Putovnica nađena uz tijelo terorista raznesenog eksplozivom
silno je razdragala sve ksenofobe. Činjenica da je jedan od pariških napadača u
više zemalja, pa i našoj, zabilježen kao izbjeglica, dodatno je raspalila
mržnju. Jesmo li vam rekli, vrište zlurado fejsbuk hitleri što su tražili da se
duž granice razvuče bodljikava žica i nasiljem otjeraju Sirijci i Iračani.
Malo čudna priča
Jesmo li rekli da će nam se gostoljubivost jednom razbiti o
glavu, da se muslimanima ne može vjerovati, da su nevjernici do jednoga ološ
kojega se nikakvim dobrim djelom, nikakvim tetošenjem ni umiljavanjem ne može
odvratiti od demonskog nauma da unište kršćansku civilizaciju.
Pa, dobro, ako
sirijska putna isprava zaista pripada raskomadanim ostacima ubojice kraj kojih
je ležala, valja nam priznati da je između nekoliko stotina hiljada arapskih
izbjeglica koji su prošli preko Hrvatske bio, eto, i jedan idiot. I to je
nesumnjivo
zabrinjavajući udio
idiota jer da, usporedbe radi, na jedno mjesto stavite nekoliko stotina hiljada
Hrvata ili Austrijanaca ili Francuza, među njima, Bogu hvala, ne bi bilo ni
jednog jedinog.
Nekoliko stotina
hiljada kršćana bili bi bez izuzetka krasno odgojeni, tolerantni i razumni
ljudi. Mene ipak zbunjuje jedna stvar. Ako ćemo vjerovati podacima iz pasoša,
tip je putovao preko Grčke, Makedonije, Srbije i Hrvatske, po žegi i studeni je
čitavo ljeto i jesen gazio preko planina i provalija, predjelima kojima su
zadnji put koračali partizani Markosa Vafiadisa, da bi na svome cilju, u
Parizu, napokon aktivirao bombu na prepunoj ulici. Ne čini li vam se nešto
nelogično da je netko napravio težak put od nekoliko tisuća kilometara, i
tjelesno i duševno se stravično napatio da bi ubio desetak Francuza.
Oni su puni love...
Ozbiljni obavještajni izvori tvrde kako su džihadisti
izdašno sponzorirani saudijskim petrodolarima, terorističke udruge građana
imaju velike budžete kojima mogu platiti bilo što. Napadači na njujorške
Blizance, na primjer, mjesecima su raskošno živjeli u Sjedinjenim Državama,
izlazili u restorane i zabavljali se s djevojkama dok nisu završili su skupe
tečajeve upravljanja civilnim zrakoplovima. Zašto je onda ovaj sirotan u petak
došao pješke u Pariz?
Nije li sumnjivo da
je on potegao cipelcugom preko Balkana? Što god bilo, užasna je ovo zgoda,
uznemirujuća i šokantna, ali nije opet sasvim neočekivana. Iznenadite se,
naravno, kad čujete kako na pariškim ulicama gruhaju bombe i nevini ginu pod
rafalima, velik je zločin napraviti tako nešto jednoj od prijestolnica našega
zapadnog, kršćanskog svijeta, no zaista, po duši govoreći, zar se tu u petak
dogodilo nešto suštinski drugačije od onoga što naš kršćanski svijet
desetljećima već čini arapskom, muslimanskom svijetu?
Kad se bombaš
samoubojica raznese na ulazu u stadion ili puca na posjetitelje rock koncerta,
riječ je, nesumnjivo, o činu slijepe osvete nad nedužnima, ali Bože dragi, i
među nama je mnogo strastvenih obožavatelja slijepe osvete. U slijepoj osveti
poginula je ne jedna nevina žena ili starac ili beba kad bi mnogotonska
avionska bomba uništila čitav bagdadski kvart.
Ispuni li vas
besmisao kad čujete kako su u Parizu smrtno stradavali nogometni navijači i
slušatelji benda Eagles of Death Metal, sjetite se da je američka intervencija
u Iraku, započeta zbog u cijelosti izmišljenog povoda, bila jednako besmislena.
A kakvi smo mi?
Jednom je čarobno lijepom europskom gradu u petak ranjena
duša, ali vidite, i u arapskom svijetu mnogo je lijepih gradova. Damask,
Bagdad, Kairo, Tripoli, i tu se u neka sretnija doba fino živjelo, ljudi su
hodali ulicama smijući se, pili čaj na uglovima, igrali triktrak i sladili se
datuljama, prije nego smo mi kršćani, Amerikanci i Europljani donijeli luč
slobode i demokracije, spalili im kuće i pobili najmilije.
Jedan od najstrašnijih
dana u povijesti Pariza dosta je obična, ružna svakodnevica mnogih mjesta na
Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. I stoga, prije nego se upitate kakvi su to
ljudi, upitajte se kakvi smo mi?
(Slobodna Dalmacija)
No comments:
Post a Comment