Razbijena WC solja u Medicinskoj elektronici

Ovaj moj drug Vjeko, potajni pisac moje biografije, me isprovocirao i sada je bolje da sam ispricam jedan detalj, koji sam bio potpuno zaboravio ali me on, prije nekoliko godina podsjetio na njega i evo, u svom komentaru, me  ponovo podsjeca. Bolje da ja sve ispricam nego da to prepustim njemu. Poznavajuci njegovu bujnu mastu - ko zna na sta bi to njegovo prepricavanje izislo. A crtica iz biografije je u pitanju!!

Dakle, krajem osamdesetih, u okviru SOURa Cajavec, Slobodan Cvjetic osniva Medicinsku elektroniku. Sastavi ekipu od njemu poznatih ljudi iz Banjaluke: inzinjera,  ekonomista, pravnika, ljekara... svih struka. Tri nove zgrade u centru Banjaluke, na pet minuta hoda od stana u kome smo zivjeli (ovo ce se kasnije pokazati bitnim detaljem za ovu pricu), blistaju. Sve novo, kravate na poslu obavezne, bijeli mantili, programi i planovi svjetski... Sve svjetsko i obecavajuce osim jedne bitne stvari koju sam shvatio tek nakon sto sam iz Radio Banjaluke presao u Medicinsku elektroniku: Cvjeticev stil upravljanja poslovima i ljudima nikako se nije slagao sa mojim shvatanjima odnosa medju odraslim i odgovornim ljudima! Kasno shvatim da ta divna sredina sastavljena od dobrih ljudi i strucnjaka -  nije radna sredina za mene. 

Da ne bude zabune, o Cvjeticu, zbog koga sam i dosao, a kasnije i napustio Medicinsku elektroniku, ne mislim nista lose. Sve sto je radio, a radio je 24 sata dnevno, on je radio iskreno vjerujuci da je to najbolje za kolektiv koji stvara. Medjutim, atmosfera straha, poltronstva i, rekao bih i kulta licnosti, koja je stvorena u toj firmi meni nikako nije odgovarala. I pored odlicnog i perspektivnog programa medjunarodne tehnicke saradnje sa jednom od najvecih svjetskih firmi Hewlett Packard na kome sam radio,  razocaran, nakon nesto vise od dvije godine napustam Medicinsku elektroniku i vracam se u Radio Banjaluku.  I sada mislim da je samo covjek Cvjeticeve energije u to doba mogao usmjeriti  jugoslovenski fond za nerazvijene i tim sredstvima u centru Banjaluke izgraditi elektronsku firmu svjetskih potencijala. Sta se kasnije desavalo s njim i ljudima koji su radili u toj firmi, sta ja to prije dolaska nisam znao, tesko je opisati i objasniti u kratkom tekstu, a to nije predmet ove male crtice. 

Elem, otprilike dvije godine dana nakon moga dolaska u Medicinsku elektroniku, jednog radnog dana, uz pomoc predsjednika Zbora radnika, Cvjetic hitno sazove sastanak cijelog kolektiva i objasni da je razlog sastanka razbijena solja u jednom od blistavo cistih WC-a. Cvjetic prvo predlozi da se onaj koji je to ucinio - javi i javno izvine kolektivu. Nakon sto se zlocinac, ni nakon predugih tri minute neprijatnog cutanja i cekanja, nije javio, Cvjetic predlozi, a njegovim prijedlozima se nije suprotstavljalo, da se svim zaposlenima od plate odbije srazmjeran iznos za nadoknadu troskova kupovine i montiranja nove WC solje. Na pitanje predsjednika Zbora radnika, ima li neko nesto da kaze, ne izdrzim, jer mi se sva ta situacija ucini vise nego cudnom i bizarnom, javim se i kazem kako ja nemam razlog da budem kaznjen. Na pitanje zasto, odgovorim da patim od hemoroida, da zbog njih biram firme u neposrednoj blizini svog stana da bih mogao stici kuci i koristiti kucni WC i osve ostalo potrebno za svakodnevno odrzavanje higijene heoroida (na srecu ova metoda se pokazala uspjesnom i vec godinama nemam taj problem - a mozda sam ga i tada izmislio samo da bih  pruzio otpor bizarnom razlogu za skup radnika).  Bijesan, ali i dalje pravican, Cvjetic odbrusi:"Njega skini sa spiska!" i zurno napusti sastanak. 

Svi zaposleni se, odmah nakon toga, prikrivajuci smijeh, razidjose u prigusenom razgovoru.  

Moja memorija je ovaj dogadjaj, kao i mnoge druge, sakrila negdje daleko u folder "Zaboravljeno" ali, na srecu, tu je Vjeko, moj drug i radni kolega iz Medicinske elektronike, cija memorija radi kao Singerica i koji me s vremena - na vrijeme podsjeti na neke zaboravljene dogadjaje.

Da ne zaboravim dodati da, nakon tog sastanka nikome nije odbijen dinar od plate. Bio je to, cini mi se,  pocetak kraja moje karijere u Medicinskoj elektronici.

Vjeko, jel' ovako bilo?!