka ugodna toplina kroz kicmu...
Sutra je Subota, cetvrta u mjesecu pa se ne radi, to jebeno buckanje u kadi...i sam se pitam sto sam srao Starom o mljackanju i srkanju, moglo je sve proci i bez kupanja.
Uostalom ostala mi je nada, Stari je sto puta nesto obecao i ...zajeb'o!
Jedina nada su mi Micun i Hadzihafizbegovicka jer ih je Majka pozvala u kucu, i da Micun ponese Trubu i odsvira na nasem balkonu, ono nesto njeno pa ce ona vidjeti moze li ili ne, ono nesto sto su oni naumili!
Meni je to bilo OK, samo da nas ne uhapse!
A i da nas uhapse, opet dobro...ne moram u skolu! Skole su sranja! Kad odrastes, kupis sta ti zatreba!
Opasna vremena!
Jebajiga!
No comments:
Post a Comment